Uz pjesmu, buku i zvuk zvona ulicama Plavne u utorak popodne, dan prije početka korizme, prošla je povorka djece obučena u odrpane nošnje i maske na licima. To su gadne tute, jedinstven običaj koji se još uvijek čuva u selu Plavna. Gadne tute jurile su djecu po ulicama i svakoga koga su sustigli namazali su po licu karminom, a nekada se to radilo pepelom.
Nekada je ovaj pokladni običaj započinjao u nedjelju prije Čiste sride kada su se djevojke oblačile u najsvečaniju nošnju i tako odlazile na misu. Bile su to lipe tute. Poslije mise i ručka organizirana je igranka, a nekada je u Plavni bilo pet mjesta na kojima su se mladi skupljali na igrankama. To su lipe tute.
Narednog dana i u utorak, prije Čiste sride selom su išle gadne tute.
„Nekada su gadne tute bili samo momci i mladi oženjeni muškarci. Bilo ih je 30-40 u povorci. Oblačili su se u što lošiju nošnju, na glavi su imali maske od krpa, marama, čarapa. Nosili su zvona i stare korove metle, vijali su djecu, koja su bježala i vikala: ‘Tute, tute banine, za komadić slanine’. Kada bi stigli djecu, garavili su ih po licu. Znalo se u koje kuće su išli, tamo su ih dočekivali domaćini koji su pripremili posluženje, kobasice, meso, krafne, domaće vino i rakiju. Puno kuća je bilo koje su ih primale. Na kraju su išli do naselja koji se zvao Dudara i tamo su se uz svirce veselili. Tako je bilo prije pedesetak godina“, kaže Jasna Oto.
„Momci su se spremali kod kuće, sastajali su se u nečijoj kući i tako kretali. Bez obzira na to koliko ih je bilo, nisu išli u više grupa, već uvijek u jednoj grupi. Nekada su išli konjima i kolima, ako je bilo snijega konji su vukli saonice“, prisjeća se Zora Komaromi vremena kada su njeni sinovi bili gadne tute.
„Bježali smo iz škole da bi nas vijale gadne tute. Nekada je kiša padala, ulice su bile pune blata, ali nama to nije smetalo“, kaže Danka Andrić, prisjećajući se sredine 90-ih godina.
Ovaj običaj u Plavni živi i danas zahvaljujući HKPD-u Matoš.
„Uspjeli smo okupiti oko dvadesetoro djece. Obučeni su u nošnju, s maskama na licu, sve je dozvoljeno, pa su dječaci u ženskoj nošnji, a djevojčice u muškoj“, kaže Evica Bartulović iz HKPD-a Matoš, koja se prvi puta s tutama susrela 1986. godine kao mlada snaha u Plavni.
Na kraju ophoda sela gadne tute okupile su se u žunom uredu crkve sv. Jakova. Druženje je završeno pokapanjem bege(ša) uz komične scene sahranjivanja i oplakivanja bege(ša).
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
