Godinu dana od premijere u Puli, film zagrebačkog redatelja podrijetlom iz Tavankuta, Branka Ištvančića Most na kraju svijeta doživio je i svoju srpsku premijeru. Drugo dugometražno igrano filmsko ostvarenje ovoga redatelja prikazano je 24. srpnja 2015. godine u Subotici, u sklopu 22. Festivala europskog filma Palić, izvan konkurencije, a u programu Paralele i sudari.

Film Most na kraju svijeta, kako navodi redatelj Ištvančić, govori o besmislenosti i posljedicama rata, o tomu – kakvi smo ljudi postali nakon svega toga? Scenarij potpisuje bosanskohercegovački književnik Josip Mlakić, a sinopsis je sljedeći: u ozračju straha, povratka srpskih prognanika u svoje kuće u kojima su u međuvremenu naseljeni Hrvati izbjegli iz Bosne, jedan starac nestaje, a istraga policajca koji je i sam naseljen u srpskoj kući, s vremenom će postati sve osobnija. Zanimljivo je što je za pričanje jedne (po)ratne drame, redatelj izabrao žanr trilera. Zbog specifične atmosfere, ali i fotografije (čiji je direktor Branko Cahun), film u sebi, kako je i jedan kritičar primijetio, u određenoj mjeri posjeduje duh i estetiku suvremenih skandinavskih krimića.

Projekcija u Subotici bila je ujedno i srpska premijera ovoga filma. Premijeri je nazočio i dio filmske ekipe predvođene redateljem Brankom Ištvančićem. „Gledam ovu moju akreditaciju na kojoj piše ‘Gost’. Vrlo mi je drago da me je moj rodni grad konačno ugostio. A i moje prijatelje glumce iz filma“, kazao je Ištvančić obraćajući se publici nakon projekcije u subotičkoj dvorani Jadran.

„Raditi na ovom filmu bio je jedan od najvećih pothvata u mojoj karijeri, pa i životu, do sada. U filmu smo nastojali ispričati priču koja se tiče sviju nas. Ne samo nas koji pokušavamo kao autori vama gledateljima ispričati nešto iz svog aspekta, već nešto što je dio naših života ovdje na ovim prostorima, i nešto što je i Subotica na neki način doživljavala tijekom zadnjih nekoliko desetljeća. Ovaj sam film, kako ste vidjeli na kraju, posvetio svom velikom prijatelju i učitelju, nastavnku Zoltánu Siflisu. On mi je duhovni otac, od njega sam mnoge stvari ovdje u Tavankutu i Subotici naučio i tako krenuo dalje u svijet baviti se filmom. Pokušavam se vraćati u ove krajeve, i nastojat ću to i dalje činiti“, poručio je Ištvančić.

Posveta nastavniku i učitelju filma
Branko Ištvančić je ovaj film posvetio svom osnovnoškolskom nastavniku, koji ga je uveo u svijet filma, subotičkom redatelju Zoltánu Siflisu. U izjavi za HR, Siflis ističe kako je ovu posvetu doživio kao veliku čast. „Čovjek se u životu rijetko susreće s takvim učenicima. Drago mi je da sam mu otvorio put k divnom redateljskom pozivu. Branko je davno nadišao svog nastavnika, odnosno mene, a nije me zaboravio. Za mene je to možda najveći dar u životu koji čovjek može dobiti od nekog učenika. Stoga mi je velika čast, a još veća radost što je Branko izuzetno talentiran, senzibilan autor, te očekujem da u narednom razdoblju obogati i hrvatsku i europsku kinematografiju“, kaže Siflis.

Film je rađen nekoliko godina, a realiziran je u koprodukciji Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Francuske. Producentica filma Irena Škorić kaže za HR kako je zadovoljna posjećenošću na srpskoj premijeri filma, koji je kao manjinska koprodukcija dobio „zeleno svjetlo“ i na natječaju Filmskog centra Srbije. „Bez tih koprodukcija, projekt ne bi bio finaliziran. Rad na ovom filmu je počeo još 2010. godine, kad smo ga prijavili na natječaj Hrvatskog audio vizualnog centra i dobili inicijalna sredstva. A snimanje je počelo krajem 2012. godine, i trajalo je 35 dana. Film je na kraju koštao oko 800.000 eura“, pojašnjava Irena Škorić.

Glavni glumac u filmu, inače član Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, Aleksandar Bogdanović kaže kako mu je film Most na kraju svijeta pružio mogućnost ostvariti svoju dosad u karijeri najveću filmsku ulogu. „Snimio sam nekoliko manjih uloga u filmovima i serijama, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, ali ova je najznačajnija filmska uloga u mojoj dosadašnjoj karijeri. Stoga moram zahvaliti Branku Ištvančiću na ukazanoj šansi. Ulogu nije bilo lako igrati zbog težine teme kojom se film bavi. Priča u filmu je tužna ali i danas aktualna kada gledamo primjerice u Subotici ove azilante, ljude bez domova. Svatko od njih bi mogao ispričati takvu priču. Ratovi iz devedesetih, i ako niste direktno sudjelovali u njima, ostavili su iza sebe brojne nesretne sudbine i ljude. Mi svjedočimo te tužne priče i danas, htjeli to ili ne. U tom smislu, volio bih da nikad više ne moramo praviti ovakve filmove“, kaže Bogdanović.

Pozdravi od Vlatka
Jedna od uloga u filmu pripala je Vlatku Duliću, zagrebačkom glumcu, koji je, poput Ištvančića, također rodom iz Subotice. „Žao mi je što naš veliki prijatelj Vlatko Dulić, zbog bolesti, nije mogao doći na projekciju filma. On nije mogao doći, pa mi je rekao da prenesem njegove pozdrave“, kazao je Ištvančić.

Projekciji filma u Subotici nazočile su i dvije glumice iz filma, obje iz Srbije – Sanja Radišić i Jelena Jokić. Sanja Radišić iz Zrenjanina tumači glavnu žensku ulogu u filmu. Ona je kazališna glumica, a ovo joj je, kako kaže, bilo prvo iskustvo rada na filmu. „Osjećala sam, kao glumica, potrebu i odgovornost ponovno progovoriti o temi kojom se film bavi jer imam puno prijatelja koji nose ratne traume. Priča se tiče upravo malih ljudi, njihovih života. To su povrijeđeni ljudi, koji onda povređuju druge ljude, čineći to iz straha koji ih drži u mjestu i ne da im snage da nastave dalje. I lik Sanje, kog tumačim, je takav, ali ona je mlada i ima unutarnje snage da ne pristane na ono što joj se nudi, a hoće li uspjeti u tome – ostavljeno je kao otvoreno pitanje“, kaže Radišić.

Jelena Jokić ističe kako joj je ovo drugi film koji je snimala u Hrvatskoj, nakon erotske humorne drame 7seX7. „Bilo je to lijepo iskustvo glumiti u filmu Most na kraju svijeta u kojem igraju također i poznate kolege kao što su Boro Stjepanović, Slobodan Ćustić... U pitanju je profesionalna ekipa, ostvarili smo dobru suradnju. Film putuje po festivalima i drago nam je da je dobro prihvaćen, što je bio slučaj i ovdje u Subotici“, kaže Jokić.

Posjet Tavankutu
Sutradan, ekipa iz filma Most na kraju svijeta posjetila je Tavankut, rodno mjesto Branka Ištvančića. Tamo su, među ostalim, pogledali stalni galerijski postav slika od slame, te posjetili i Etnosalaš Balažević, gdje im je domaćin bio predsjednik mjesnog HKPD-a Matija Gubec Ladislav Suknović. Inače, najavu subotičke projekcije Mosta na kraju svijeta logistički je pomogao i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Izvor: Hrvatska riječ (D. Bašić Palković)