Suvremeni kombajni koji danas prosto gutaju hektare odavno su zamijenili žuljevite ruke ratara koji u znoju lica svojega otimaju otkos po otkos zrelog žita. Džakovi žita odavno se ne čuvaju u ambarima i na tavanima kao sigurnost da u obitelji neće biti gladi. I mnogo toga drugog više nije isto, ali je zato ostala nepromijenjena zahvalnost bunjevačkih Hrvata za novi urod, uspješnu žetvu i novi kruh. Negdje je to u korijenima ovog naroda koji je vezan za zemlju, koji od te zemlje živi, koji istu tu zemlju proklinje, ali je toliko vezan za nju da se od nje nikada ne odvaja. Ne odvaja se čak ni onda kada strepi što će mu ta zemlja dati, kada strepi hoće li izdašan biti rod ili će uloženi trud za tren uništiti suša i tuča. I u toj strepnji zahvaljuje Bogu što je dao da žetva bude dobra, da bude žita i kruha. I tako iz godine u godinu.

Tradicija didova i pradidova

„Čast je velika biti bandaš. Nastojimo održati ovaj običaj, nastaviti tradiciju naših očeva, didova, pradidova“, kaže Mario Kirasić, bandaš ovogodišnje somborske Dužionice.

„Od malena smo slušali priče o životu ratara, koji svoj život i rad poklanjaju zemlji. Priče o životu ratara koji u zemlju gledaju da se maleno sjeme pretvori u plod njihovog rada, priče o životu ratara koji gledaju u nebo očekujući kišu i sunce. A svaku noć svoje žuljevite ruke sklapaju uz molitvu Bogu za dobar urod i za snagu da žetvu uspješno završe“, riječi su ovogodišnje bandašice Lidije Đuran.

„Bog je onaj koji brine za sve i nadam se da se danas dobro osjećamo u Božjim rukama. Stvaralačkim i očinskim rukama. On brine za sve, jer je sve nas pozvao u život. On, svemogući Gospodin. Ni iz čega je stvorio i nebo i zemlju i zato svojom providnošću brine o svemu. A mi smo njegovi sudionici u tom predivnom nastojanju spašavanja ovoga svijeta. Otkrivat ćemo da je na ovom svijetu, nažalost i u našim srcima, uz pšenicu i kukolj. Ipak, Bog nama daje velike mogućnosti da ovaj svijet, da sve nas, neprestano preobražavamo. Na njivi rastu i kukolj i pšenica, ali doći će vrijeme kada će kukolj biti spaljen, a plemenito zrno bit će vlasništvo Gospodara, nebeskog oca i uživat će njegovu dobrotu. Ne smijemo se predati činjenici da je među nama kukolj. Ne smijemo braćo i sestre kukati, već svatko od nas može biti to maleno sjeme, koje polako raste. Svatko od nas može činiti da na našim licima bude radost, da na našim usnama bude zahvalna pjesma, a ne psovka. Vidimo pred sobom divan kruh, vidimo plodove naše žetve, i zapjevat ćemo zato pjesmu zahvale, jer u našim srcima probuđuje dobru volju, svijetlo raspoloženje, spremnost da surađujemo s Bogom. Neka bude slavlje Gospodina neba i zemlje, koji nam daje da možemo živjeti i njega veličati“, kazao je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, koji je predvodio svečanu misu u crkvi Presvetog Trojstva na kojoj je posvećen kruh od novog žita.

Potvrda stoljetnog identiteta

Nakon mise povorka sudionika Dužionice prošla je centrom Sombora, a u Županiji kruh od novog žita predan je predsjedniku Skupštine Grada Sombora Zoranu Parčetiću.

„Ovo je jedna od naših najvećih proslava kojom potvrđujemo naš stoljetni identitet na ovim prostorima. Uvjeren sam da će Somborci ovu proslavu, kao što su je održali desetljećima unazad, očuvati i u desetljećima koja su pred nama“, kazao je predsjednik HNV-a Slaven Bačić.

Kao gosti Dužionici prisustvovali su dužnosnici Grada Obrovca.

„Hrvati su uvijek imali potporu matične domovine. Mi uvažavamo da žive u drugoj državi u kojoj imaju i svoja prava. Naša otvorenost i individualno i politički i institucionalno je uvijek prisutna. Uspjeli ste u uvjetima i prostorima u kojima živimo sačuvati onu osnovnu liniju po kojoj se prepoznajemo. Podsjetit ću vas još samo na riječi našeg velikog književnika Miroslava Krleže koji je rekao - mi slijedimo trag krvi naše -“, kazao je gradonačelnik Obrovca Ante Župan.

Nazorovci su ugostili i drage prijatelje iz Komletinaca koji nisu bili samo gosti već sudionici Dužionice.

„Nama je drago da smo dio ovog događanja i s radošću dolazimo ovdje. I kod nas vrijedni poljoprivrednici zahvaljuju za novi urod, ali je to sve unutar obitelji. Nekada su postojale obiteljske zadruge i onda se taj završetak žetve obilježavao u okvirima zadruge. Ovakvog načina javne proslave u nas nema“, kaže predsjednica KUD-a Filipovčice iz Komletinaca Marija Čorić.

Svečanoj misi prisustvovali su i sudionici Somborske bunjevačke Dužionice 2017., koju je također 23. srpnja organizirala somborska Udruga građana Bunjevačko kolo, čiji članovi se ne izjašnjavaju kao pripadnici hrvatskog naroda.

Dužionica je završena tradicionalnim risarskim ručkom, ali to je za vrijedne ratare samo kratki predah. Predah do nove sjetve, nove žetve. Uvijek neizvjesne.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)