Ana Milodanović rođena je 18. svibnja 1926. godine u Žedniku, u obitelji Šime i Cilike Milodanović. Odrastala je u skromnoj paorskoj obitelji, uz rad na zemlji i duboku povezanost s vjerom. Budući da joj je još kao djevojčici oštećen sluh, rano je preuzela brigu o mlađima i kućanstvu. Oko svoje dvadesete godine naučila je krojački zanat, kojem se posvetila tijekom života, izrađujući odjeću koja je kasnije postala dijelom tradicijskog ruha bunjevačkih Hrvata.
Živjela je povučenim životom, duboko posvećena radu, vjeri i obitelji. Nikada se nije udavala, ostajući uz roditelje i sestre. Unatoč tome, upravo joj je umjetnost otvorila prostor komunikacije sa svijetom.
Slamarstvom se počinje baviti oko 1956. godine, potaknuta vijencima i krunama izrađenima za gradsku Dužijancu i za Dužijance župa u Žedniku i Đurđinu. Bez formalnog podučavanja počinje izrađivati prve predmete od slame – ptice, jaganjce i križeve – a krojačko iskustvo prenosi i u rad sa slamom, oblikujući najprije trodimenzionalne predmete. Posebno mjesto u njezinu radu zauzimaju krune za Dužijancu, koje izrađuje za gradsku proslavu od 1959. do 1967. godine, kao i za okolna mjesta.
Početkom šezdesetih godina njezino stvaralaštvo dobiva važan zaokret. Tada nastaju prve dvodimenzionalne slike od slame, među kojima se ističe grb kardinala Alojzija Stepinca, koji je izradila skupa sa sestrom Tezom na poticaj svećenika Lazara Ivana Krmpotića. U početku izrađuje religijske motive i grbove, no ubrzo proširuje svoj umjetnički izraz i na svjetovne teme. Među njezinim najznačajnijim djelima ističe se slika Rit iz 1962. godine, poznata još i pod nazivima Močvara i Voda i sunce, koja se smatra jednom od prijelomnih točaka u razvoju dvodimenzionalnih slika i općenito slikarstva u tehnici slame. Tim djelom slama je potvrđena kao ravnopravan likovni medij, a ne samo dekorativni materijal.
Važno mjesto u njezinu stvaralaštvu zauzima i ciklus Otajstva krunice, koji je tijekom dvadeset i pet godina izrađivala sa sestrom Tezom, a danas se nalazi u crkvi Marije Majke Crkve u Aleksandrovu. U tim djelima biblijski prizori smješteni su u prostor bunjevačke ravnice i salaša, čime je sakralni sadržaj približila vlastitom zavičaju i svakodnevnom životu.
Godine 1961. priključuje se likovnoj koloniji pri tadašnjem KUD-u, današnjem HKPD-u Matija Gubec u Tavankutu, na poziv učitelja Ivana Prćića – Gospodara. Ondje razvija prepoznatljiv umjetnički rukopis, okrenut motivima bunjevačke ravnice, salaša, svakodnevice i prirode.
Ana Milodanović izlagala je na brojnim skupnim izložbama u Subotici, Beogradu i drugim sredinama, sudjelujući u oblikovanju i afirmaciji likovnog stvaralaštva u tehnici slame. Svoju prvu sliku Rit zajedno s trodimenzionalnom maketom crkve sv. Marka iz Žednika, predstavila je na Prvoj izložbi slikara amatera u Tavankutu 1962. godine. Izlagala je i na brojnim drugim izložbama likovne sekcije KUD-a Matija Gubec, na Izložbi naivnih umjetnica iz Tavankuta u Domu JNA u Subotici 1965. godine, na izložbama Naivci iz Subotice u Muzeju primijenjenih umjetnosti u Beogradu te na izložbi Naivna umjetnost tavankutskih žena 1966. godine u Gradskom muzeju u Subotici. Sudjelovala je i na Zimskom salonu Likovnoga susreta u Subotici zajedno s članovima tavankutske likovne kolonije i Klubom slikara amatera iz Subotice 1969. godine, kao i na brojnim drugim skupnim izložbama.
Njezine slike bile su predstavljene i na izložbama koje su dokumentirale razvoj likovnoga stvaralaštva u Subotici nakon Drugoga svjetskog rata: Likovno stvaralaštvo u Subotici od 1945. do 1970. u Gradskom muzeju Subotica te Likovno stvaralaštvo u Subotici od 1944. do 1984. u galeriji Likovni susret u Subotici. Od 1970-ih godina rijetko izlaže, no nastavlja izrađivati slike od slame. Sudjelovala je i na međunarodnoj izložbi za osobe gluhe i oštećenog sluha u Moskvi, gdje je za svoje slike osvojila prvu nagradu. Protagonistica je i dokumentarnoga filma Od zrna do slike redatelja Branka Ištvančića iz 2012. godine. Bila je i počasna članica Katoličkoga instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović u Subotici (današnje Katoličko društvo Ivan Antunović), koje joj je 2004. godine dodijelilo i Antušovu nagradu, nagrada i priznanje za doprinos na području nacionalne kulture Hrvata u Bačkoj.
Danas se njezina djela, osim u privatnim zbirkama, čuvaju u župi Svetog Marka Evanđelista u Žedniku, u župi Marije Majke Crkve u Aleksandrovu (predgrađe Subotice), u Biskupijskom muzeju u Subotici, u Franjevačkom samostanu i crkvi Svetog Mihaela Arkanđela u Subotici, u zbirci HKPD-a Matija Gubec u Tavankutu i u zbirci dr. Vinka Perčića, pohranjenoj u galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Pretpostavlja se da je tijekom svog života izradila oko 120 slika (portreta, grbova, sakramenata i dr.) i više kruna za Dužijance tijekom godina, kako za gradsku, tako i za seoske.
Njezino stvaralaštvo ostaje trajno povezano s početkom izrade dvodimenzionalnih slika i razvojem slikarstva u tehnici slame te kulturnom baštinom bunjevačkih Hrvata.
Ana Milodanović umrla je 20. srpnja 2011. godine u Subotici, a pokopana je na groblju u Žedniku.
Prema:
• Krmpotić, Lazar Ivan. Umjetnost u tehnici slame. Subotica: Matica hrvatska, 2001.
• Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, sv. 16. Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2023.
• Davčik, Senka. Slamarstvo: očuvanje tradicije i interkulturalni dijalog. Ilustrirani časopis Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca za kulturu življenja, br. 14. Subotica: UBH Dužijanca, 2025.
