Projekt „Putevima niti“ u okviru projekta „Novi Sad – Europska prijestolnica kulture“

Objavljeno: 18.02.2022. Pregleda: 5

U okviru programskog luka Seobe projekta Novi Sad – Europska prijestolnica kulture realizira se i projekt Putevima niti posvećen narodnim nošnjama. Ovaj projekt realizira ustanova Kulturni centar Mladost iz Futoga. U sklopu toga projekta, u Povijesnom arhivu Grada Novog Sada u subotu, 5. veljače 2022. godine, priređen je seminar Nošnja kao ogledalo identiteta – slično i različito i revija narodnih nošnji Putevima niti.

Nošnja i migracije

O nošnji kao zrcalu identiteta, ali i migratornim utjecajima na nošnju, praksama i perspektivama u očuvanju nošnje kao specifičnog vida naslijeđa, na seminaru su govorili eminentni predavači iz zemlje i regije: Ivan Terzić (Seobe: Utjecaj grada na selo i sela na grad pri formiranju odjevne slike stanovništva Srbije u prvoj polovini XX. stoljeća), Josip Forjan (Utjecaj seoba na tradicijsko odjevanje na primjerima Hrvata Bunjevaca i Šokaca u Vojvodini i Srba u Brodskom Posavlju u Slavoniji), Goran Kovačević (Razvoj i promjene narodne nošnje Srba Sarajevskog polja i okoline uslovljene migratornim i kulturno-povijesnim utjecajima), Zdenka Opšust (Tradicionalna slovačka ženska nošnja u Padini ) i Emil Rupa (Metamorfoza mađarske narodne nošnje u Vojvodini s posebnim osvrtom na Bogojevo, Doroslovo i Kupusinu).
Predstavljeno je i multimedijalno izdanje Azbuka nošnje – početnica autora Milana Stepanova, Ivana Terzića i Aleksandre Dobrin koji nastoji kroz suvremene forme široj publici približiti narodnu nošnju.
Na seminaru je, među ostalim, ocijenjeno kako je raznolikost naroda očita kroz raznolikost nošnji, ali i da detaljniji pogled na ovu temu otkriva brojne sličnosti i preplitanja. Kroz odjeću čita se i povijest utjecaja, preplitanja i seoba.

O bunjevačkim i šokačkim nošnjama

Josip Forjan iz Centra za tradicijsku kulturu baštinu (nekadašnja Posudionica i radionica narodnih nošnji) pri Kultrunom centru Travno iz Zagreba izlagao je na temu Utjecaj seoba na tradicijsko odijevanje na primjerima Hrvata Bunjevaca i Šokaca u Vojvodini i Srba u Brodskom Posavlju u Slavoniji. Kako navodi, iako je podrijetlo vojvođanskih Hrvata bosansko i hercegovačko, odnosno dalmatinsko, tradicijska odjeća, o kojoj pouzdane podatke možemo pratiti od sredine 19. stoljeća, a najbolje su sačuvani odjevni predmeti iz prijelaza 19. u 20. stoljeće, panonskoga je tipa i ima brojne sličnosti s tradicijskom odjećom drugih nacionalnih zajednica na širem vojvođanskom području. Jednako tako, srpsko stanovništvo u Brodskom Posavlju, osobito selima Trnjani, Selna, Klokočevik, Novo Topolje, Vrhovine i drugima, koje je podrijetlom iz Bosne ili je njihov put doseljavanja bio iz Srbije preko Bosne, u potpunosti je preuzelo način tradicijskoga odijevanja domicilnog hrvatskog šokačkog stanovništva i gotovo da nema bitnih razlika, osim nekih lokalnih posebnosti.
„Moja je teza da su se odjevni predmeti koje danas poznajemo kao tradicijsku odjeću vojvođanskih Hrvata i slavonskih Srba formirali na panonskom kulturnom području i imaju sve osobine panonskoga ruha. To je za nas koji se bavimo etnologijom jedna potpuno prirodna pojava. Kako je izgledala tradicijska odjeća iz vremena doseljavanja, je li bila dinarskoga i srednjebosanskog tipa kod Hrvata, odnosno starobalkanskoga tipa kod hrvatskih Srba, te koliko dugo je bila u upotrebi, pouzdano ne možemo reći jer nije sačuvana i o njoj nemamo pisanih tragova. Kod bačkih Hrvata Šokaca, koji su većinom živjeli u ruralnim sredinama, sačuvan je starinski sloj tradicijskoga ruha (tzv. starovirsko ruho). Ono po brojnim osobinama bačke Hrvate Šokce povezuje sa slavonskim i baranjskim Šokcima (češljanje i oglavlja, kroj ruha, odjevni dijelovi, tehnike tkanja i ukrašavanja, raspored ukrasa i drugo). S druge strane, odjeća vojvođanskih Hrvata Bunjevaca, koji su živjeli u gradovima i selima koja su intenzivnije kontaktirala s gradskim sredinama, vrlo rano se formirala pod snažnim utjecajem građanske mode, europskih stilskih epoha te odjeće susjednih naroda, osobito vojvođanskih Nijemaca. Trag dinarskoga podrijetla mogli bismo pronaći u kroju ženske košulje proširene klinovima što je osobina dinarskog ruha. Naravno, to ne umanjuje pripadnost Bunjevaca i Šokaca hrvatskom korpusu jer je njihovo tradicijsko ruho prepoznatljivo i specifično. A sasvim je normalna pojava da život u panonskoj nizini, u susjedstvu s drugim narodima, itekako ima značajnu ulogu i u formiranju tradicijske odjeće«, pojašnjava Forjan.

Revija raznolikosti

U Povijesnom arhivu Grada Novog Sada navečer je priređena revija na kojoj je publika imala prilike vidjeti narodne nošnje nacionalnih zajednica iz Srbije, Hrvatske i BiH (snimka revije se može pogledati na Youtube kanalu KC-a Mladost iz Futoga). Na reviji su, među ostalim, prikazane muške i ženske nošnje šokačkih (Bač, Plavna, Bođani, Vajska, Sonta, Bereg i Monoštor) i bunjevačkih Hrvata iz Vojvodine. U pitanju su primjerci iz bogate zbirke Posudionice i radionice narodnih nošnji iz Zagreba, uz dvije šokačke nošnje iz kolekcije Stanke Čoban iz Bača.
U glazbeno-scenskom dijelu programa sudjelovali su: DJ YEKELA, Muška pjevačka grupa KUD-a Đoka Pavlović – JP Pošte Srbije, instrumentalist Nebojša Burić, vokalna solistica Dragana Šipka i članovi ansambla KC-a Mladost iz Futoga.

Potpora hrvatskih udruga

Veliki pomoć Josipu Forjanu i njegovom kolegi iz zagrebačke Posudionice pri odijevanju modela pružili su Stanka Čoban i Mira Milošević iz bačke udruge Tragovi Šokaca te Milorad Stojnić i Vlatko Krizmanić iz HKUPD-a Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega.
Stanka Čoban kaže kako je subotnji program u Novom Sadu bio od koristi svakom tko se bavi očuvanjem i prezentacijom narodne nošnje.
„Predavanja su bila zanimljiva, prezentirane su nošnje različitih naroda. Također, mi smo pomagali Josipu Forjanu i njegovom kolegi pri odijevanju manekena, a ja sam za reviju donijela dvije nošnje iz svoje kolekcije: nošnju starijeg tipa koju zovemo crveno-crne skute i nošnju za vjenčavanje (za snašu, mladenku) iz sredine 20. stoljeća“, kaže Čoban.
„Dugo surađujemo s gospodinom Milanom Stepanovim iz KC-a Mladost iz Futoga, pomažemo se. Cjelodnevni program, i seminar i revija su bili značajni za svakog tko voli i bavi se očuvanjem narodne nošnje. Trebamo više ovakvih programa, posebno sada kad nema većih foklornih manifestacija“, kaže Milorad Stojnić.
Na seminaru je bila i članica Upravnog odbora HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta Antonija Rudić.
„Imala sam priliku upoznati različite nošnje, priču o njima. Kada su u pitanju vojvođanskih Hrvati, priču o bunjevačkim nošnjama sam znala, ali o šokačkim nisam. Bio je ovo koristan seminar, drago mi je da sam sudjelovala“, kaže Rudić.
Uvertira u projekt Putevima niti bila je izložba narodnih nošnji (među kojima i nošnji Hrvata iz zapadne Bačke) postavljena u novosadskom Tržnom centru Big s pratećim radionicama za djecu. Ta će izložba ovih dana biti preseljena u Galeriju KC-a Mladost u Futogu.

Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)

Aktivnosti Zavoda

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2023
    Najave i kalendar
  • Prelo mladeži u Subotici
  • Šokačka večer u Vajskoj
  • Marinbal u Lemešu
  • Prelo na salašu u Đurđinu
  • XIV. Gupčev bal
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima