30. svibnja 2022. godine navršava se 125. godina od smrti opata Ilije Okrugića Srijemca. Uz samu hodočasničku crkvu Gospe Snježne, u narodu zvane Tekijske, u Petrovaradinu, prema rijeci Dunavu, od 1897. godine počiva ovaj veliki sin divnoga i kićenoga Srijema. Kao iznimno svestrana ličnost uvelike je pridonio kulturi u vojvođanskome dijelu Srijema, gdje je ostavio dubok i neizbrisivi trag. Zahvaljujući njegovoj darovitosti i bavljenju književnošću, prije svega dramom, glazbom i poviješću, a i njegovoj predanosti svećeničkoj službi koja se ponajviše očituje u gradnji hodočasničke crkve svetišta i širenju kulta Gospe Tekijske iz Petrovaradina, ostao je niz materijalnih i nematerijalnih djela koja su i danas ponos Petrovaradina. Za sjećanje na lik i djelo toga velikoga čovjeka zaslužni su Petrovaradinci, učitelj i skladatelj Stanislav Preprek, pijanist i glazbeni pedagog Đuro Rajković, orguljašica Anica Nevolić, književnica Jasna Melvinger, Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Jelačić Petrovaradin za predsjednikovanja Petra Pifata i povjesničarka Ivana Andrić Penava.

Svećenik, književnik, preporoditelj

Ilija Okrugić je bio svećenik, hrvatski književnik i preporoditelj. Rodio se 12. svibnja 1827. u Srijemskim Karlovcima u činovničkoj obitelji. Odlazi u Đakovačko sjemenište nakon završetka gimnazije u rodnome gradu. Zaređen je za svećenika 1850. godine kao prvi ređenik biskupa Josipa Jurja Strossmayera, kojemu će ostati odan do kraja života. Službu kapelana, potom župnika, obavljao je u mnogim mjestima tadašnje Đakovačko-srijemske biskupije. Najduže je ostao u Petrovaradinu (1866. – 1897.). Bio je veliki promicatelj Marijine slave i neumorni graditelj tekijske crkve. Kao ravnatelj tekijskog svetišta, Okrugić je spjevao i niz marijanskih pjesama koje hodočasnici i danas rado pjevaju. Priznanje za neizmjeran doprinos na polju crkvenog rada dobio je 1885. godine, kada je imenovan počasnim opatom svetog Dimitrija, mučenika srijemskog.

Okrugić i Petrovaradin

Ilija Okrugić proveo je najveći dio života u Petrovaradinu u kojemu je djelovao kao svećenik i župnik čak 31 godinu. Od 1866. svećeničku službu u gradu Petrovaradinu vrši kao župnik tvrđavne crkve svetoga Jurja mučenika. Pionirski je služio svetu misu na narodnome – hrvatskom jeziku. Hodočasnička crkva Biskupijskog svetišta njegove „mile Gospe Tekijske“ koju je, s pomoću milodara brojnih hodočasnika i potporom tadašnjega biskupa Josipa Jurja Strossmayera rekonstruirao u, ponosno stoji i danas u prepoznatljivom, neogotsko-romaničkom stilu. Osobitu pozornost privlači Okrugićevo glazbeno stvaralaštvo, napose crkvene popijevke, od kojih je najveći dio posvećen Bogorodici Mariji – Gospi Tekijskoj. U petrovaradinskim župnim crkvama ne može proći božićno vrijeme, a da se ne čuju Okrugićeve popijevke maestralno harmonizirane zahvaljujući Preprekovom glazbenom umijeću. Tekijsko-marijanske, svetootajstvene hodočasničke popijevke, knjiga znamenitih događaja u Petrovaradinu koju je prvi počeo pisati i godinama je revnosno ispunjavao svojom rukom, najvažniji su prinosi ovoga velikoga čovjeka i svećenika u memoriranju slavne prošlosti Petrovaradina. Okrugić je također zaslužan za uvođenje nekoliko pučkih vjerskih običaja koje su Petrovaradinci održavali čitav niz desetljeća tako da su isti postali „narodni“ i tradicionalni. To su, primjerice, procesije vjernika prigodom otvaranja Svetišta Gospe Tekijske na drugi dan Uskrsa i njegova zatvaranja u nedjelju koja je bila najbliža blagdanu Kraljice svete Krunice (u listopadu). Procesija se sastojala od svečanog mimohoda i prijenosa čudotvorne slike Gospe Tekijske iz crkve svetoga Jurja u njezin hram na Tekije prigodom njegova otvaranja, te jesenskog povratka slike u crkvu svetoga Jurja kao njeno zimovalište. U masovnim procesijama svake su godine sudjelovali župljani svih triju petrovaradinskih župa, uz članove mjesnih kulturnih i sportskih udruga. Bez Ilije Okrugića petrovaradinska crkvena, ali i narodna tradicija, danas bi bila znatno siromašnija.

Okrugić i Zemun

Okrugić je vršio službu zemunskog kapelana od 1857. do 1858. godine, za župnikovanja Stjepana Zsitvayja. U njegovo doba štovana je Zemunska Gospa, u Zemunu i okolici. Za svoga kratkoga službovanja u Zemunu, vodio je bogat društveni život. Bio je suradnik u zemunskome književnome časopisu Podunavka u kojem je objavljivao svoja prozna i u većoj mjeri poetska djela (pjesme Sunce i ljubav, Da znaš srce moje, Sladak nemir, glasovita podoknica Laku noć, Milko i druge). Romantičnu poemu Pjesnik napisao je 1858. godine te epsko-lirski spjev Posestrimstvo ili smrt Boić Alil-age zemunskoga. Zemun je postao Okrugićev značajan dio njegova književna interesa. Okrugić se u Zemunu proslavio i kao nabožni pjesnik. U Zemunu danas djeluju dvije hrvatske udruge, od kojih jedna nosi njegovo ime, Zajednica Hrvata Zemuna Ilija Okrugić – Zemun i Društvo hrvatske mladeži Zemuna.

Srijemac prije svega

Uz crkveni, Okrugić ima i svjetovni glazbeni opus. Od gradskih popijevaka najpoznatije su tri: Za jedan časak radosti, Milkina kuća na kraju, U našemu lijepo ti je Srijemu. Okrugić je bio Srijemac prije svega. Po naravi razbarušeni romantičar i pjesnik, a po obrazovanju katolički svećenik, intelektualac. Rođenjem, životom, djelom i smrću svjedočio je što znači biti emotivan, nujan, prštavo veseo, raspjevani i razigrani Srijemac. Posebno mjesto u Okrugićevu stvaralaštvu ima Srijem, čije je ljepote u svojim djelima uvijek rado veličao. Srijemac je bio po rođenju, imenu, naravi i humoru. Stoga ne čudi što je svome imenu uvijek dopisivao pridjevak Sriemac. Bio je i zlatousti propovjednik kojemu nije bilo premca. Mač mu je uvijek bilo pero, kojim je branio svoja načela i ideje. Bio je najveći bard i rapsod pitomoga i kićenog Srijema i Srijemaca. Okrugićevo rodoljublje je bilo slavensko, hrvatsko ali i srijemsko čemu ponajbolje svjedoči njegova pjesma Srijemca slava.

Okrugić kao preporoditelj

Ilija Okrugić Srijemac je kao hrvatski narodni preporoditelj bio i plodan književnik, pjesnik, dramatičar, skladatelj i povjesničar, te zagovornik ujedinjenja Istočne i Zapadne Crkve. O tome bjelodano govore i stihovi jedne njegove pjesme:

Veseli se Gospo, jer si naša Mati

Svima bez razlike dijeliš blagodati...

Tekst: Ivana Andrić Penava

Foto:

Ilija Okrugić – iz Albuma zaslužnih Hrvata 19. stoljeća

Grobna ploča Ilije Okrugića pokraj crkve na Tekijama u Petrovaradinu, snimio Petar Pifat

Crkva Gospe Snježne na Tekijama, Petrovaradin, snimio Petar Pifat