Goran Kujundžić, akademski slikar-grafičar

Objavljeno: 28.02.2022. Pregleda: 2

O radu slikara-grafičara Gorana Kujundžića, koji živi i stvara u Hrvatskoj, a podrijetlom je iz Vojvodine, pisali smo više puta. Ovoga puta povod razgovora s njime je izložba Fraktalne partiture u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, koja obuhvaća suženi pregled Kujundžićeva rada s naglaskom na noviju produkciju.

Rođen je 1976. u Subotici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika, u klasi profesora Miroslava Šuteja. Doktorirao je 2014. godine na istoj akademiji. Bavi se i pedagoškim radom, zaposlen je na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku kao izvanredni profesor.

Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama u Osijeku, Zagrebu, Kninu, Vukovaru, Vinkovcima, Opatiji, Požegi, Šibeniku, Belom Manastiru, Novoj Gradiški, Zaboku te inozemstvu u Austriji, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Srbiji, Rumunjskoj i Turskoj. Osnovni likovni medij kojim se bavi je crtež (drvenim bojicama, olovkom ili tušem) istražujući u području geometrijske apstrakcije, a koncentrirajući se na razradu i repeticiju određenih elemenata u formi mreže.

Likovna istraživanja

Razgovor s Kujundžićem započeli smo pitanjem dokle je stigao sa svojim likovnim istraživanjem u odnosu na naš posljednji razgovor s njime, preciznije iz 2014. godine.
„I dalje sam u najvećoj mjeri usmjeren na crtež i geometrijsku apstrakciju, no na neki način tražim i oslobođenje od tih strogih geometrijskih formi. Pokušavam se osloboditi mreže kao osnovne forme rada. U dijelu radova je prisutan izraziti kolorizam, upravo kako bih razbio tu strogost forme. Metodu permutiranja koju sam koristio kroz doktorsko istraživanje trenutačno ne primjenjujem u svom radu. Povremeno se unutar geometrijske forme bavim odnosom dvodimenzionalnosti i iluzije trodimenzionalnosti. Najkarakterističniji rad u tom smjeru je rad Protok iz 2021. u kojem se poigravam s iluzijom forme kocke kroz linearni karakter oblika. Rad koji značajno odstupa od crtačkog pristupa je rad pod nazivom Kvadriranje osobnosti iz 2020. koji je bio izložen na 27. Slavonskom bienallu. Rad je nastao u mediju fotografija u formi selfija koje su snimljene mobitelom. On se sastoji od 81 fotografije s detaljima mog tijela koje je prekriveno iscrtanom mrežom. Kroz ovakav pristup sam pokušao sugerirati upravo tu apsolutnu prisutnost mreže u mom umjetničkom izričaju, no asocijativno je i referenca na pandemijsko vrijeme zatvorenosti i izoliranosti. Unatoč tome što pokušavam proširiti način oblikovanja, moram reći da je prilično teško odstupiti od neke unutarnje potrebe za takvim izrazom. Umjetnik koji traži poticaj za izraz unutar sebe zapravo se teško odmiče od sebi svojstvenog impulsa. Bilo što da radim, na kraju se vratim geometrijskoj mreži i stvaranju strogosti, jer je taj oblik rada meni izrazito umirujući i na neki način meditativan“, kaže Kujundžić.

Upornost i preciznost

Likovna kritičarka Gordana Juran-Ratković u jednom tekstu ističe Kujundžićevu upornost i preciznost u radu. Stoga smo ga pitali koliko mu vremena treba za jednu sliku, odnosno kako teče taj rad – je li on intuitivan ili pak u startu ima jasnu i konačnu zamisao?

„U najvećoj mjeri svakom radu prethodi istraživanje kroz skice, planiranje strukture rada, te u konačnici rad na finaliziranju te ideje. Nikada nemam potpunu sliku kako će rad izgledati na kraju. Najveće zadovoljstvo osjećam kada me rad iznenadi, kada se pojave elementi koje nisam mogao predvidjeti u početku. Naravno, javljaju se i obrnute situacije, kada velika očekivanja daju blijedi rezultat. Kako sam već spomenuo, radovi nastaju sporo, u etapama. To je jedno od češćih pitanja na izložbama, koliko mi treba vremena za pojedini rad. Naravno da to varira od rada do rada, no rekao bih da je neki minimum za nastanak takvog rada mjesec dana. Najdulje sam crtao rad pod nazivom Horror Vacui, za njega mi je trebalo nekih godinu dana. Tako da je ponekad potrebna i snaga volje privesti rad svome kraju. Budući da godinama radim na ovaj sistematski način, sve češće imam potrebu i stvarati radove koji nisu realizacija nekog unaprijed definiranog plana nego se usmjeriti na intuitivnost. Tako da se u posljednje vrijeme tu i tamo nađe i po koji intuitivni rad.“

Izlagačka aktivnost

Kujundžić izlaže od 2007. godine, što je desetljeće i pol na sceni. Na pitanje koliko je zadovoljan tim segmentom svoje karijere, kaže:
„Kada predajem životopis na različite natječaje i sam sam svjestan da je to relativno solidan popis djelovanja. Naravno da uvijek postoje mjesta ili galerije za širenje izlagačkog djelovanja. Rekao bih da sam jedno vrijeme bio aktivniji sa samostalnim izložbama, a nešto manje sam izlagao na žiriranim skupnim izložbama. Sada se situacija malo obrnula. U posljednjih godinu dana sam uspio izlagati na četiri žirirane skupne izložbe: 24. Slavonski bienalle u Osijeku, 5. međunarodni trijenale autoportreta u Samoboru, Otvoreni pulski bijenale crteža, te izložba projekta Znak, također u Puli. Izlaganjem u okviru Hrvatske sam zadovoljan, no svakako bih volio izaći iz okvira Hrvatske. Takav oblik izlaganja naravno ima i svoje poteškoće obzirom na režim prelaska granice, transport i sl. Sve to ponekad prevagne u odustajanju od takvih projekata. Naime, za organizaciju samostalne izložbe moram imati osiguranu i financijsku konstrukciju za sve potrebne troškove, pogotovo ako se radi o nekom udaljenom mjestu ili inozemstvu“.

Glede ove teme, kaže kako bi svoj rad, u vidu samostalne izložbe, volio predstaviti i u rodnoj Subotici. Kako dodaje, prošle je godine napravio i konkretan pokušaj u tome.
„Javio sam se na natječaj Suvremene galerije Subotica, no na žalost nisam uvršten u program Galerije. Pratim rad ove galerije, te bih pohvalio njihov osuvremenjeni pristup samopredstavljanja, te prezentaciju izlagačkog programa. Odbijanje prijava na natječajima je također nešto na što umjetnik mora biti spreman. Sve je to dio aktivnog umjetničkog djelovanja, a nada za izlaganjem u Subotici i dalje ostaje“, kaže on.

Internetska stranica uskoro

Na kraju razgovora upitali smo ga za daljnje profesionalne planove.
„U planu je izlaganje u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg u Bosni i Hercegovini. Tamo ću se predstaviti s jednim svojim radom na izložbi pod nazivom Fra Didak Buntić. Također je u planu pokretanje jednog većeg projekta u okviru Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti. Namjeravamo pokrenuti godišnju izložbu profesora likovne struke koji rade na učiteljskim i pedagoškim fakultetima. Svi oni, osim što se bave obrazovnim djelovanjem na fakultetima, također i dalje djeluju kao umjetnici, pa tu vidimo prostor za predstavljanje tog umjetničkog rada. Najaktualnije što bih mogao najaviti je svakako moja mrežna stranica koja je u procesu izrade i koja bi trebala početi s radom tijekom ožujka. Virtualna prezentacija je danas vrlo bitna kao oblik samopromocije, pa je i ovo jedan oblik toga. Uz Facebook i Instagram, ovo bi trebao biti jedan konkretniji oblik predstavljanja mog rada koji će biti svakome dostupan. Napomenuo bih da sam sredstva za izradu stranice dobio putem natječaja Ministarstva kulture i medija Hrvatske. Uz ovu najavu pozivam sve čitatelje koji ne mogu nazočiti mojim izložbama da posjete web stranicu, te me zaprate na Instagramu“, kaže Kujundžić.

Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)

Foto: http://www.mlu.hr

Najave i kalendar

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2022
    Najave i kalendar
  • Etno radionica pravljenja tarane - Dužijanca 2022
  • Zavjetno-zavičajni dan u Vajskoj
  • Dužijanca u Bajmaku - Dužijanca 2022
  • XXXVII. Saziv prve kolonije naive u tehnici slame
  • I Hrvatica iz Srbije u izboru za najljepšu Hrvaticu u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske
Pogledajte sve