Sonta je jedno od podunavskih sela u kojem već više stoljeća žive šokački Hrvati. Prema posljednjem popisu stanovništva, u Sonti je živjelo oko 4.300 stanovnika, od kojih oko 60 posto Hrvata. Tamošnji Hrvati ponosni su na svoje naslijeđe, a od 2002. na njegovom očuvanju rade i okupljeni u Kulturno-prosvjetnu zajednicu Hrvata Šokadija. Ta udruga ove godine obilježava dva desetljeća postojanja.
„Osnivačka skupština udruge bila je još početkom 2001., međutim, imali smo problema oko registracije, iz agencije u Beogradu vraćali su nam dokumentaciju na doradu. Je li to bilo namjerno ili ne, to ne znamo, ali smo na kraju registrirani početkom 2002. godine. Moram dodati da nam je tu pomogla lokalna vlast, koju je tada vodila Demokratska stranka", prisjeća se prvi predsjednik Šokadije Mata Zec, koji je u ožujku ove godine ponovno izabran na tu dužnost.
Manifestacije i gostovanja
Za dva desetljeća rada ostale su brojne uspomene. Organizirali su brojne manifestacije, od kojih je najpoznatije Šokačko veče (tom prigodom raspisuju i pjesnički natječaj Za lipu rič). Tu su i njihovi koncerti (uskrsni i božićni) te likovna kolonija.
Sudjelovali su na brojnim manifestacijama u Vojvodini (Šokci i baština, Dužijanca, Dužionica, Dani europske baštine, Mikini dani, Zavitni dan, Festival hrane i glazbe Vojvodine…) i Hrvatskoj (Vinkovačke jeseni, Ðakovački vezovi, Orahovačko proljeće, Kolo na Gaju, Šlingani dani, Šokačko sijelo…). Od 2005. imaju vlastite prostorije – Šokačku kuću, u kojoj se nalazi i etno postav s eksponatima iz nekadašnjeg života tamošnjih Hrvata. Postavili su i niz kazališnih predstava s temama iz života tamošnje Šokadije, čiji je autor pokojni pučki dramatik Ivan Andrašić. Dramska sekcija gostovala je u Vojvodini i Hrvatskoj (Hercegovac).
Članovi literarne sekcije njeguju mjesni šokački govor te redovito sudjeluju na susretima pjesnika amatera Lira naiva, a njihovi radovi zastupljeni su u zbirkama Lira naiva i Rešetarački susret pjesnika te hrvatskoj periodici u Vojvodini. Recitatori Šokadije s uspjehom sudjeluju na Pokrajinskoj smotri recitatora na hrvatskom jeziku.
Nedostatak mladih
Međutim, čini se da udruga pamti bolja vremena, a razlog tome su u prvom redu ekonomske migracije tamošnjih Hrvata, posebice mladih.
„Oskudijevamo s omladinom, što i nije mnogo drukčije od ostalih manjih mjesta. To se vidi po folklornoj sekciji. A i mlade nakon osnovne škole folklor slabije zanima. Kako nemamo mnogo mladih, prinuđeni smo dati više prostora starijima, iako i oni odlaze povremeno na rad u inozemstvo. Također, u posljednje dvije godine preminulo nam je nekoliko bitnih članova, među kojima su i bivši predsjednik udruge Zvonko Tadijan. Samim tim smo dosta izgubili", priča Zec.
Ipak, udruga se proljetos ponovno konsolidirala, izabrano je novo vodstvo, te planiraju i neke nove projekte.
„Angažirani smo oko Šokačke kuće, radi se obnova krova koji prokišnjava, dobili smo sredstava i na prekograničnom projektu s Općinom Vladislavci za Ljetnu učionicu u dvorištu kuće. Učionicu ćemo koristiti za naše programe, a bit će i u funkciji cijeloj lokalnoj zajednici. Naš etnomuzejski postav planiramo proširiti sa starim alatima. Imamo i potporu Hrvatskog nacionalnog vijeća. Nastojimo uspostaviti jaču suradnju s Općinom Apatin, imamo naznaka da će nas i oni financijski pomoći. Oko 130 gospodarskih subjekata popisali smo za potrebe prosperitetnog projekta Cro fonda, pomogli smo uskrsnu akciju Cro fonda da se razdijele vaučeri našim slabostojećim ljudima. Dakle, pomaka ima", kaže Zec.
Sekcije danas
Članstvo udruge je dosta staro, ali aktivno u nekoliko sekcija. Okupljaju ih etno, likovna, literarna i glazbena sekcija. Nakon dvogodišnje korona stanke udruga planira „oživjeti" svoju najveću manifestaciju – Šokačko veče, koje se održava u studenom. Također, za kraj kolovoza pripremaju svoju likovna koloniju.
Imaju dobru suradnju s mjesnom župom sv. Lovre kao i sa školom Ivan Goran Kovačić, gdje više od polovice učenika izučava izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture (predmet predaju učiteljice Biljana Ribić i Tamara Kokai). U školi radi i istureni odjel tambure apatinske muzičke škole.
„Cilj nam je ostaviti što više pisanog i drugog materijala koji svjedoče o ovdašnjim Hrvatima. Mi ćemo postojati dok nas ima, a dokle će nas biti, to ne znamo. Tu je važan i popis stanovništva koji će biti u listopadu, važno je da stariji ljudi znaju da se ne upišu kao Šokac i Šokica, već kao Hrvat i Hrvatica, jer je taj subetnički identitet jak", zaključuje Zec.
Pogled unatrag
O protekla dva desetljeća razgovarali smo i s članicom udruge Božanom Vidaković, koja je poznata i kao autorica himne bačkih Šokaca – Šokadija.
„Udruga mi jako puno znači. Imali smo brojne nastupe, nekada smo više putovali i nastupali. Pišem prigodne namjenske pjesme i glazbu za njih, sviram harmoniku, glumila sam i u našim predstavama… Samo u likovnoj sekciji nisam bila aktivna. Mnogo volim ono što su nam naši preci ostavili, o tome pišem, mislim da to ne smijemo zaboraviti. Fali nam mladih u Šokadiji, ali što je tu je", kaže Vidaković.
Tamburaš (begešar) Ivan Vidaković Peja član je udruge dulje od 18 godina.
„Za ove godine bilo je puno lijepoga, ali i manje lijepoga. Nastupali smo na raznim manifestacijama, posebno mi je uz one najveće, Đakovačke vezove i Vinkovačke jeseni, drag nastup u Vodicama, te na Šlinganim danima u Jalžabetu pokraj Varaždina. Pratili smo folklorce, ali i svirali u kazališnim predstavama", prisjeća se Peja.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
