- Trg Paje Kujundžića 2, 24000 Subotica
- Tel.: +381 24 522 043
Župna crkva svetog Jurja predstavlja drugi neogotički Gesamtkunstwerk smješten na periferiji u dijelu grada poznatom pod kolokvijalnim nazivom Senta. (Ovaj naziv potječe od ceste koja je nekada prolazila ovim dijelom grada i vodila prema ovom vojvođanskom gradiću. Tako se često ovu crkvu naziva senćanskom)
Iz oskudne literature poznati su sljedeći podaci o gradnji crkve: natječaj je bio raspisan početkom 1893. godine i trajao je sve do 01. travnja. Prvu nagradu dobiva Antal Hofhauser, arhitekt iz Budimpešte. Novčana sredstva za izgradnju iznosila su 92.562 forinte. Radovi na izgradnji povjereni su građevinskoj tvrtci Willema Härtela i Istvána Döntőa. Sredinom srpnja 1895. godine započinju radovi koji traju sve do svibnja 1897. godine kada se pristupa uređenju unutrašnjosti. Određeni datum za dovršetak izgradnje bio je 01. 08. 1898. ali se zbog loše izvedenih radova pristupilo dodatnim intervencijama na krovištu. Crkva je konačno posvećena na blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije 08. 12. 1898. godine.
Crkva je smještena na malenom uzvišenju i svojim dimenzijama ostavlja dojam monumentalnosti. Njezina dužina iznosi 47,5 metara, širina 17m dok je transept širine 26,5 metara. Glavni brod visok je 14,35 metara. Visina tornja iznosi 45 metara.
Župna crkva svetoga Jurja izgrađena je kao longitudinalna jednotoranjska građevina, tlocrta u obliku latinskoga križa s transeptom i poligonalnom apsidom u koju je smješten glavni oltar. Pročelja su rohbau tipa. Toranj zvonika je postavljen simetrično, u osi glavnog portala. Horizontalno gledano, toranj je podijeljen na prizemni dio, potom slijedi manja (među)etaža, nakon čega dolazi druga etaža završena trokutastim zabatima. Četverostrani toranj završen je osmerostranom kapom. Ulazni portal izveden je prilično jednostavno - nekoliko stuba vodi dvokrilnim vratima koja su završena segmentno. Iznad njih se nalazi plitki drveni reljef (postavljen 1996. godine) s prikazom Sv. Juraj ubija zmaja nakon čega slijedi trokutni timpanon kamenog okvira ukrašen rakovicama. Vrh timpanona ukrašen je križnom ružom. Središnji dio ovoga pojasa rastvoren je rozetom a jednostavni vijenac razdvaja ga od među-etaže rastvorene uskim pravokutnim prozorom. Završna etaža zvonika započinje s malim balkonom i svojevrsnom balustradom, ogradom perforiranom kružnim otvorima, postavljenom na četiri konzole. Balkonu se pristupa kroz pravokutni otvor. Glavni element raščlambe ovoga pojasa svakako je dugačka bifora s blago šiljatim završetkom. Iznad nje, smješten je trokutasti zabat s profilacijom i ukrasnim završetkom od kamena. Ovdje je smješten i veliki sat, kojeg prati okvir od opeke. Donja granica zabata svojevrsni je vijenac, također od kamena, postavljen na osam konzolnih istaka. Ovakva raščlamba tornja ponovljena je i na ostalim njegovim stranama. Na uglove između zabata postavljeni su ukrasni stupići. Kapa zvonika ukrašena je glaziranim crijepom u crveno-zelenoj kombinaciji i završnom metalnom jabukom na koju je postavljen željezni križ.
Toranj zvonika flankiran je manjim tornjićima koji sežu do visine bifore. Podijeljeni su horizontalno na četiri pojasa s po dva pravokutna otvora, osim na završnom dijelu koji ima četiri polukružna prozora. Tornjići su završeni poligonalnom kapom pokrivenom glaziranim crijepom i ukrašeni stupićem. Ispred njih postavljeno je dva para ugaonih kontrafora s kamenim završecima ukrašenim rakovicama i malim zabatima. Oni sežu sve do spomenutoga balkona, ali se u njihovoj osi nastavljaju priljubljene stupnjevane kontrafore sve do završnih zabata tornja.
Bočna pročelja podijeljena su na dva horizontalna dijela. U prizemnom pojasu, raščlamba odgovara travejnoj podjeli unutrašnjosti. Jednostavni bočni portali smješteni su u središnjem dijelu i naglašeni manjim rozetama, dok je preostali dio rastvoren biforama. Ovaj pojas završen je nizom ukrasnih slijepih arkada i kamenim vijencem. Nakon toga slijedi lebdeći kontraforni sustav, koji započinje u prizemnom pojasu a završava na sredini ziđa glavnog broda koji je rastvoren s jednim većim i dva manja bočna prozora. Prozori transepta izvedeni su kao velike trifore i flankirane su stupnjevanim kontraforima. Transept je završen trokutastim zabatom s tri uska prozora.
Poligonalna apsida rastvorena je velikim prozorima i raščlanjena radijalnim kontraforama. Njezino krovište dekorirano je križem postavljenim na metalnu jabuku. Apsidi su pridodane bočne kapele s portalima naglašenim trokutastim zabatima postavljenim na jedan par stupova s korintskim kapitelima i odgovarajućim pilastrima kraj samih vratnica.
Trobrodna unutrašnjost crkve podijeljena je na pet traveja, potom slijedi križište transepta i glavnog broda te svetište. U prvom traveju podignuto je pjevalište postavljeno na snažne stupove. Također masivni stupovi glavnog broda nose gotičke arkade naglašene pilastrima koji se protežu sve do prozorskih otvora i služe kao osnova za pojasnice svodova. Brodovi su nadsvođeni križnim svodovima. Iznad arkada slijedi zona visokih prozora koji doduše ispunjavaju samo gornju polovinu zidne površine - jedan veći i dva manja bočna otvora imaju blago zašiljene završetke.
Unutrašnja oprema djelo je Ferdinanda Stuflessera iz 1899. godine. Glavni oltar u svetištu izrađen je od pozlaćenog drveta. Odlikuje se trodijelnom podjelom, kipovima svetaca uobičajene „nazarenske“ stilizacije smještenima u niše, brojnim manjim kipovima i filigranskom izvedbom završnih fijala. Pobočni oltari u kracima transepta, također izrađeni od drveta s pozlatom, tipične su neogotičke razrade: odlikuju se trodijelnom podjelom sa središnjim dijelom naglašenim trokutastim zabatom te reljefima na predelama. Polikromirani kipovi svetaca smješteni su u niše. Nalik glavnom i ovi oltari završavaju dekorativnim kruništem. Rezbarene klupe dodatno pridonose sveukupnom dojmu Gesamtkunstwerka. Svodovi i zidne površine minimalno su dekorirani. Naglašeni su jedino elementi poput pojasnica, rubne površine zida i rebara. Na bočnim zidovima svetišta nalaze se velike slike Uskrsnuća Isusova i Uzašašća. Po jedna ispovjedaonica smještena je bočno od ulaza. Ispovjedaonice su nešto skromnije izrade ali također ukrašene kipovima svetaca smještenim u gotičku nišu.
S obzirom na činjenicu da su vitraji stradali tijekom savezničkog bombardiranja Subotice 1944. godine i da u literaturi nema podataka o njima, teško je reći što su oni prikazivali. Danas se na prozorima nalaze pravokutna polja obojena stakla, zagasite žute, zelene i narančasto-crvene boje.
Napomena: Antal Hofhauser (Békéscsaba, 1857. - Budimpešta, 1923.) školovao se na akademiji u Beču kod F. Schmidta. Projektirao je pretežno sakralne objekte. Izdvajaju se karmelićanska crkva u Budimpešti iz 1899. i župna crkva u Békéscsabi iz 1910. godine (Martinović Cvijin, Istorijska arhitektura, str. 22.).
Autor: Branimir Kopilović, povjesničar umjetnosti
Foto: Facebook stranica Župa sveti Juraj Subotica i
Attila Kovacs (naslovna fotografija) Facebook stranica Subotička biskupija
Izvori:
- Palásthy, Lenke, Povijest izgradnje Crkve svetog Jurja u Subotici u svjetlu starih dokumenata i novina, Župni ured Crkve svetog Jurja, Subotica, 1998. str. 18-30.
- Cvijin, Martinović, Istorijska arhitektura, str. 14.
- Ibid., str. 14.
