Zajednički kalendar hrvatskih manjinskih institucija u Srbiji za 2026. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih arhitekata u Srbiji. Mjesec kolovoz predstavljaju radovi Bolte Dulića koji je uz Titusa Mačkovića, najplodniji arhitekt iz redova bunjevačkih Hrvata.
Bačka apostolska administratura (današnja Subotička biskupija) nastala je nakon Prvog svjetskog rata i razgraničenja Kraljevine SHS s Mađarskom jer je do uspostave prve južnoslavenske države bila u sklopu nadbiskupije u Kaloči. Lajčo Budanović imenovan je za prvog administratora te je on, uz rad na administraturi tijekom 1920ih i 1930ih započeo proces izgradnje brojnih crkava, primjerice u Apatinu, Bačkom Petrovcu, Senti, Čantaviru, Hajdukovu, Đurđinu, Kelebiji, Maloj Bosni, Novom Sadu i drugim mjestima.
Župna crkva sv. Ivana Krstitelja na Hajdukovu
Naselje Hajdukovo (mađ. Hajdújárás) u neposrednoj blizini Palića počelo se nastanjivati krajem 19. stoljeća, djelomice zbog toga što je 1865. na području župe izgrađena željeznička pruga Segedin–Subotica–Baja, a početkom 20. stoljeća izgrađena je i cesta, pa je ovo područje postalo još privlačnije za život. Većina stanovnika Palića i okolice bili su rimokatolici, dok je pravoslavno stanovništvo agrarnom reformom i kolonizacijom nakon Prvog svjetskog rata naselilo Palić i dijelom naselje Masarikovo, koje se vremenom „utopilo“ u Hajdukovo. U crkvenoj organizaciji toga doba rimokatolici su pripadali župi na Staroj Torini (danas Šupljaku) koja je brojila 7.249 osoba. U okolini Palića postojala je samo jedna crkva, posvećena svetoj Katarini, izgrađena 1824. godine. Izgradnjom nove crkve (započeta 1936., dovršena 1938.) Hajdukovo je izdvojeno iz župe svete Katarine na Šupljaku kao samostalna vikarija, a u godini osamostaljenja Subotičke biskupije, 1968. proglašeno je župom. Crkva u obližnjem naselju Nosa je kao vikarija svetoga Augustina izdvojena iz župe svete Katarine u Šupljaku. Po projektu kanjiškog arhitekte Vilmosa Tótha započeta je 1999. izgradnja nove crkve, a dovršena je 2007. godine. Danas stanovništvo Hajdukova uglavnom čine rimokatolici i adventisti. Katolička crkva se nalazi pored glavne ceste na zapadnom ulazu u selo, dok je adventistička crkva smještena na istočnom izlazu iz sela.
Nakon projekta za đurđinsku crkvu Bolto Dulić je ponovno angažiran i za gradnju crkve u Hajdukovu. Pri projektiranju odlučio se za asimetrično postavljen zvonik koji ne izlazi iz tijela crkve. Zaobljeni prozorski otvori, ravna obrada fasadnog platna i svedenost forme predstavljaju kontinuitet oblikovanja s đurđinskom crkvom. Crkva je skromnijih dimenzija, visina glavnog broda doseže polovinu visine zvonika. Glavno pročelje je riješeno trokutnim slijepim zabatom. Jedini element raščlambe pročelja je neuobičajen dizajn glavnog portala koji je fasadnom opekom vizualno povezan u jednu cjelinu. Istu opeku Dulić je iskoristio i za formiranje prozorskih otvora na zvoniku kojega na vrhu raščlanjuju bifore na svim stranama. Tlocrtna dispozicija je jednostavna u formi pravokutnika, a sam objekt se naslanja na župni stan s kojim čini vizualni kontinuitet. Unutrašnjost crkve čini jedan brod raščlanjen sa po tri polukružno završena prozora s obje strane. Strop je ravan i obložen drvenom građom, dok je apsidalni prostor svetišta odvojen polukružnim svodom od ostatka crkve, slično rješenju crkve u Đurđinu. Nedavno su vršeni radovi na obnovi fasada, a najavljena je i obnova krovišta u narednom razdoblju.
Župna crkva Marije Majke Crkve u Subotici
Današnje subotičko južno predgrađe Aleksandrovo nastalo je planskom kolonizacijom krajem 18. stoljeća, te je imalo status zasebnog mjesta sve do 1904. kada je pripojeno gradu Subotici. Prva vikarija je osnovana od strane župe sv. Roka 1926. godine, a Aleksandrovo postaje samostalna župa 1956. Prvotna bogomolja nalazila se je u skromnom objektu policijske zgrade. Uoči Drugog svjetskog rata započele su pripreme za izgradnju crkve naspram Pravoslavne crkve na mjestu gdje se danas nalazi trgovina. Međutim, ratne i poratne okolnosti spriječile su te planove. Biskup Matiša Zvekanović bio je odlučan u namjeri da izgradi crkvu u južnom predgrađu, budući da je stanovništvo Aleksandrova brzo raslo uslijed blizine tvornica Fidelinke, Subotičke mljekare, Bratstva, 29. novembra i drugih. Prve službene molbe za podizanje crkve datiraju u 1968. godinu kada je ustanovljena samostalna Subotička biskupija, nakon čega je Bolto Dulić izradio potrebne projekte i nacrte. Međutim, dozvolu za gradnju je bilo teško dobiti. Ipak, nakon desetljeća čekanja, biskup Zvekanović iskoristio je društveno pogodni trenutak dobivanja odličja Bratstvo-jedinstvo, neposredno nakon smrti predsjednika Tita, te je od tadašnje subotičke vlasti i predsjednika općine Károlya Bagija zatražio dozvolu za gradnju crkve. Odlučeno je da se novi sakralni objekt podigne na mjestu starog Fircovog mlina, tada na rubu a danas u središtu Novoga naselja kamo se Aleksandrovo širilo. Kako se ne bi gubilo vrijeme, postojeći Dulićev projekt je prilagođen i prihvaćen. Sa tadašnjim župnikom Andrijom Kopilovićem odlučeno je da naziv župe i sakralnog objekta glasi Marija Majka Crkve te se odredio i datum posvete crkve na dvadesetu godišnjicu otvaranja Drugog Vatikanskog sabora, odnosno 11. listopada 1982. Ugovor o izvođenju radova sklopljen je s tadašnjim subotičkim poduzećem Integral – Polet. Kamen temeljac postavljen je 21. rujna 1981. Gradnja je tekla bez većih smetnji te je po planu 1982. posvećena nova crkva. Za izgradnju je utrošeno oko milijun tadašnjih dinara. Od toga su vjernici župe dobrovoljnim prilozima prikupili oko 250.000 tisuća, katedralna župa dala je 50.000, a 700.000 je nabavio biskup Zvekanović putem donacija iz inozemstva. Nabavljena su elektronska zvona iz Italije (prva takva u biskupiji).
Dulić se i u ovom projektu držao oprobanog recepta, asimetrično postavljenog zvonika, s korekcijom smještanja ulaza u istoj osi čime je dodatno razbijena simetrija pročelja. Zvonik je postavljen na tri etaže s pravokutnim prozorskim otvorima, dok se na pročelju nalazi okrugli prozor. Ovaj objekt dodatno se ističe upotrebom fasadne opeke na svim stranama objekta. Unutrašnjost je jednobrodno određena, uz uporabu betonske konstrukcije i stupova koji nose krovište. Istočni zid zanimljivo je riješen naizmjeničnim redanjem ukošenih zidova s pravokutnim prozorima, dok je s druge strane zid ravan, raščlanjen s pojasom prozorskih otvora neposredno do stropnog dijela. Svetište je osvijetljeno velikim bočnim prozorom koje se proteže od poda do vrha.
Dužina crkve iznosi 46 m, širina 19 m, visina unutrašnjosti je 9 m, a tornja 22 metra. Za unutrašnje uređenje, križevi su donešeni iz Marijanskih svetišta ondašnje Jugoslavije. Donešeno je kamenje iz Marije Bistrice, Letnice s Kosova, s otoka Škrpjela iz Crne Gore, iz Solinskog svetišta, Sinja, Veprica (pored Makarske), Trsata, a potom iz slovenskog Brezja, Aljmaša, Olova u Bosni, sa Tekija iz Srijema te zemlja iz Doroslova. Dvanaest kamenova na kojima leži oltarna ploča su iz Posušja, a menza je iz Dubrovnika. U oltaru se nalaze moći svetog Nikostrata. Krstionica predstavlja repliku Višeslavove krstionice iz Nina. Prvotni plan predviđao je drukčiji izgled svetišta. Planiran je veliki zlatni mozaik, gdje se iz kupole crkve svetog Petra i tornjeva subotičke katedrale izvija lik Majke Božje Virgo orans raširenih ruku, s likom Isusa na grudima. Na zlatnoj pozadini trebali su biti likovi svetog Pavla, Terezije Avilske, Ćirila i Metoda i Svetog Stjepana. Dolje je narod – Crkva – sa poznatim likovima Pape, biskupa i vjernika. Od ovoga se odustalo iz financijskih razloga. Vremenom su nabavljene orgulje, izgrađen kor, dograđene su župna dvorana i kuća časnih sestara. Svetište je oslikano te prikazuje kupolu sv. Petra u Rimu, subotičku i zagrebačku katedralu. Na zidove su 2003. godine postavljena Otajstva krunice izrađene u tehnici slame koje su tijekom 25 godina izrađivale slamarke Ana i Teza Milodanović. Župi danas pripadaju i Biskupijsko svetište Gospe od Suza u Subotici (Bunarić) sa kapelom (izgrađena između 1896. i 1900.) te kapela na Čantavirskom putu posvećena sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću (2017.).
Izvori:
Stjepan Beretić, "75 godina župne crkve na Hajdukovu (1936.-2011.)" u: Subotička Danica, kalendar za 2012. godinu godište XCI., Subotica, 2011.
subotickaistorija.wordpress.com/mala-hronologija-o-izgradnji-r-k-crkava-u-subotici-i-okolini/
hrvatskarijec.rs/vijest/A21836/Crkva-%E2%80%93-mjesto-susreta-zive-zajednice/
zkvh.org.rs/sakralni-objekti/sakralni-objekti-backa/crkva-marija-majka-crkve-aleksandrovo-subotica
hrvatskarijec.rs Lajčo Budanović – graditelj materijalnog i duhovnog Lajčo Budanović – graditelj materijalnog i duhovnog
vojvodjanskireporter.rs/hajdukovo-podrskom-vlade-madjarske-obnovice-se-krovna-konstrukcija-crkve/
suboticacelix.wordpress.com/masarikovo-hajdukovo-i-nova-crkva/
stevanmackovic.wordpress.com/o-crkvama-na-palicu-1918-1941/
Foto:
Attila Kovacs (catholic-su.rs/hr/marija-majka-crkve-subotica/)
Nada Sudarević (Hrvatska riječ)
Razglednica:
Foto: Dobai Istvan, Izdavači Rkt župa Sv Ivana Krstitelja, Hajdukovo i Agape, Novi Sad
suboticacelix.wordpress.com/masarikovo-hajdukovo-i-nova-crkva/
