Priskakanje vatre uoči sv. Ivana Krstitelja, a u narodu zvanog Ivana Cvitnjaka, i ove godine podsjetilo nas je na ovaj gotovo zaboravljeni običaj koji je zahvaljujući sjećanju i zapisu Alojzija Stantića obnovljen prigodom 100. Dužijance, te se tako našao među brojnim manifestacijama koje organizira UBH Dužijanca.
Ovogodišnje priskakanje vatre, koje je održano 23. lipnja 2021. godine u dvorištu pored crkve sv. Josipa Radnika u Đurđinu, bilo je, kao i nekada, mjesto okupljanja, razgovora, a svakako i priskakanja.
Po riječima direktora UBH-a Dužijanca Marinka Piukovića cilj ovakvih događaja je sačuvati zaboravljene običaje, oživjeti ih i tako ujedno sačuvati i naš identitet na ovim prostorima. Uz navedeno, želja organizatora je ovaj i slične običaje prenijeti na mlađe naraštaje, kojih je ove godine bilo u izuzetno lijepom broju, te su Martin Gabrić i Stipan Kujundžić, koji su i ove godine bili zaduženi za paljenje vatre, morali praviti dvije vatre. Jednu za one ozbiljnije „skakače" i jednu za djecu koja su se utrkivala tko će više puta i što bolje priskočit.
Postoje brojna vjerovanja i tumačenja kada je u pitanju priskakanje vatre, te tako prema zapisu Alojzija Stantića ljudi su vjerovali da će ivanjska vatra štititi od groma, leda i vatre. Jedno od tumačenja je da će onaj koji bar tri puta priskoči vatru biti lip i zdrav.
Prema adetu (običaju) je da se gar (pepeo) od ivanjske vatre pospe po njivi kako bi ju sačuvao od vremenskih nepogoda.
Osim priskakanja vatre, običaj je i da djevojke jedna drugoj ispletu vijenac za glavu od ivanjskog cvijeća, koji bi kasnije bacale na krov kuće ili salaša, pa i duda, ili ga objesile na zid kod ulaznih vrata ili na zabat kuće gdje bi visio do drugog Cvitnjaka, da sačuva kuću od groma ili vatre.
Tako su članice folklornog odjela HKC-a Bunjevačko kolo isplele vijence, te ih darovale i članicama HKPD-a Đurđin. Svi oni skupa, obučeni u bunjevačku nošnju, odigrali su i nekoliko bunjevačkih igara, a potom su se djevojke uputile do duda gdje su bacale vjenčiće. I ovdje postoji tumačenje da ako se vijenac zadrži na drvetu (dudu) da će se ta cura uskoro udati, ali ukoliko iz prvog bacanja vijenac padne na zemlju cura se neće udati za prvog momka. „Bitno je" i na koju stranu će baciti vijenac, točnije na kojoj strani će se vijenac zadržati. Ako se zadrži na strani koja gleda prema Tavankutu, Žedniku ili varoši, momak bi mogao biti upravo iz tog mjesta, a to je, priznat ćete, već važan podatak.
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)
