Tavankutsko kulturno ljeto počelo je gotovo kad i kalendarsko ljeto, 20. lipnja 2015. godine, Priskakanjem vatre uoči sv. Ivana Krstitelja, održano na Etno salašu Balažević, koji je ovoga ljeta središte kulturnih manifestacija u tome mjestu. Već sljedećeg dana okupili su se mladi na smotri dječjeg stvaralaštva, polovicom srpnja tu su stvarale slamarke, a brojni polaznici pohađali tečajeve u okviru Seminara bunjevačkog stvaralaštva. Potom je proslavljena Dužijanca, da bi nekoliko dana kasnije obilježeno 50 godina folklornog djelovanja u Tavankutu… I sve to u organizaciji Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec i Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame.

Priskakanje vatre u Tavankutu

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Matija Gubec je 20. lipnja, uoči svetog Ivana Krstitelja, organiziralo običaj Priskakanje vatre na Etnosalašu Balažević u Tavankutu. Ovaj se običaj nekada organizirao po selima i salašima. Vatra se naime nije palila samo jednu večer, već od blagdana Ivana svaku večer do Petrova. Sada je već pomalo zaboravljen i rijetko se prakticira, osim u okviru programa Dužijance, svake godine u drugome mjestu, te već nekoliko godina unatrag u Tavankutu. Osim članova HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta i Udruge Šokačka grana iz Osijeka, sudionici su bili mnogi mještani Tavankuta, te gosti iz Subotice. (I. D.)

Festival dječjeg stvaralaštva u Tavankutu - Djeca su ukras svijeta

Festival dječjeg stvaralaštva koji se dva desetljeća organizira u Tavankutu pod nazivom Djeca su ukras svijeta 21. lipnja 2015. godine okupio je šest skupina, koje su se predstavile svojim programom. Ovogodišnji je Festival održan u dvorištu Etno salaša Balažević, gdje su organizatori za ovu prigodu izgradili ljetnu pozornicu.

Ciljevi festivala su animiranje i upoznavanje djece s drugim kulturama i običajima, druženje i upoznavanje međusobno. Prilika je to i da se sretnu njihovi voditelji te razmijene svoja iskustva. Festival je nastao s ciljem da okuplja dječje plesne skupine različitih nacionalnih zajednica.

Na ovogodišnjem festivalu svoje su umijeće predstavili, osim članova HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta, i druge gostujuće dječje skupine: vrtić Petar Pan iz Tavankuta, vrtić Marija Petković – Sunčica i z Subotice, HKC Bunjevačko kolo iz Subotice, BKC iz Tavankuta, Udruga Šokačka grana iz Osijeka. Članovi Udruge Šokačka grana ove su godine bili prvi puta na ovoj manifestaciji. U Tavankutu su boravili dva dana, te su sudjelovali i u Priskakanju ivanjske vatre. Također su s domaćinima posjetili Palić i Suboticu.

Ravnateljica Osnovne škole Matija Gubec Stanislava Stantić- Prćić prigodnim je riječima otvorila festival, a predsjednik HKPD-a Matija Gubec Ladislav Suknović pozdravio je goste i otvorio sezonu ljetnih događanja na Etno salašu Balažević. (I. D.)

Kolonija slamarki

XXX. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame održan je od 10. do 18. srpnja 2015. godine, na Etno salašu Balažević. Slike koje su slamarke napravile do samoga početka kolonije bile su prikazane na stražnjem zidu Etno salaša.

Program otvorenja počeo je tradicionalnom svečanom pjesmom Žito žela lipota divojka, koju su otpjevale članice HKPD-a Matija Gubec, nakon čega su se gostima obratili predsjednik udruge Ladislav Suknović, te voditeljica slamarskog odjela Jozefina Skenderović. Koloniju je otvorila etnologinja Senka Davčik.

Ladislav Suknović je, osvrćući se na ovu, za kulturnu baštinu bunjevačkih Hrvata, izuzetno značajnu manifestaciju koja ove godine bilježi vrijedan jubilej svoga postojanja., rekao „kako uopće nije jednostavno i lako imati jedan program punih trideset godina, jer je u pitanju zbilja velika obveza u kojoj se očekuje kontinuitet organiziranja i podizanja programske kulturne razine“. On je intervjuu za Hrvatsku riječ istaknuo: „Kolonija je danas izrasla u jednu respektabilnu kulturnu manifestaciju i predstavlja ne samo prepoznatljivost HKPD Matija Gubec, ne samo Tavankut nego i okolnu regiju. Napomenut Ću kako su naše slamarke ove godine predstavljale Vojvodinu na međunarodnom sajmu EXPO 2015 u Milanu što je svakako jedno ozbiljno priznanje i našim slamarkama i našoj udruzi, te umjetnosti u tehnici slame“.

Posebnu pozornost izazvale su riječi Jozefine Skenderović koja se osvrnula na proteklih trideset godina rada kolonije: „Od slamarki koje su sudjelovale na početku kolonije 1986. godine, jedino sam ja živa, a bilo nas je osam. Mnogi, koji su tada bili samo promatrači, govorili su nam da ako uspijemo organizirati pet godina rada kolonije, bit će dobro. Ali evo prošlo je 30 godina, što je lijepo trajanje.“

U kulturnom programu otvorenja Kolonije sudjelovali su članovi HSPD-a Sljeme Šestine iz Zagreba, koji su se predstavili blokom tamburaške glazbe svojega kraja, te prigorskim plesovima šestinskoga kraja. Prijateljstvo Tavankuta i Šestina traje već niz godina, a njihovi članovi polaznici su i Seminara bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu.

Sudionici kolonije su radili do 18. srpnja, u tavankutskoj osnovnoj školi. Tijekom Kolonije, upriličeno je i nekoliko kulturnih sadržaja poput književne večeri, koncerta tamburaša, te svečane večere za sve sudionike kolonije i donatore koji Koloniju prate tijekom cijele godine, kao i Seminar bunjevačkog stvaralaštva.

Tamburaški koncert pod nazivom Svi tavankutski tamburaši održan je 15. srpnja. Okupilo se njih oko trideset tamburaša, koji su nekada svirali ili su još aktivni. Na koncertu su nastupili solisti Bernadica Vojnić Mijatov, Boris Godar, te Martin Vojnić Mijatov. Tamburaše je uvježbao profesor Vojislav Temunović.

Svečano zatvaranje kolonije upriličeno je 18. srpnja, uz proglašenje ovogodišnjeg bandaša i bandašice u Tavankutu kao uvertira za tavankutsku Dužijancu koja je održana sutradan.

Volonterski kamp

Istoga dana kad i Kolonija, otvoren je i III. međunarodni volonterski kamp u Tavankutu, službenog naziva Magične ruke. Ovogodišnji volonteri doputovali su iz nekoliko europskih država: Poljske, Švicarske, Španjolske i Slovačke. Oni su pratili rad slamarki na Koloniji, sudjelovali u radu pokušavajući svladati osnove tehnike naive u tehnici slame i dokumentirali taj proces fotografijom i tekstualnim pojašnjenjima.

Krajnji cilj je prikupljeni i obrađeni materijal upodobiti u formu jedne knjige koja bi bila prevedena na nekoliko jezika. Ovaj kamp povezan je s kampom koji se organizira na Kosovu i koji također tematizira žene koje izrađuju nakit i uporabne predmete od perli. Tiskanje materijala koji će se izraditi na kampu financirat će Volonterski centar iz Švicarske.

Dosadašnja praksa kampova je pokazala da je interes za radom slamarki vrlo izražen i u suradnji s Volonterskim centrom Vojvodine, a pod pokroviteljstvom Volonterskog centra Švicarske, odlučeno je ovogodišnji kamp u potpunosti posvetiti Koloniji i slamarkama. Kamp je održan od 9. do 20. srpnja. (Fotografije: Volonterski centar Vojvodine)

Seminar bunjevačkog stvaralaštva

U organizaciji HKPD-a Matija Gubec u Tavankutu je od 14. do 18. srpnja 2015. godine održan IV. seminar bunjevačkog stvaralaštva. Seminar je u obuhvatio četiri tematske cjeline u kojima su obrađivali pojedini elementi tradicijske kulture bunjevačkih Hrvata: ples, tamburaška glazba, tradicijski instrument – gajde, slamarstvo kao izvorna likovna tehnika, te tkanje. Polaznici seminara pristigli su iz Hrvatske, Njemačke, Mađarske i Srbije. Njih četrdesetero su se pet dana oprobali u različitim radionicama, teorijskim i praktičnim vještinama.

Na plesnom se dijelu seminara, koji je vodio Ivica Dulić, prezentirao izvorni način izvedbe bunjevačkih plesova, vrste bunjevačke nošnje, pjesme Bunjevaca iz Tavankuta i okolnih mjesta, dječje igre, te običaj prelo. Polaznici su imali prigodu zaplesati i s plesačima starije generacije. U okviru ovog dijela seminara prof. Tamara Štricki je odrađivala sate tradicijskog pjevanja, prof. Kata Suknović je govorila o vrstama i specifičnostima bunjevačke narodne nošnje, prof. Ljubica Vuković-Dulić o povijesti Bunjevaca, a Ladislav Suknović o povijesti, razvitku i djelatnosti HKPD Matija Gubec.

Među polaznicama bila je Mirjam Filaković iz Baje, članica KUD-a Bunjevačka zlatna grana. O svom boravku na seminaru kaže: „Drago mi je da sam sudionica ovog seminara i zbog toga kako bih pridonijela povezivanju Bunjevaca s dviju strana granice. Iskreno, nisam mislila da se toliko uči. Kada uspoređujem naše plesove s obiju strana granice, nema puno razlike, iako ima plesova koje mi uopće ne plešemo u Baji, kao na primjer Gajdaško kolo, Babačko kolo, Ćuć kolo, Rićići. Smatram kako je ovaj seminar jako bitan za voditelje ili plesače u Mađarskoj i bilo bi lijepo da dogodine dođe njih više.“

Anita Milićević, koja je na seminar došla kao članica Hrvatske katoličke misije iz Nürnberga, rekla nam je: „Puno toga sam naučila, ali svakako ne dovoljno pa je moj dolazak ponovno neupitan i narednih godina. Kada se vratim doma, moja će zadaća biti ovaj seminar predstaviti i drugim katoličkim misijama u Njemačkoj.“

Jelena Dragić iz Osijeka iz Šokačke grane kaže kako je bitno ovakav vid seminara održavati na izvorištu, upoznavati ljude, govor, način življenja, pjesme, plesove, običaje: „Evo, usudim se reći kako je ovo jedini takav seminar u regiji, baš onako iskonski s izvora, baš onakav kakav treba biti. Slušala sam bunjevačke plesove na Hrvatskoj školi folklora, ali te plesove predaju ljudi koji na terenu nisu bili, nego predaju ono što su oni od drugih naučili. Moja će preporuka drugim ansamblima biti da dođu na seminar bunjevačkog stvaralaštva u Tavankut.“

Polaznici seminara posvećenog tamburaškoj glazbi, odnosno temi glazbena pratnja bunjevačkih pjesama i plesova, koji je vodio prof. Vojislav Temunović, obradili su segmente: Tambura kao narodni instrument Bunjevaca, Tehnika sviranja na tamburi, Tamburaški orkestar, Dirigiranje i rad s orkestrom, Tamburaška literatura s akcentom na bunjevačkim zapisima, Tamburaška partitura, Tamburaški instrumentarij.

U sviranju drugog tradicijskog instrumenta – gajdi okušala su se dva gajdaša Augustin Žigmanov i Zdenko Ivanković, a podučavao ih je prof. Edi Tajm. Dvojica gajdaša uspješno su svladavali tehniku ovog specifičnog tradicijskog instrumenta, koji je danas već gotovo zaboravljen na našem prostoru.

Novi kolegij ove godine je stari zanat – tkanje. „Seminar bunjevačkog stvaralaštva ove je godine proširen i na područje tekstilstva. Osim teorijskog predavanja o nošnji i tekstilnim materijalima kod Bunjevaca, održana je radionica izrade suknene pregače na osnovi originalnog uzorka. Demonstratorica tkanja bila je Ljiljana Živković iz Udruženja tkalja iz Novog Sada, a u ovoj radionici sudjelovalo je osam polaznica. Cilj ove radionice uspješno je ostvaren, istkana je nova suknena pregača“, pojasnila je voditeljica ovoga kolegija Kata Suknović.

U rad kolonije slamarki, koja je ove godine održana po trideseti put, uključile su se i polaznice seminara. Pet dana one su se oprobale u izradi perlica i suvenira od slame, odnosno u svladavanju temeljnih postupaka obrade slame. Đurđa Cecelja Čelić iz Zagreba je bila polaznica ovog dijela seminara, a svoj dojam i boravak opisala je ovako: „Na radionicama drage su nam slamarke vrijedno prenosile svoje znanje. Ostajale smo i nakon predviđenog termina za tečaj u želji da što više naučimo. Imale smo osjećaj da cijeli Tavankut, kao i svi članovi HKPD-a Matija Gubec daju cijele sebe. Ma, mogla bih roman pisati, toliko je lijepih slika u mojoj glavi: salaš, suncokret, koncerti, tkalje, nošnje, gajde, hrpa dječice u narodnim nošnjama na misi, bandaš, bandašica, mali bandaš, mala bandašica, kruna. Osjećaj je izvrstan i nadamo se ponovnom susretu u Tavankutu.“

Kraj seminara označio je program Zatvaranja XXX. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame, na kojem su predstavljene slike nastale povodom ovogodišnjeg saziva, na kojem su polaznici predstavili naučeno, te na kojem je predstavljena ovogodišnja kruna tavankutske Dužijance, te bandaši i bandašice. (I. D.) (Fotografije: Seminar bunjevačkog stvaralaštva)

Dužijanca u Tavankutu

Risarska večer s bogatim kulturno umjetničkim programom, održana je 18. srpnja 2015. godine na Etno salašu Balažević, večer prije same Dužijance – svetkovine i zahvale Bogu za žetvu. Predvoditeljski par ovogodišnje tavankutske Dužijance bili su bandašica Ksenija Benčik i bandaš Ivan Rudić. Mala bandašica bila je Katarina Vujić, a mali bandaš Ivan Nađ. Tavankutska slamarka Jozefina Skenderović izradila je i ovoga puta krunu od slame. Ovogodišnja kruna simbolizira Krista kao duhovnu hranu.

Zahvala Bogu za ovogodišnju žetvu završnica je desetodnevnih događaja koji su joj prethodili, odnosno koji su se organizirali od 9. do 19. srpnja. Mnogobrojna mladež u narodnim nošnjama od Doma kulture je u mimohodu došla na svetu misu, a pratili su ih konjanici i karuce. Svetu misu je predvodio župnik iz Male Bosne vlč. Dragan Muharem uz koncelebraciju tavankutskoga župnika Franje Ivankovića. Nakon svete mise za uzvanike i goste priređen je ručak u prostoru HKPD Matija Gubec dok se u večernjim satima u bandašicinom kolu u dvorištu župe okupio veliki broj mještana. (I. D.)

Proslavljeno 50 godina folklornog djelovanja u Tavankutu

Pedeset godina amatersko-scenske prezentacije bunjevačkih i drugih plesova s ponosom je obilježeno u Tavankutu. Na proslavi održanoj 24. srpnja 2015. godine prisustvovalo je stotinjak nekadašnjih folkloraša okupljenih oko tada KUD-a Matija Gubec. Dobrodošlicu prisutnima poželio je predstavnik organizacijskog odbora proslave Mirko Nimčević, dok je tekst Ladislava Suknovića o radu folklorne sekcije u Tavankutu pročitala Suzana Gagić:

„Duga tradicija folklorne baštine ponikla u životima naših predaka i svaka rič o njoj i ljudima koji su je podigli na pijedestal koji danas ima, ne može nas oteti dojmu zahvalnosti i u isti tren divljenja takvoj dostojanstvenosti. Zato, kada bilužimo koju rič ili treptaj zenica kamere i govorimo o folklornoj tradiciji s kojom se rađamo, u kojoj smo potekli, di smo odgajani i di u počinak polazimo, uvik se tu nađe mnogo našeg srca. I dok nam sićanje obitava u nostalgičnoj mašti, duša nam je otvorena za toliku rječitost vičnosti, nadanja i sna. I kada govorimo o svim folklorašima koji su znoj u lipotu pritvarali, koji su trud u radost utkali i poštivanje s naklonom pridali, činimo to lagano i zlatno kao što rastu naša žita, činimo to dostojanstveno, tiho govoreći od umora i briga smrknutog i katkad nemilosrdnog neba ili teškog znojem natopljenog snoplja…“

Među pokretačima folklornog odjela u Matiji Gupcu je i tadašnji predsjednik Naco Zelić, koji nije mogao nazočiti ovom susretu, a njegovo je pozdravno pismo pročitao Branko Horvat, tadašnji folkloraš, a kasnije predsjednik Matije Gupca u nekoliko mandata.

„Pamtim vas kao prave prijatelje, vridne i drage ljude, s kojima sam puno uradio za naš Tavankut, za sve nas bačke Hrvate, Bunjevce i Šokce. Radeći i družeći se s vama doživio sam puno radosti i ponosim se time. Raduje me da sam u nekoliko svojih knjiga zabilježio taj naš zajednički rad i da smo na taj način sačuvali spomen na brojna imena vrsnih folkloraša, tamburaša, harmonikaša, slikarica naivki i svih drugih koji su na najrazličitije načine pridonijeli našem uspješnom radu“, poručio je Naco Zelić. (I. D.)

Izvor: Hrvatska riječ