Izvor: Hrvatska riječ

„Drago mi je što je tiskana ova knjiga koja je bogata našim starim običajima. Ja ih pamtim, a o njima mi je govorila baka, koja je rođena 1902. godine. Sada se ja trudim prenijeti to na svoju unuku i nadam se da će ova monografija potaknuti mlađe generacije da se vrate običajima. Moja obitelj došla je 1748. godine i ostali smo ovdje do danas. Živimo u slozi s našim susjedima, ali isto tako želimo i sačuvati svoje”, kazala je s puno emocija Marija (Barašević) Bratić nakon što joj je nakon predstavljanja monografije u Starčevu uručen njen primjerak monografije Hrvati u Banatu: Doseljavanje, tradicijska baština, identitet. Ona je bila jedna od pedesetak kazivača u Opovu i Starčevu koji su sudjelovali u terenskom istraživanju studenata Filozofskog fakulteta iz Zagreba, a rezultat je monografija koja na skoro 500 stranica donosi znanstvene radove o banatskim Hrvatima. Knjiga je tiskana u sunakladi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF-pressa i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Četvrta je ovo knjiga u nizu nastala kao plod terenskog etnološkog istraživanja među Hrvatima u Vojvodini. Nakon što je u prvim trima monografijama, koje su tematizirale bunjevačke, šokačke i srijemske Hrvate u Vojvodini, glavna urednica bila voditeljica studentskih terenskih istraživanja prof. dr. sc. Milana Černelić, po njezinu odlasku u mirovinu ulogu glavne urednice u ovoj je monografiji preuzela izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta. Recenzentice su prof. dr. sc. Milana Černelić, u miru i prof. dr. sc. Jadranka Grbić, u miru. Tiskanje ove knjige novčano su pomogli Ministarstvo znanost i obrazovanja Republike Hrvatske i ZKVH iz Subotice.

Trajni zapis zaboravljene povijesti

Predstavljanje monografije o banatskim Hrvatima priređeno je u Opovu i Starčevu u nedjelju, 29. siječnja. Dvorane u oba mjesta bile su pune. Domaćini u Opovu bili su Blaženka i Željko Horvat. „Veliki dio naše povijesti ostao je trajno zapisan u ovoj monografiji. Za nas u Opovu i Starčevu to je važno, jer ne želimo dozvoliti da se zaboravi naša kultura i naš identitet. S nestrpljenjem smo čekali ovu monografiju i nadam se da će ova dopuniti i naša znanja o mjestima u kojima živimo”, kazao je Željko Horvat. „Hrvati su na ovim prostorima više od dva stoljeća, ali su počeli gubiti svoj nacionalni identitet, jezična barijera između srpske i hrvatske zajednice je bila mala i prvo je izgubljena poveznica s hrvatskim jezikom. Zahvaljujući Katoličkoj crkvi sačuvali smo svoj identitet, ali naša djeca imaju običaj reći kako su katolici, ali ne i Hrvati. Ovo nam budi nadu da će mladi prihvatiti svoju kulturu, tradiciju, vjeru”, kazao je na predstavljanju monografije u Opovu utemeljitelj Udruge banatskih Hrvata Goran Kaurić. Predstavljanje u Starčevu organizirali su pripadnici hrvatske zajednice u tom mjestu. Gost na obje promocije bio je Nikola Bajić iz Veleposlanstva RH u Beogradu. U oba mjesta monografiju o banatskim Hrvatima predstavili su v. d. ravnateljice Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković i urednica izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta.

„Prva monografija koja je tiskana bila je o bunjevačkim Hrvatima. Istraživanja su trajala skoro četiri godine, sudjelovalo je oko 200 kazivača. Nakon toga monografija o šokačkim Hrvatima, gdje je bilo oko 190 kazivača, u Srijemu 120, a u Banatu 49. U četiri knjige imamo više od 2.000 stranica, oko 70 autora, oko 60 radova. Materijal koji je u monografiji o banatskim Hrvatima bogat je materijal za neke druge projekte. Ovim ste vi zapravo otvorili ne samo kulturu sjećanja nego ste oživjeli vaša sjećanja. Riječi kazivača zapisane su onako kako su oni govorili, nije prevođeno na hrvatski jezik”, kazala je Čeliković.

Urednica monografije Marijeta Rajković Iveta istaknula je značaj terenskih istraživanja i rijetku priliku koju su studenti imali vježbati metodološka istraživanja istražujući izvan Hrvatske. „Nakon terenskog rada zadatak studeneta bio je predati seminarski rad za ocjenu, a sve što je urađeno poslije toga bila je njihova dobra volja, njihov volonterski rad koji su uz druge studentske obveze radili još dvije godine. Jedan od razloga zašto su to radili je i to što ste ih lijepo primili, pustili u svoje domove. Isto tako, naša terenska nastava u takvom obimu ne bi mogla biti realizirana bez pomoći Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Nakon što je dio studenata odlučio da svoje seminarske radove, uz mentorstvo profesorice Černelić i mene, oblikuje oni su objavljeni u Godišnjaku. Objedinili samo zatim, ne samo studentske radove već i sve radove koji su do tada postojali o banatskim Hrvatima. Kontaktirali autore s različitih fakulteta u Hrvatskoj, čiji su radovi u ovoj monografiji. Ti povijesni radovi su nam značajni jer pokazuju migracijske tijekove, povijest od XV. pa do XIX. stoljeća. U nastavku su radovi naših studenata o tradicijskoj prehrani, božićnim običajima, porodnim, svadbenim, posmrtnim običajima, vjerovanjima… Tu nam je dragocjena bila i pomoć Katice Naglić, koja se uz pomoć profesorice Černelić uključila u terenska istraživanja. Hvala vam što ste sudjelovali u ovom istraživanju, što ste nas primili u svoje domove, što ste nam ustupili svoje stare fotografije. Neka vas ova knjiga potakne da svojoj djeci, unucima pričate o vašoj kulturi, običajima. Ovo je jedan temelj, a na vama je hoćete li nastaviti dalja istraživanja, oživjeti nešto od običaja”, kazala je Rajković Iveta.

Deset studenata na terenskim istraživanjima

Jedna od autorica i organizatorica istraživanja Katica Naglić istaknula je kako je lijepo što su svi običaji zapisani, ali sada ih treba oživjeti. Značajnu pomoć pri ovim istraživanjima pružio je i etnolog Dalibor Mergel. Adrijana Puškarić i Valentina Jagetić, studentice koje su bile na terenskom istraživanju ponovno su se susrele sa svojim kazivačima. „Prije četiri godine nas dvadesetak studenata treće godine preddiplomskog studija etnologije i kulturne antropologije upisalo je izborni kolegij prakse terenskog istraživanja. Mogućnost je bila ići na teren i u Banat i nas deset studenata odlučilo se ići u Opovo i Starčevo. Sigurno se sjećate našeg prvog susreta. I vi i mi smo bili zbunjeni, nismo znali kako početi. Na drugom terenu, odnosno kontrolnom istraživanju bilo je kao da se već dugo znamo. Primili ste nas u svoje domove, otvorili svoja srca. Nama ovo također jako puno znači, i za ova istraživanja, ovu monografiju dobili smo čak dvije nagrade. Prva nagrada je nagrada Filozofskog fakulteta Franjo Marković, a druga je nagrada Hrvatskog etnološkog društva u Zagrebu Milovan Gavazzi. Hvala vam i zbog toga, ali najviše nam znači što zajedno s vama imamo mogućnost sačuvati vašu kulturu, običaje. Možda je bila gurnuta pod tepih, mi smo je izvukli, ali vi sada trebate nastaviti”, kazala je Valentina. Katarina Čeliković objasnila je da su Opovo i Starčevo za istraživanje odabrani jer u drugim banatskim mjestima u kojima također ima Hrvata nije bilo moguće naći pet kazivača.

Na kraju predstavljanja monografije u Opovu i Starčevu NIU Hrvatska riječ uručila je Hrvatima u tim mjestima foto panoe koji su pripremljeni u povodu tiskanja 1.000. broja Hrvatske riječi, a na kojima su fotografije i tekstovi o hrvatskoj zajednici u ova dva banatska mjesta.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)