Udruga Hrid (Hrvati izvan domovine) priredila je u nedjelju, 12. listopada 2025. godine, svoju prvu manifestaciju Blago moga zavičaja / Kruh moje majke, koja je započela svečanim misnim slavljem u crkvi Uskrsnuća Isusova u Subotici nakon čega je u župnoj dvorani održan program u okviru kojeg su sudionici prikazali kruh, pogaču ili blagdanski kolač pripravljene po receptu iz kraja iz kojeg potječu. Okupljene oko bogato postavljenog stola zagrlili su mirisi i okusi Slavonije, Dalmacije, Zagorja, Bosne i Hercegovine i Vojvodine.
Jedinstveno i edukativno
Želja organizatora, prema riječima predsjednice spomenute udruge Josipe Dević (rođene Aničić, a rodom s otoka Brača), bila je okupiti ljude koji su rodom s prostora Vojvodine, kao i one koji su rođeni u Hrvatskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, a žive ovdje.
„Odlučili smo da tema manifestacije bude kruh, nešto što smo svi ponijeli u sjećanjima iz majčinih domova, nešto što nas posjeća na djetinjstvo jer mislim da se ti okusi djetinjstva najdulje zadržavaju u našim sjećanjima. Uspjeli smo okupiti lijepi broj sudionika i nadam se da će biti prihvaćeno, jer ova manifestacija, osim što je jedinstvena, ima i edukativni karakter. Naime, veliki broj nas došao je od nekud, ali nije bilo prigode ovako zajednički prikazati dio našeg zavičaja, naše kulturne baštine, nešto što i dalje čuvamo i njegujemo u našim domovima“, istaknula je Dević.
Kako je dodala, sudionicima je ponuđena mogućnost da donesu kruh, pogaču ili blagdanski kolač, dakle „nešto od tijesta, nešto što su majčine ruke radile, nešto što im je priraslo srcu, s čime se diče i bez čega ne mogu zamisliti neke svoje obiteljske proslave, blagdane, nešto s čime dočekuju goste u svoju kuću.“
Kruh, pogače, blagdanski kolači
Nakon svečane svete mise u crkvi Uskrsnuća Isusova, u župnoj su dvorani sudionici manifestacije Blago moga zavičaja / Kruh moje majke prikazali razna jela od tijesta pripravljena po receptu iz kraja iz kojeg potječu, koja su kasnije sudionici mogli kušati.
Tako je iz kuhinje Marije Zarić iz Slavonskog Broda prikazana slavonska masna pogača (na listi zaštićenih nematerijalnih dobara Hrvatske), voditeljica književnog kluba HKUPD-a Stanislav Preprek iz Novog Sada Ana – Marija Kaluđerović, rodom iz Zadra, na zajednički je stol prinijela domaću pogaču, a obitelj Vlade i Nevenke Tumbas predstavila je trogirske rafiole po receptu Vladine majke Marije Radić, udane Gjeldum, iz Okruga Gornjeg. Također iz Dalmacije stigla je slatka poslastica – bračke hrostule (kroštule, krostule, krustule, frustule), koju je pripremila Mladenka Dejić, a s Brača sirnica, mnogima poznata i kao pinca, po receptu iz obitelji Aničić. Prikazana je i delicija iz Zagorja – zagorska bučnica, pripremljena po receptu iz obitelji Škrinjar, iz Međimurja, preciznije Čakovca, Branka Miko je za ovaj susret pripremila kukuruznu zlevku po receptu majke njezinog supruga Željka, Sande Miko. Iz zapadne Hercegovine, Grude (općina Široki Brijeg) na ovom se susretu predstavila Iva Martinović i njezina kćer Ljiljana Bačlija, rođena u Đurđinu, koje su prikazale uštipke po receptu none Luce iz Konavala, te Boro Karadža, rodom iz sela Lopatice kraj Livna, koji je donio livanjski sir. Po receptu Ane Katić iz Usore, sela Alibegovaca, njezine su kćeri Ivanka i Ružica pripremile slatku pitu s jabukama i slanu s tikvicama i sirom, a nakon slavonske, dalmatinske, zagorske i hercegovačke kuhinje prikazana je i na trpezu stavljena pogača s makom, tradicijska slastica bunjevačkih Hrvata, koju je umijesila Matilda Bedić, rodom s Verušića.
Uz navedene sudionike, u glazbenom dijelu programa nastupio je subotički ansambl Hajo, a pjesmom je nazočne u svoj rodni kraj – Slavoniju, odveo najbolji hrvatski mladi poljoprivrednik, po svojim postignućima u toj grani proizvodnje treći u Europi, Zvonimir Kalić, te Subotičanka Lidija Horvat Ivković, koja je na kajkavskom otpjevala pjesmu Suza za zagorske brege.
Dojmovi sudionika
Ljiljana Bačlija: „Rođena sam u Đurđinu, a roditelji su podrijetlom iz zapadne Hercegovine. Prvo je tata, trbuhom za kruhom, došao ovdje iz Širokog Brijega, s Dužica blizu Neretve, da se iškoluje. Mama je s Dužica (Grude), i njeni su korijeni, kao i tatini, hercegovačko-dalmatinski, a to su Konavlje i Metković. Moje veze sa zavičajem su postojale dok je mamina mama, nona Luca, bila živa. Ona me je puno naučila, nije dozvolila da zaboravim duvan, smokvu, bukaru, običaje, jezik i govor, koje i danas gajim dok pišem pjesme. Što se tiče današnjeg događaja, donijela sam jelo iz Hercegovine. To su uštipci koji su se pravili za blagdane, a budući da je to bio siromašan kraj, ljudi su od onog što su imali, a to je kukurzno brašno, zamijesili s jednim jajetom, u to naribali jabuka, izdrobili smokava ili stavili suhog grožđa i napravili uštipke koje su pržili na maslu. Donijela sam i tzv. prevrte, koje se prevrću jednom dok se peku, isti je sadržaj kao uštipci, samo slana varijanta, a unutra je kozji sir iz mješine i raštika, inače vrlo zdrava biljka“.
Vlado Tumbas, rodom iz Splita: „Prvo, mogu se zahvaliti svojoj pokojnoj majci koja je s Čiova što me je tamo rodila, što me je odgojila u kršćanskom duhu i po tamošnjoj tradiciji, kao i ocu, rodom iz Subotice, od kojeg sam preuzeo bunjevačko-hrvatske običaje. Došao sam ovdje kao jako mali, ali smo svako ljeto i sve slobodne dane brat i ja provodili u Dalmaciji, a i danas održavamo veze s rodbinom i prijateljima. Pripremili smo trogirske rafiole, svečani dalmatinski kolač bez kojeg je nezamisliva božićna trpeza kao i drugi blagdani i sve važne obiteljske proslave. I danas ih poštivaju i po njima je prepoznat trogirski rajon. Osim njih, u obitelji danas pripremamo i fritule (dalmatinske uštipke). Jako mi je drago što je Josipa ovo organizirala i, kako kaže vlč. Bela Stantić, hvala Bogu da se netko sjetio objediniti Hrvate iz raznih krajeva u nekom gastro aspektu“.
Ana – Marija Kaluđerović, rodom iz Zadra: „Na području Vojvodine (Kula, Crvenka, Novi Sad) nalazim se već punih 53 godine, ali naravno držim sponu sa svojim zavičajem tako što ga posjećujem i održavam kontakt sa svojim prijateljima. Na ovaj sam susret donijela popara tortu. To je jedan izuzetno lijep kolač koji se poslužuje za svečanije ručkove, blagdane; sastojci su brašno, šećer, jaja, malo čokolade, a ja sam je ‘dotjerala’ šlagom. Ovoj manifestaciji sam naprosto podarila svoje srce, nisam do sada bila na boljoj prezentaciji od ove. Toliko je to sve bilo lijepo posloženo, prekrasno opisano, organizatorica Josipa Dević je na jedan vrlo fin, suptilan način realizirala svoju želju da se okupe Hrvati koji su izvan zavičaja“.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
