Nakon što je donijeta odluka da se nekadašnja somborska Kalvarija, koja je podignuta 1764. godine, premjesti na drugo mjesto, vjerni narod Sombora odlučio se na gradnju nove Kalvarije pored groblja svetog Roka. Stara Kalvarija je bila na neprimjerenom mjestu, pa je ipak uz groblje ona imala prikladnije mjesto. O rušenju stare Kalvarije arhiv župe Presvetog Trojstva u Somboru čuva fotografije na kojima su uhvaćeni posljednji trenuci prije rušenja, pa i vjernici koji su bili prisutni. Zemljište na kojoj je bila Kalvarija kupila je udova Imre Fraya, jednog od prvih fotografa u Somboru koji je napravio niz fotografija 1871. godine o crkvi Presvetog Trojstva, koje su prve fotografije o crkvi.
Na mjestu stare Kalvrije 1926. godine Ivan Budimčević dao je podići kameni križ. Kameni križ je sklonjen kad je na njegovom mjestu sagrađena tvornica namještaja Sloga.
„Neo“ stilovi i eklekticizam
Gradnja nove Kalvarije počela je 1924. godine, a korišten je materijal stare Kalvarije. No, ipak nova je puno veća i modernije je arhitekture nego stara. Kalvarija s postajama križnog puta završena je 1925. godine. Iste godine u korizmi prije Velikog petka postaje križnog puta i Golgotu iznad kapele blagoslovio je franjevac iz Subotice dr. Gothard Goričanec (1893. – 1958.). Na ulazu u kapelu postavljena je kamena ploča na kojoj piše da je sagrađena s doprinosom Józsefa Koritsa i njegove supruge. Svi oni koji su platili mjesto u kripti pridonijeli su izgradnji.
Prisutnost „neo“ stilova i eklekticizma u izgradnji sakralnih objekata u Bačkoj datira sve do II. svjetskog rata. Iz tog perioda početka XX. stoljeća imamo lijepe primjere neogotskog, neoromanskog stila koji su ujedno i u stilu eklekticizma što znači prisutnost više stilova stavljenih u jednu kompaktnu cjelinu.
Monumentalna crkva posvećena Srcu Isusovu u Apatinu datira iz 1932./33. godine, jako je lijep primjerak neoromanskog stila s dva tornja. No, pored poznatih kompozicija neoromanskog i neogotskog pa i secesijskog stila pojavljuje se utjecaj moderne arhitekture.
Moderna arhitektura se očituje u slobodnijem shvaćanju forme i oblika. Plan osnove crkve ili kapele ne radi se više po standardnim ili uobičajenim shemama latinskog križa, jednobrodne ili višebrodne bazilike. Toranj je izmješten iz cjeline, nije dio lađe crkve, ulazno pročelje je smišljeno bez zvonika. Tornjevi nemaju funkciju zvonika, zbog toga mijenjaju svoj izgled. Nove kompozicije prilagođene su namjeni objekta, npr. kalvarijska kapela. U Somboru, danas župna crkva Uzvišenja sv. Križa (1924.) koja je prvobitno građena za kalvarijsku kapelu pored groblja sv. Roka i u Lemešu kalvarijska kapela u groblju (1924.) na vrhu brežuljka pored crkve građene su kao dio postaja križnog puta. U oba slučaja kapela ima tri nivoa. Nivo ukopan u zemlju, gdje su izgrađene kripte, nivo nad zemljom gdje je formiran prostor za kapelu i nivo iznad kapele koji je bio dostupan stubištem, otvoren, nenatkriven, s postajom križnog puta s tri križa. U Somboru su postavljeni na tom uzdignutom mjestu stari barokni kipovi sa stare Kalvarije. U Lemešu su postavljena tri drvena križa.
Ovo rješenje s otvorenim krovnim dijelom iznad lađe kapele pokazalo se ubrzo problematično. Materijali koji su korišteni za gradnju bili su tada moderni, beton i željezo, ali nisu bili još toliko usavršeni da bi se taj način gradnje osigurao i bio izdržljiv od vlage. Kiša je procurila na više mjesta i narušila konstrukciju objekta. Jako puno truda i sredstava je uloženo da bi se prvobitni izgled Kalvarije sačuvao. Ipak, to nije uspjelo. Kapela Kalvarije je dobila redovan bakarni krov, stubište koje je vodilo do Golgote je izgubilo svoju svrhu, sklonjeno je, kipovi odgore smješteni su na uzdignuti dio ispred ulaza u kapelu. Na kraju su i ti kipovi nestali. Na žalost, prvobitan izgled je u potpunosti nestao, samo na starim fotografijama vidimo prvobitnu zamisao koja je pratila stilove tog vremena. Uz put koji vodi od kapije do kapele bile su smještene postaje, štacije križnog puta s lijeve i desne strane 14 postaja. Vremenom su i one preinačene, danas su samo s lijeve strane u dosta jednostavnijem stilskom rješenju.
„Crkva je zgrada vjere. U njoj je moguće prepoznavati članke vjere koji su izrasli iz jednoga središta. Da bi se moglo prepoznavati pojedine obrasce, izrijeke, sadržaje, potrebna je vjera. Koliko god se povjesničari umjetnosti i njezini analitičari trudili iščitavati kršćansku arhitekturu nekim drugim ključevima, bez vjere mnoge brave ostaju zaključane. Crkvu-zgradu može se doživljavati izvanjski, promatrati ju iz vlastite spoznaje i osobnoga iskustva, ali liturgijski prostor svoj smisao ima u sraštenosti sa životom zajednice, u sljubljenosti s pogledom i dodirom vjere; on je izgrađen da bi se u njemu boravilo, slavilo, davala hvala Bogu i život oblikovalo snagom križa i uskrsnućem Gospodinova“ (Ivan Šaško).
Kalvarijska kapela postala župna crkva
Kalvarijska kapela svakako je izgubila svoju prvobitnu namjenu jer 1960. godine postaje župna crkva župe Uzvišenja svetog Križa. Arhivski dokumenti nam govore o tome da je u Somboru između dva svjetska rata bilo u planu osnivanje nove župe na dijelu grada koji se naziva Selenča. Župa Presvetog Trojstva je bila tada jedina katolička župa u gradu. U dokumentima vidimo da je u 1930-im godinama u Somboru živjelo 13.000 katolika (Hrvati, Mađari, Nijemci). Bila je potrebna još jedna župa i crkva. Na Selenči su kupljeni placevi za izgradnju crkve i župne kuće, ali zbog izbijanja Drugog svjetskog rata to nije realizirano. Kasnije, 1960., odlučeno je da se od kalvarijske kapele napravi župna crkva, a uz nju sazida i nova župna kuća.
U kripti ispod kapele sahranjeni su i imućniji i ugledniji građani Sombora koji su kupovinom mjesta u kripti donirali izgradnju Kalvarije. Među njima nalazi se i svećenička grobnica u kojoj su sahranjeni: Ernest Körmöczy (1877. – 1925.) župnik-opat u Somboru, Franjo Švraka (1885. – 1968.) župnik-opat u Novom Sadu, Ivan Vizentaner (1930. – 1990.) župnik i dekan u Somboru, Antun Miloš (1935. – 2002.) župnik u Starom Žedniku. U kripti se nalazi i nadgrobni spomenik satmarskog (Rumunjska) biskupa, rodom Somborca Béle Mayera (1838. – 1913.).
Izvor: Hrvatska riječ (Gábor Drobina)
Foto: www.ravnoplov.rs
