Nakon kratke i teške bolesti, u 69. godini života, 26. siječnja 2026. preminuo je Stjepan Albot, akademski slikar i scenograf iz Novog Slankamena.

Osnovnu školu završio je u Novom Slankamenu, gimnaziju prirodno-matematičkog smjera u Inđiji, a Akademiju primijenjene umjetnosti u Beogradu, Odsjek scenografije. Crtanje i slikanje učio je u klasi prof. Miodraga Vujačića – Mirskog, a scenografiju u klasi prof. Živorada Kukića – Žaka i prof. Dragana Petrovića.

Slikarstvom se bavio više od četiri desetljeća. Stvarao je u realističkom stilu, slikajući portrete, pejzaže i mrtve prirode. Najveći dio njegova stvaralaštva pripada štafelajskom slikarstvu u tehnici ulja na platnu. Više od 1000 njegovih slika (ulja na platnu, tempera na dasci, zidnih slika, crteža i akvarela) nalazi se u privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Autor je i nekolicine portreta u galeriji hrvatskih velikana i velikanki u Hrvatskom domu – Matici u Subotici. Zidnim slikarstvom bavio se od 1995. godine i od tada je oslikao više enterijera u privatnim objektima i poslovnim prostorima. Naslikao je i oltarne slike za crkve u Beški, Staroj Binguli i Mahovljanima kod Banja Luke, te deset otajstava Krunice na stropu crkve Majke Božje Tekijske u Petrovaradinu. Izrađivao je i ilustracije i naslovnice za nekoliko knjiga poezije i proze kao i crteže za knjige stručne literature.

Izlagao je samostalno i na grupnim izložbama. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Inđije i HLU CroArt iz Subotice. Sudionikom je velikog broja slikarskih kolonija u zemlji i inozemstvu. Među ostalim, bio je aktivan u kulturnom prostoru i pastoralnom radu ovdašnjih Hrvata. Bio je zborovođa župnog zbora slankamenačke župe Svetog Mihaela Arkanđela i voditelj likovnog odjela u HKPD-u Stjepan Radić u Novom Slankamenu. Iz braka sa suprugom Gordanom, ima sina Ivana i kćer Marinu, diplomiranu slikaricu.

Sprovod Stjepana Albota bit će održan 27. siječnja 2026. u 11.45 na groblju u Novom Slankamenu.

Izvor: Hrvatska riječ