Somborski kroničar fra Bono Mihaljević u kronici somborskog franjevačkog samostana zapisao je najtočnije podatke u svezi izgradnje kapele svetog Ivana Nepomuka koja je podignuta 1751. godine preko puta franjevačkog samostana na županijskom zemljištu.Kapelu je dao izgraditi komorski administrator Franz Redl, osnivač barunske obitelji Redl od Rastine i Rottenhausena.
Sveti Ivan Nepomuk
Sveti Ivan rođen je u Pomuku, što je staro ime za današnji Nepomuk, u zapadnoj Češkoj, između 1340. i 1350. godine. Prve sigurne povijesne podatke o svecu imamo iz 1370., kad je kao praški klerik obavljao već službu javnog bilježnika. Za svećenika je zaređen oko 1380., a još iste godine imenovanjem čak iz Rima postavljen za župnika sv. Gala u Pragu. U isto vrijeme obavljao je i službu tajnika i bilježnika nadbiskupa Ivana Jenštejna. Sve to govori da je bio izvanredna ličnost, kad je već kao mlad svećenik mogao obavljati tolike dužnosti.
Najvažnija i najodgovornija služba koju je u životu obavljao bila je dužnost generalnog vikara energičnoga i pobožnoga nadbiskupa Jenštejna. Bilo je to baš u rujnu 1389. godine kad se razmahala tragična borba između nadbiskupa i despotskog kralja Vjenceslava IV., koji je nasilno želio prisvojiti crkvena dobra i postati potpuni gospodar Crkve u Češkoj. Kada je protiv kraljeve volje Ivan potvrdio izbor novog opata, razljućeni ga je kralj skupa s drugim svećenicima dao mučiti. Svi su oni bili podvrgnuti mučenju u kojem je sudjelovao sam kralj s bakljom u ruci. Ipak su pušteni na slobodu pošto su prije morali prisegnuti da će o svojoj torturi šutjeti. Iznimka je bila s Ivanom Nepomukom. On se kralju, valjda zbog svoga velikog ugleda, činio najopasnijim. Zato ga je kralj tijekom noći s glasovitog mosta Karla IV. dao baciti u Vltavu i tako je Ivan poginuo kao mučenik. Tijelo mu je pronađeno te sahranjeno najprije u crkvi svetog Križa uz rijeku, a kasnije preneseno u katedralu sv. Vida u Pragu. Posjetitelji te divne gotske katedrale u njezinoj desnoj lađi mogu još i danas vidjeti mučenikov grob na kojem piše: Iohannes de Pomuk.
U svezi Ivanove smrti postoji i legenda koja govori da je Ivan bio ispovjednik kraljeve žene koju je savjetovao da strpljivo podnosi teški karakter svoga supruga. Kralj je želio znati što kraljica govori za vrijeme ispovijedi, no sv. Ivan Nepomuk je uporno to odbijao, jer kao svećenik ne smije odati ispovjednu tajnu. Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem, i to mučenikom ispovjedne tajne.
Raskoš u rokoko stilu
Nakon proglašenja svetim njegovo štovanje se proširilo po cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Njegovo štovanje se pojavilo i u Somboru s izgradnjom nove male, ali raskošne kapelice u rokoko stilu. Kapela ima eliptičnu osnovu s prozorima istog oblika. Neki povjesničari tvrde da je kapela prvobitno bila džamija i da je prilagođena i pretvorena u kapelu. No, ta tvrdnja nije dokazana. Istina je da oblik kapele podsjeća na džamiju, ali treba se naglasiti da oblik kapela iz perioda baroka i rokokoa imaju sličan oblik. Kapela je natkrivena zanimljivom kupolom na čijem vrhu se izdiže mali toranj s križem.
Na fotografijama nastalim oko 1870. godine vidimo da su unutarnji zidovi kapele bili pokriveni takozvanim štuko mramorom (umjetni mramor koji se pravi od gipsa) zbog čega je djelovala raskošno i bogato. Umjetni mramor nije otporan na vlagu, pa zbog toga na žalost od prvobitne dekoracije unutrašnjosti kapele nije ostalo ništa. Kapela ima jedan oltar na kojem se nalazi prikaz sv. Ivana Nepomuka u kovčegu okružen svijećnjacima, izrađen od čvrstog materijala. Oltar nije imao oltarnu sliku s prikazom sveca, kako je to inače praksa, nego je na tom dijelu bila jedna slika s prikazom Blažene Djevice Marije s djetetom Isusom. Ta slika je bila manjih dimenzija i ovalnog oblika. Povjesničari umjetnosti tvrde da je ta slika bila kopija slike koja se nalazi na jednom sporednom oltaru u isusovačkoj crkvi u Beču (Universitetskirche, Wien).
Umjetnička galerija u kapeli
Kapela svetog Ivana Nepomuka je sve do Drugog svjetskog rata korištena za razne prigode i proslave, tijelovsku procesiju i razne pobožnosti. U župnim inventarima imamo točan opis što je kapela posjedovala; vidimo da je bila bogato opremljena svjećnjacima i kandelabrima koji su je osvjetljavali. Jedan inventar navodi da je u kapeli bio takozvani relikvijar s relikvijama svetog Ivana Nepomuka. Godine 1905. je riješen njen status, iz županijskog vlasništva prelazi u crkveno, što je značilo da crkva treba voditi i financijsku brigu o kapeli.
Nakon Drugog svjetskog rata prilike u komunističkoj državi nisu dozvoljavale da se nastavi liturgijsko korištenje kapele. Pobožnosti i svečane tijelovske procesije u gradu su ukinute. Zbog neiskorištenosti i nemogućnosti popravki ona je počela propadati. Godinama je bila zapuštena, kupola krova je propala, a u njoj je izraslo veliko drvo.
Prvi pokušaj obnove 1988. nije uspio, kao ni onaj iz 1990. godine. Nakon toga župnik Josip Pekanović i gospodin Gyurika Kapitány (umirovljeni djelatnik Prosvjetne zajednice općine Sombor) pokreću konačnu uspješnu misiju u obnovi kapele. Odrađena je nova kupola. Prozori dobivaju nove vitraže, darovali su ih obitelji Kapitány, Borovac i Jurašenko. Novu oltarnu sliku naslikao je akademski slikar Somborac Ferenc Takács. Troškove cjelokupne obnove najvećim dijelom podnijela je župa Presvetog Trojstva. Svojim prilozima pomogla je i tadašnja Somborska banka, nekoliko somborskih poduzeća i gradska Uprava s nešto građevinskog materijala.
Na likovnoj koloniji održanoj u župi Presvetog Trojstva u Somboru, 2006. godine rodila se ideja da se kapela koristi i za izložbeni prostor. Od ideje do realizacije nije prošlo puno vremena. Gospodin Jenő Visinka otvorio je svoj atelje u kapeli. Zahvaljujući ovoj ideji kapela je otvorena svaki dan, ona se posjećuje i postala je bliska svim Somborcima. Najstarija kapela u gradu i veoma bitan i važan spomenik kulture, obilježje prisutnosti naših naroda i naše vjere na ovom prostoru.
Izvor: Hrvatska riječ (Gabor Drobina)
Foto: www.vojvodina.travel
