Obilje trske u okolici Monoštora koju nitko ne mora sijati niti saditi od davnina je bilo jedno od osnovnih prirodnih materijala koji su Monoštorci koristili za izgradnju kuća. Po državnom popisu iz 1900. godine u Monoštoru je postojala 901 kuća od kojih je čak 789 bilo pokriveno trskom. Iz ovog se vidi izniman značaj trske kao materijala za izgradnju kuća i samim tim život ljudi u mjestu. Kuća pokrivenih trskom bilo je još i sredinom XX. stoljeća.

Krovne pokrivače od trske u to vrijeme u Monoštoru su najčešće radili majstori iz obitelji Bajkić. Radili su ne samo u mjestu već i okolici. No, pojavom suvremenih i modernih materijala za pokrivanje krovova, kao što su crijep i ploče, trska za pokrivanje krovišta nestaje s tržišta građevinskog materijala, ali se nastavila koristiti kao izolacijski materijal i dekorativni detalj.

Djedov zanat postao obiteljski posao

Kosidbom i pletenjem trske bavio se i Marin Turkalj, djed Anice Štrangar, vlasnice prvog obrta za proizvodnju pletene trske i štukatura u Monoštoru. Obrt je Anica osnovala zajedno sa suprugom Matom.

Anica se tako na suvremen način nastavila baviti poslom svoga djeda, preskačući svog oca Adama Turkalja, koji je bio mesar. No, da bi se mogla baviti ovim poslom Anica je za to morala biti kvalificirana. Morala je položiti stručni ispit, kojim joj je utvrđena stručna osposobljenost za vršenje zanatske djelatnosti „izrada štukatura i drugih trščanih platana". Ispit je položila 1. srpnja 1968. godine, a uvjerenje Tajništva za upravno-pravne poslove Općine Sombor dobila je 4. srpnja.

„Sljedeći korak u postupku osnivanja i registriranja obrta bio je dobijanje rješenja kojim se odobrava osnivanje obrta – samostalne zanatske radnje. To rješenje Općinskog tajništva – odsjeka za privredne i komunalne poslove Sombor dobili smo 7. rujna 1969. godine. Prvo poslovno sjedište radnje u Monoštoru bilo je na adresi Zagrebačka 59. Počeli smo s dva stroja za pletenje trske, i to na ručni pogon", prisjeća se i danas Anica svih važnih datuma.

Jest da je obrt bio registriran na nju, ali sve poslove s trskom vodio je suprug Mata, a kasnije su poslove preuzeli sinovi Stipan i Adam. Ona je bila zadužena za kućanstvo.

Iako nije bila direktno uključena u proizvodnju, bila je upoznata sa skoro svim detaljima od kosidbe, proizvodnje pa do prodaje. Kaže da početak nije bio lak, trska se sjekla – kosila samo u ataru Monošora, a to se radilo zimi.

„Idealni uvjeti su bili hladna zima bez snijega, da kosac može hodati po ledu koseći trsku, a da trska nije polegla ili se pokidala zbog tereta padalina. Vremenom, zbog velike potražnje naših proizvoda, košenje trske se širilo na bližu pa i dalju okolicu. Kosilo se u atarima Sivca i Crvenke pa čak i površine u Tikvešu – Hrvatska", priča Anica.

U vrijeme udarne sezone košenja trske na tim poslovima je radilo i do dvadeset uposlenih. Nije tada više samo bio problem u košenju već i u velikoj količini trske koju je trebalo prevesti do Monoštora i pretvoriti u finalni proizvod.

Hit u inozemstvu

S uvećanjem potražnje i proizvodnje obrt mijenja adresu na Ulicu maršala Tita 17, što je danas Ulica Ivana Gorana Kovačića. Tada su već radila tri stroja za pletenje trske koja su bila na električni pogon. No, uskoro je i taj prostor postao mali, pa pogon izmještaju u Baštovansku bb. Tu je, za ondašnje vrijeme, izgrađen veliki poslovno-proizvodno-skladišni prostor površine 900 četvornih metara pod krovom, a sve u okviru parcele od dva jutra. Proizvodnja se toliko širila da je radilo šest strojeva za pletenje trske s dodatkom prese za trsku.

„U najvećoj proizvodnji na tih šest strojeva radi 12 uposlenih (dva uposlena na svaki stroj), a još troje uposlenih je pomagalo. Interesantno je reći da su strojevima za pletenje upravljale žene. U jednom trenutku pletena trska i štukatur postali su hit u inozemstvu te smo imali problem nakositi, isplesti i ispresati te transportirati dovoljnu količinu za inozemstvo, naročito u Njemačku. Događalo se da je mjesečno za Njemačku išlo i po sedam šlepera pletene trske, postizala se solidna cijena te nije bilo problem prodati sve što se pokosi i isplete ili ispresa", priča Anica.

No, onda je došao onaj tužniji dio povijesti obrta. Problemi u financijskom poslovanju, nesretni splet okolnosti na tržištu, otežan plasman robe, nesnalažanje u novoj situaciji dovelo je do toga da se obrt gasi 2008. godine.

Izvor: Hrvatska riječ Željko Šeremešić