U Stanišiću je u subotu, 29. studenoga 2025. godine, održana književno-pjevačka večer Ikavica – govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata. Jedina je to manifestacija u Vojvodini koja, osim bunjevačke i šokačke, u programu predstavlja i ikavicu dalmatinskih, hercegovačkih i ličkih Hrvata.
Ove godine u programu je sudjelovala Ženska klapa Dalmatinka iz Zadra, pjesnikinja Ljiljana Crnić iz Beograda, KPZH Šokadija iz Sonte, Marija Šeremešić iz Sombora, HKPD Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega, Hrvatska samouprava iz Kaćmara i Etno glazbena skupina Sinovi Hercegovine iz Širokog Brijega koji su pjevali i kazivali na šokačkoj, bunjevačkoj, dalmatinskoj i hercegovačkoj ikavici.
„Ovu manifestaciju, kao i likovnu koloniju, osmislio je naš pokojni predsjednik Ivan Karan. I bolestan, uspio je osigurati sredstva za ovu večer i na nama je ostalo da organiziramo program. Na nama je sada da nastavimo naše aktivnosti i naredne godine“, kaže novi predsjednik HKD-a Vladimir Nazor Savo Tadić.
Prije programa povjesničar i sociolog dr. sc. Mario Bara održao je predavanje o Saveznoj kolonizaciji, koja je počela prije 80 godina i tijekom koje je u Stanišić doseljeno oko 3.000 Hrvata.
Područje Vojvodine bilo je predmetom kolonizacije iz svih federalnih jedinica. Svaka republika imala je određene kvote. Nije kolonizacija bila samo iz socijalnih već i brojnih političkih razloga.
„Koliko god da je formirano jedinstvo i nacionalnom pitanju se poklanjala pozornost. Ono što je interesantno za ovaj dio Vojvodine jeste da se između hrvatskih i srpskih komunista javio određeni spor, odnosno pitanja naslijeđena još iz vremena formiranja Banovine hrvatske. U vrijeme kada je pokrenuta kolonizacija, granice Vojvodine u sastavu Federalne Srbije još nisu bile definirane. Na tome je radila Đilasova komisija. Ono što je bilo jasno bila je sudbina njemačkog naroda, čija je sudbina bila odlučena“, kazao je Bara.
Iz Hrvatske je u Vojvodinu tijekom Savezne kolonizacije kolonizirano nešto više od 7.000 Hrvata.
„Većina je bila iz Dalmacije, a najviše ih je naseljeno u Stanišić i Riđicu, ukupno oko tri tisuće i još tisuću u drugim naseljima Vojvodine kao što su Sivac, Kačarevo, Gudurica… Hercegovaca je bilo u Bezdanu, Plavni, Ravnom Topalovcu. Dakle, vrlo disperzno i Stanišić i Riđica su jedina dva naselja u kojima su se kolonizirani Hrvati uspostavili kao zajednica. Nakon 90-ih, koje su ostavile trag, danas govorimo o malom broju potomaka obitelji koje su kolonizirane“, kazao je Bara.
Marinko Primorac rođen je u Stanišiću, gdje je njegov otac došao iz Ljubuškog, a majka iz Vrgorca.
„Majka je došla 1946., a tata 1951. godine u berbu kukuruza. Sigurno im je bilo teško kada su vidjeli ovu ravnicu. Došli sa škrte zemlje na prostor gdje su njive bile duge po kilometar. Sirotinja su bili, mučili se“, kaže Primorac.
Potomak kolonista je i Stipe Samardžić, čiji se otac nakon završenih studija vratio u Sinj.
„Otac je rođen u Dalmaciji i 1946. došao je u Stanišić s obitelji. Nakon studija u Novom Sadu vratio se u Dalmaciju, ali je zbog oca i majke ostao vezan za Stanišić. Dobio je poziv iz Slobodne Dalmacije, radio je kao novinar, s njim je u uredu sjedio Miljenko Smoje. U sjećanju mi je ostala priča djeda i bake o tome kako su došli u Stanišić. Putovali su mjesec dana, dio i pješice. U Dalmaciji je sve bilo srušeno ili popaljeno i nisu imali izbora, ovdje su se nadali novom životu“, kaže Stipe koji svake godine dolazi na Večer ikavice.
Vojvodina je tijekom Savezne kolonizacije dobila 300.000 novih stanovnika. U ukupnom postotku koloniziranih u Vojvodinu Hrvati su činili svega 3,2 posto. Nakon kolonizacije promijenjena je nacionalna slika Vojvodine i prvi put Srbi su postali natpolovična većina stanovnika. Dio obilježavanja 80. obljetnice kolonizacije bila je izložba fotografija kolonizacije i prvih desetljeća života u Stanišiću.
Program u Stanišiću održan je uz potporu Splitsko-dalmatinske županije i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
