U bezdanskoj Nevladinoj organizaciji Puls prije 11 godina osmislili su Trojni susret, manifestaciju koja bi se mogla definirati kao dan podunavske kulture, folklora i gastronomije. Od drugih ih izdvaja to što ova manifestacija promiče i povezuje kulturu, folklor i gastronomiju, a od ove godine i sport, u trokutu Srbija – Hrvatska – Mađarska. Uostalom, s tim je ciljem prije 11 godina i osmišljena. Poslije jednog desetljeća može se reći kako je misija uspjela.

Objašnjavajući ideju koja ih je vodila 2005. godine, u NVO Puls kažu kako su zapravo samo iskoristili to što je Bezdan na samoj tromeđi triju država – Srbije, Mađarske i Hrvatske i ništa prirodnije nego pokušati okupiti tri naroda da predstave svoju kulturu i tradiciju. „Tijekom devedesetih narušeni su međuljudski odnosi, a samim tim je prekinuta tradicija okupljanja i upoznavanja različitosti kao bogatstva naše regije. Pokazalo se kako je ovakav etno festival odličan način da se situacija popravi“, kažu u Pulsu.

„Cilj nam je bio okupiti narode s ovih prostora, ponovno ih zbližiti, družiti se, upoznavati, razmjenjivati iskustva i zapravo nastaviti tradiciju od prije 90-ih kada su ljudi na ovim prostorima živjeli zajedno. Cilj ovih naših susreta je prikazati bogatstvo koje imamo i pokazati kako ta različitost nije ono što nas razdvaja, već upravo suprotno, ono što nas spaja. Upornim radom i ustrajnošću udruge prepoznat je njen značaj, tako da se ona iz godine u godinu razvijala i s ponosom mogu reći kako smo prošle godine imali oko pet tisuća posjetitelja“, kaže Marijana Gagro, tajnica NVO Puls i koordinatorica Trojnog susreta.

Ova udruga građana osnovana je kao nestranačka, nevladina i neprofitna udruga građana čiji je cilj „realiziranje multietničkih, kulturnih, sportskih i drugih programa u cilju komunikacije i tolerancije između etničkih zajednica i stvaranje bolje ponude i izbora življenja u našoj sredini“. Da to nije samo „mrtvo slovo na papiru“ pokazali su i dokazali Trojnim susretom. Vrijedno je spomenuti kako su susreti na tromeđi osmišljeni samo godinu dana od osnutka NVO Puls, a danas su najznačajnija manifestacija u Bezdanu, koja ima i potporu Mjesne zajednice. „To što se ova manifestacija održava po 11. put dovoljno govori o tome koliko je ona važna za Bezdan. Radimo iz godine u godinu na zbližavanju naroda i rekla bih kako smo u tome uspješni. Sudionika je sve više i svi se rado odazivaju našem pozivu, a naši stalni gosti s radošću očekuju nove susrete“, kaže Erzsébet Matyus, predsjednica Savjeta MZ Bezdan.

Potporu ovoj manifestaciji daju Ministarstvo kulture i informiranja, Pokrajinsko tajništvo za kulturu i javno informiranje i Grad Sombor.

Na o Trojnom susretu, koji je održan 1. kolovoza 2015. godine, upoznali smo načelnika Općine Bizovac Srećka Vukovića, čija se priča savršeno uklapa u ideju Trojnog susreta, jer su Bizovac i Bezdan mjesta koja prijateljsku suradnju imaju već nekoliko godina. „Spojili su nas zajednički prijatelji u Mađarskoj, točnije u mjestu Bácsalmás. S tim smo mađarskim gradom prijatelji 25 godina, a preko njih uspostavljene su prijateljske veze s Bezdanom. Osim službenih kontakata mogu reći kako smo ovdje stekli i prijatelje i mnogo ljudi iz Bizovca ima prijatelje ovdje u Bezdanu. Nas dijeli samo 80 kilometara, što je sat vremena vožnje. Općina Bizovac je turističko područje i mi se želimo promovirati na ovim vašim prostorima. Prošlo je dosta vremena od kada su brojni turisti iz Vojvodine posjećivali Bizovac i nekada su oni u ukupnom broju turista činili 30 posto. Mi ih želimo ponovno vratiti, a isto tako želimo imati dobru suradnju s cijelim prostorom Vojvodine. Jezik je isti, običaji su slični, ono što je bilo završena je priča i mislim da se lijepo može živjeti na cijelom ovom prostoru“, kaže načelnik Vuković.

On najavljuje kako će Vojvođani biti pozvani na olimpijadu starih sportova. Što se njih tiče rado su viđeni gosti u Bačkoj Palanci, a sprijateljili su se na zajedničkom nastupu u Turskoj. „Na Bizovačkom ljetu ugostili smo skupinu mladih folkloraša iz Makedonije. Uvidjeli smo kako je to najbolji način da mladi počnu živjeti novim životom, da zaborave ono što se događalo na ovim prostorima i da se stvore nove prijateljske veze“, kaže Vuković.

Pothvat bezdanske udruge pravi je primjer kako se na djelu potiče interkulturalnost, smatra Aleksandra Đurić- Bosnić iz Zavoda za kulturu Vojvodine i urednica časopisa Interkulturalnost. „Različitost je privilegij koji imamo mi u Vojvodini. Projekt u Bezdanu, koji kako kažete traje godinama, zapravo jest jedan od projekata koji na vrlo uvjerljiv način pokazuje kako se i u praksi može, a ne samo u teoriji, na konferencijama poslije kojih ostanu samo medijski napisi, živjeti multikulturalnost. Naravno da je potrebno i teoretski sagledati sve probleme, ali samo to nije dovoljno. Dakle, tek projekti poput Trojnog susreta u Bezdanu i njihov kontinuitet korak su bliže ka osvajanju onoga što zovemo interkulturalnom komunikacijom. U Vojvodini to ne bi trebala više biti stvar izbora već je interkulturna komunikacija neophodna, logična i poželjna u XXI. stoljeću“, kaže za Hrvatsku riječ Đurić-Bosnić.

Sudionici
Sudionici Trojnog susreta ove su godine bila kulturno-umjetnička društva iz Mađarske i Hrvatske i Sombora i okolice. Između ostalih nastupili su HKUD Vladimir Nazor, KUDH Bodrog iz Monoštora i HKPZ Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega.

Interesiralo nas je i koliko su česte ovakve manifestacije kao što je bezdanska, čiji je cilj okupljanje pripadnika različitih nacionalnih zajednica. „Prema našim informacijama u Vojvodini se vrlo često priređuju programi i realiziraju projekti čiji je cilj afirmacija kulture i tradicije jedne zajednice, koji se doživljavaju kao interkulturalni projekti. To naravno nije sasvim točno. Dobro je i poželjno da nacionalna zajednica njeguje svoj identitet i kulturnu tradiciju, jer bez toga nemoguć je interkulturalni dijalog. Dakle, bez jasne svijesti o pojedinačnim tradicijama i očuvanim pojedinačnim kulturama praktički je interkulturalna komunikacija nemoguća, jer bi u suprotnom praktički došlo do brisanja razlika između pojedinačnih nacionalnih kultura, što svakako ne želimo. Međutim, vrlo često, zbog jednog traumatičnog iskustva kojeg nosimo svi zajedno, kako u Srbiji, tako i u Vojvodini, a vezano za izraziti nacionalizam iz 90-ih, praktički je dovelo do toga da se stigmatizacija u Vojvodini nastavlja. Onda se očuvanje vlastite kulture i tradicije doživljava kao interkulturalna komunikacija. To jest jedna od faza interkulturalne komunikacije, ali to još uvijek nije, nažalost, puna interkulturalna komunikacija. Ona nastaje kada su u potpunoj interakciji sve nacionalne zajednice, uz puno uvažavanje svojih različitosti. U tom smislu ovakvih projekata u Vojvodini nikada ne bi bilo dovoljno i nema ih dovoljno. Postoje pojedinačni pokušaji, ali oni nisu toliko česti koliko se o tome govori“, zaključuje Đurić-Bosnić.

Organizatori su ove godine priredili i reviju narodnih nošnji, pa su se tako na pozornici smjenjivale bačka, lička, bunjevačkih Hrvata, mađarska, šokačka i po prvi puta hercegovačka narodna nošnja. „Ovo je nošnja iz zapadne Hercegovine, iz Posušja, otkuda potječu moji preci koji su se 1947. godine naselili u Bezdan. Do sada se nismo imali prilike pokazati u ovom izdanju i iskreno, naši stari tome nisu pridavali pozornost. Sretna sam i ponosna što sam ovdje pokazala i hercegovačku nošnju i što smo dobili priliku pokazati multinacionalnost ovdje kod nas u Bezdanu“, kaže Dijana Markota.

Hercegovačka nošnja vlasništvo je Hrvatske udruge Bezdanska marina. „Za nas je ovaj Trojni susret značajan, jer je prvi put u Bezdanu promovirana hercegovačka narodna nošnja. U Bezdan su doseljeni Hrvati Hercegovci i po tome je Bezdan specifičan, jer u okolnim selima nema, ili ima vrlo malo Hrvata Hercegovaca. Svatko treba njegovati svoju kulturu, ali s druge strane svi se trebamo potruditi kako bismo zajednički živjeli u što boljim međusobnim odnosima“, kaže predsjednica Bezdanske marine Vesna Zelenika.

Izvor: Hrvatska riječ (Zlata Vasiljević)