Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 13. ožujka 2015. godine, održano je predstavljanje dviju knjiga, zbornika radova Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu i znanstvene monografije Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca. Na predstavljanju knjiga, o kojima je publika u Subotici i Baji već imala prilike čuti, u Zagrebu su govorili: prodekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Željko Holjevac, prof. dr. sc. Milana Černelić, prof. dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović, doc. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, prof. dr. sc. Vitomir Belaj, dr. sc. Jelka Vince Pallua, znanstvena savjetnica s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“, te ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
U prepunoj konferencijskoj dvorani fakultetske knjižnice prisutne je pozdravio dekan Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Vlatko Previšić koji je izrazio zadovoljstvo zbog višegodišnje planske suradnje Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i subotičkog Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koja je rezultirala ovim hvalevrijednim znanstvenim radovima.
Zadovoljstvo postignutim iskazao je i ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, koji nije krio zahvalnost zbog realizacije ovog projekta. „Naša je zahvala veća tim prije jer je ovo prvi puta da smo bili svjedoci jedne kontinuirane suradnje na području znanosti koja je podrazumijevala i terenska istraživanja. Mi u Vojvodini želimo napraviti pomake u razvoju u prostoru znanosti. Baština je velika, žive prakse još uvijek ima, međutim, manjkalo je znanstvene elaboracije. Područje etnologije, osim opusa prof. Černelić nije bilo značajnije tematizirano“, tvrdi Žigmanov, te dodaje da je posebno zadovoljstvo što gotovo polovicu radova ovih dviju knjiga potpisuju autori s našeg područja koji su ostali tamo unatoč svemu ili su pak s tog područja došli ovamo ostvariti svoje karijere.
„To nas hrabri jer vidimo da naša nastojanja koja su izuzetno složena i koja imaju nesvakidašnje trivijalne poteškoće, od toga da se zabranjuje predstavljanje ovakvih monografija na određenim prostorima u gradu Subotici, pa do stalne izloženosti nijekanja onoga što se na identitetskom planu bunjevačkih Hrvata događa s one strane koja negira da su Bunjevci u Bačkoj dio suvremene hrvatske nacije. U tom kontekstu, u ovoj vrsti ravnopravne partnerske suradnje dviju institucija koje zajednički žele ostvariti isti cilj, pokazali smo da možemo biti sudionici najsloženijih pothvata u području znanosti. To gradi dostojanstvo institucija, ali s druge strane izaziva i određenu vrstu agresivnosti kada su u pitanju nijekanja koja dolaze s pojedinih područja srpske konzervativne političke i znanstvene elite“, zaključuje Žigmanov.
Neke od prisutnih smo upitali za dojmove o izdanjima ovih knjiga koje na znanstveni način govore o povijesnoj zbilji, te nastajanju i njegovanju baštine podunavskih Bunjevaca tijekom stoljeća kao dijela hrvatske kulture.
Lajčo Perušić nam kaže kako je ove knjige doživio kao rezultat jednog vrlo stručnog i kompleksnog znanstvenog izučavanja. „Iako poštivana i čuvana, bunjevačka kulturna baština je pod raznim političkim utjecajima mijenjala kontekst opstanka. U svakom novom kontekstu, bolje rečeno, u novom zemljopisnom i etničkom lokalitetu, održavala je značajke svojih hrvatskih korijena. Ovdje se danas govorilo o samo jednoj dimenziji bunjevačkih Hrvata, o drugoj smatram da i nije bilo potrebe. Kaže se da druga dimenzija navodno i ne vuče svoje korijene iz hrvatskog etnosa. Zato i nije bilo riječi o tome. Nije se ulazilo u problematiku kako se moglo dogoditi da utjecaj konteksta opstanka bude prijeloman u toj mjeri da se u jednom trenutku povijesti može prekinuti sa svojim korijenima i stvoriti svoj poseban, dominantan identitet, sa snagom etničke samosvojnosti“, kaže Perušić.
Naco Zelić nam s druge strane ističe važnost ovih djela koje svojim postojanjima ostavljaju manje prostora za razna kvaziznanstvena tumačenja i političke interpretacije. „Ova djela su od kapitalne važnosti, jer kad treba nešto argumentirano reći onda se nemamo na što pozvati. Mislim da su ovo pravi podaci na koje se mogu pozvati oni koji znaju i ne znaju, dakle otvaraju se vrata i imamo dokument koji nešto svjedoči. Možemo i onima koji nisu upućeni pokazati da ovo nije izmišljotina, nego provjereni i dokumentirani podaci“, navodi Naco Zelić.
Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Vlatko Previšić su prilikom ovog susreta potpisali Ugovor o suradnji o velikom međunarodnom znanstvenom skupu o Ivanu Antunoviću, u povodu 200. godišnjice njegova rođenja koja se obilježava 2015. godine. Kada je u pitanju partnerska suradnja s prof. Černelić, ona se i dalje nastavlja, te se tako već nakon Uskrsa očekuju nova terenska istraživanja studenata. Poslije bunjevačkih Hrvata, na redu su šokački Hrvati. Obilazit će se Sonta i Bač, a u planu je da ishod i tih istraživanja bude dokumentiran knjigom. Nakon toga pokušat će se vidjeti što se po tom pitanju može uraditi u Srijemu gdje je baština još uvijek živa i gdje je posljednji trenutak da se zabilježe ostaci tih sjećanja.
Izdavanje ovih dviju knjiga ima ne samo znanstvenu, nego i emotivnu vrijednost za podunavske Bunjevce. Kako je i sam Tomislav Žigmanov na kraju svoj izlaganja ustvrdio, oni koji su bili u Subotici na prezentaciji knjiga, mogli su svjedočiti tome. „Mogli ste vidjeti tu vrstu dragosti kod ljudi da su oni dostojni, da su njihove prakse običajne, njihovo postojanje objektivno, da su dostojni neke vrste znanstvene tematizacije, da netko spram njih pokazuje određenu vrstu interesa, što donosi određenu vrstu ponosa i samopoštovanja“, zaključuje Žigmanov.
Izvor: Hrvatska riječ (Dijana Prćić)
Fotografije: Klub studenata etnologije i
kulturne antropologije
