Komedija „u dvi pole a četri slike“ Č’a Grgina huncutarija u izvedbi članova dramske sekcije HKC-a Bunjevačko kolo izvedena je 18. lipnja 2016. godine u svečanoj dvorani matične kuće, a nekoliko dana kasnije i na sceni Jadran Narodnog kazališta u Subotici. Glumci, od kojih je šst debitanata, Dušan Ivić, Lazo Jaramazović, Jasna Kujundžić, Nataša Vojnić Tunić, Bernadica Vojnić Mijatov, Miroslav Brajkov, Alan Marcikić, Josip Skenderović, Mario Francišković, Sanja Matić i glumac i redatelj predstave Marjan Kiš, uspjeli su komedijom koja traje više od dva i pol sata držati pozornost publici.
Glumačka družina okupljena u dramskoj sekciji Kola formirala se, nakon što je više od desetljeća bila zamrla u Hrvatskom kulturnom centru, početkom prošle godine, a Marjan Kiš se odazvao pozivu da svoje 35-godišnje umijeće prenese na članove ekipe i režira predstavu.
A kako je Č’a Grgina huncutarija, od kada je tekst za ovu komediju napisao Đuro Francišković, dospjela do današnje publike i to u novom ruhu? Naime, prigodom ponovnog formiranja dramske sekcije u Bunjevačkom kolu, jedna struja je bila za suvremeno, više avangardno amatersko kazalište, dok je druga, ona koja pamti stare dobre bunjevačke predstave u kojima su glumili Katarina Bačlija, Geza Kopunović, Eržika Kovačević, bila za to da se jedan od tih starih tekstova obradi. Prevladala je druga opcija, te je, s obzirom na to da su stari tekstovi za današnje vrijeme usporeni, Marjan Kiš odlučio napisati novi tekst na postojećoj matrici.
Č’a Grgina huncutarija je do sada izvedena petnaestak puta, tri puta u Bunjevačkom kolu, nalazi se na repertoaru subotičkog i somborskog kazališta, igrana je u Lemešu, Maloj Bosni, Starom Žedniku, kao i na Festivalu hrvatskih amaterskih kazališta iz dijaspore u Hercegovcu u Hrvatskoj.
„Gotovo sve predstave koje sam radio su humorističnog karaktera“, ističe Marjan Kiš, „jer vidim da to ide i to ljudi vole. U radu na predstavi imamo vodilju, ali se prvobitni tekst i njegova posljednja varijanta razlikuju za oko 30 posto, jer često i sami glumci dodaju nešto. Na probama se uvijek šalimo, takvo je društvo, od najstarijeg Laze do najmlađeg Maria svi smo cjelina, svi smo kao obitelj“. Činjenica da se na pripremi predstave Č’a Grgina huncutarija radilo sedam mjeseci opravdava tvrdnju autora da izuzetnu pažnju poklanja kvaliteti.
O ulozi amaterskih kazališta u današnjem vremenu i svijetu Marjan Kiš ima svoje mišljenje. „Mislim da amaterska kazališta ne trebaju raditi suvremene stvari, ona trebaju raditi samo komedije, a hoće li one biti suvremene ili će se adaptirati stare, manje je bitno. Danas ljudi od amatera očekuju gotovo samo komedije iako ja nisam baš pristaša isključivo tog žanra. Imam želju napraviti i drugu predstavu, a možda i neke večeri glume gdje ne bi bilo samo humora, gdje bi se uradilo možda malo i mjuzikla, ali je to vrlo teško u amaterskim uvjetima. Mnogi se ne slažu sa mnom, ali komedija u amaterizmu se pokazala kao dobra formula.“
A što o svom glumačkom iskustvu u ovoj predstavi kažu debitanti ? Medicinskoj sestri iz Starog Žednika Nataši Vojnić Tunić gluma je hobi. Iako je glumila u školskim predstavama u osnovnoj i srednjoj školi, sada je debitantica. „U početku sam bila malo stisnuta zato što su svi stariji od mene, nikog nisam znala osim Bernardice, ali smo se odlično uklopili. Stariji glumci su mi pomogli, svi su opušteni, nema nikakve tenzije, nikakve treme, baš smo jedna jako dobra ekipa, doslovce, jedna mala obitelj. Na probama se i šalimo i radimo, ali bez prisile, a za to je osobito zaslužan redatelj jer je on sam takav i to prenosi na sve nas.“
Menadžer u logistici Alan Marcikić u ovu glumačku družinu je dospio igrom slučaja, preko prijatelja s kojima se druži. Pitali su ga zanima li ga takvo što, nedostajalo je glumaca i tako se našao na daskama scene. „Oduvijek mi je bila želja probati glumiti, ali nikad nisam imao priliku, ali sada mi je baš drago da sam dobio priliku. Iako se ova djelatnost vodi kao amaterizam i ovo je amaterska predstava, itekako su svi glumci podjednako dobri. Svi se trudimo maksimalno poštovati to što se traži od nas. Meni je to jako lijepo iskustvo. Na probama smo uvijek nasmijani i koliko god se iznerviram na poslu, na probi se opustim. Iako je predstava amaterska, rad na tome nije nimalo naivan. Radi se vrlo profesionalno i vrlo disciplinirano. Ispunjava me gluma i volio bih da uradimo još puno predstava ovakvog tipa, komedija, jer mislim da danas bez smijeha nema ništa.“
Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)
