„Prvo su bile obiteljske dužionice posljednjeg dana žetve. U kući se priređivala zahvala Bogu. Nosio se kući vjenčić koji se ispleo poslije posljednjeg pokošenog snopa žita. Domaćica bi blagoslovila taj vjenčić od žita, a za ukućane bi pripremila malo svečaniji ručak. Uz molitvu zahvalilo se Bogu za uspješnu žetvu. Kada je žetva bila završena u svim salašima, i vršalica spremljena u šupu mladi su se dogovarali i planirali dužionice koje su se nekada održavale u svim somborskim salašima“, prisjeća se Katarina Firanj iz Salaša Nenadić i nekadašnje žetve i nekadašnjih dužionica.

Pol stoljeća kasnije dočekala je da u ulozi bandaša vidi svog unuka Tomislava Čeljusku. Uz Tomislava bandašica ovogodišnje Dužionice bila je Nikoleta Malenić.
„Sretni smo i ponosni što su ove godine izabrali da baš mi budemo bandaš i bandašica. U ovoj proslavi mislim da ne smijemo zaboraviti što je bit Dužionice. To je zahvala Bogu što je podario još jednu uspješnu žetvu i kruh na stolu“, kaže Nikoleta Malenić.

Sluge ravnice

Proslava Dužionice, kao i godinama unatrag, počela je okupljanjem sudionika u Hrvatskom domu. Ove godine, osim velikog broja djece u nošnjama, pozivu da budu dio svečane povorke odazvale su se udruge iz Lemeša, Monoštora, Berega, Žednika. Svečana misa na kojoj je posvećen kruh od novog žita održana je u Crkvi Presvetog Trojstva. Misu je predvodio velečasni Ivica Ivanković Radak.
„Svjesni smo koliko je našem radu potreban blagoslov, jer se vrlo lako može dogoditi da sve ono što uložimo bude izgubljeno jednom tučom ili sušom. I što se više trudimo oko zemlje, to više uviđamo kako smo bespomoćni. Naši poljoprivrednici sluge su ove prostrane ravnice, štuju svoju grudu koja im kruha daje. Sjetimo se naših starih kako su poštivali zemlju. Kada bi stigli na njivu, skinuli bi šešir i napravili znak križa, pa tek onda krenuli orati, kopati, sijati. Što bi napravili s ispečenim kruhom? Prije nego što bi ga načeli, domaćica bi na njemu napravila znak križa. Kako su se djeca odgajala? Učili su ih da komad kruha koji padne na zemlju podignu i poljube“, kazao je velečasni Radak i dodao da je Dužionica doživljavanje i proživljavanje zahvalnosti Bogu za ovogodišnje žito. Sada i uvijek.
„Kršćanstvo uvijek slavi, pa tako mi svake godine slavimo Dužionicu i to ovdje u Sombru 85. puta. Znamo kako izgleda, ali uvijek smo radosni i puna i ponosna srca zahvalni Bogu. Sve drugo narušava dostojanstvo današnjeg dana, predstavlja svetogrđe“, kazao je velečasni Radak. Posvećeni kruh od novog žita sudionici Dužionice predali su simbolično gradonačelnici Sombora Dušanki Golubović.
„Ovo je prigoda da kažemo da je egzistencija važna, ali da ona nije dovoljna ukoliko nema određene nadgradnje i ukoliko ne obilježimo sve ono što je važno za naš život, kao što je ovaj događaj, onda to nema svoj puni smisao. Zbog toga je zaista bitno što su danas s nama prije svega mladi predstavnici ovih udruga u narodnim nošnjama, koji se trude sačuvati običaje“, rekla je gradonačelnica.

Brojni sudionici

„Nekada povorka sudionika nije išla ulicama grada, nije se predavao kruh u gradu, ali zahvalu Bogu smo u crkvi uvijek slavili. To je bilo veličanstveno. U Hrvatskom domu bilo nas je puno mladih. Svi smo išli u crkvu na zahvalu Bogu, a poslije na igranku“, prisjeća se nekadašnjih proslava Marija Hornjak.
A cilj onih koji su ove godine organizirali Dužionicu u Nazoru bila je da okupe što više mladih u nošnjama. I uspjeli su.
„Proslavlja se Dužionica ovdje na jedan drugačiji način, ali vrlo dostojanstveno. Želim pohvaliti ono što je uradio Organizacijski odbor koji je uspio okupiti veliki broj djece u nošnjama, sudionika koji čuvaju tradiciju somborske Dužionice. Hrvatsko nacionalno vijeće će zdušno pomoći da se nešto ovako vrijedno očuva“, kazao je predsjednik IO HNV-a Lazar Cvijin, koji je uz ravnatelja ZKVH-a Tomislava Žigmanova nazočio proslavi Dužionice.
U ime konzulata RH gost je bio Mihael Tomšić.
„Želja nam je bila za ovu Dužionicu u povorci imati što više djece i mladih. Potaknuli smo naše bivše folkloraše da dovedu svoju djecu, da se sami obuku u nošnje i mi sami obukli smo nošnje, jer ne možemo to tražiti od drugih ukoliko i mi sami nismo dio toga. Poslije svega zadovoljni smo koliko nas ima u svečanoj povorci sudionika Dužionice i mislim da tako nije bilo unazad nekoliko godina“, kazao je Tomislav Vuković iz Organizacijskog odbora 85. Dužionice.
Proslava Dužionice završena je risarskim ručkom u Hrvatskom domu.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)