Sjećanje: Vojislav Sekelj (Subotica, 20. travnja 1946. – Subotica, 4. svibnja 2017.)

Objavljeno: 04.05.2020. Pregleda: 28

Vojislav SekeljU osami lipota osvitlan

 

Pravim perom

svit kitio,

slovima trošen bio,

razuman no prpošan,

nerazumivan oronio,

nevoljama sustanut

na mrginju, skrajnut,

uz ljubav napuštan,

voljen

 ko salaš bili – izdaljeg,

uz bižanja luda,

al u pisminoj osami

osvitlan lipotama,

u zemlju, svoju,

Bačku, našu,

bez dužijance knjiga,

lipe riči

si vratio.

I te riči,

i ta lipa rič,

sad Vojo,

bez tebe, fali!

Ona, ta rič,

Tvoja, naša!

Fali!

U grlu zastala je…

Ko da

nestala je sa Tobom…

I kako sad,

ko Ti onomad,

sad, kad

ko da je nema,

da je

čovik fali?

Tomislav Žigmanov

Aktivnosti Zavoda

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2024
    Najave i kalendar
  • Općinska smotra recitatora Pjesniče naroda mog
  • Znanstveni kolokvij ZKVH-a o ulozi kulturnog nasljeđa bačkih Hrvata Šokaca u ostvarivanju funkcija rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav
  • XIII. Seminar bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima