Djelo i lik središnje osobe hrvatske moderne i jednog od najvećih hrvatskih književnika uopće Antuna Gustava Matoša (1873. – 1914.) pobuđuju interes i suvremene publike i književnih znanstvenika. Jedan od pokazatelja toga je i manifestacija Dani Antuna Gustava Matoša koja je ove godine održana peti puta, povezujući više mjesta u Hrvatskoj i Srbiji vezanih za njegove životne postaje, ali i obiteljsku priču. Manifestacija je održana od 10. do 13. lipnja u pet mjesta: Tovarniku, Vinkovcima, Zagrebu, Plavni i Beogradu, a organizirali su je Društvo hrvatskih književnika Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, u suradnji s Gradskom knjižnicom Vinkovci i Zakladom Antuna Gustava Matoša iz Beograda. Pokrovitelj manifestacije bilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
Tovarnik i Vinkovci
Program manifestacije započeo je 10. lipnja u Matoševom rodnom Tovarniku, polaganjem vijenca kod njegove biste koja se nalazi ispred Osnovne škole koja nosi njegovo ime. Vijenac su položili načelnik Općine Tovarnik Anđelko Dobročinac, izaslanica ministrice kulture Nine Obuljen-Kožinek, ravnateljica Konzervatorskog zavoda u Vukovaru Zdenka Predrijevac, predstavnici slavonsko-baranjsko-srijemskog ogranka DHK-a Goran Rem i Mirko Ćurić te predstavnica ZKVH-a Katarina Čeliković.
Središnji dio programa prvoga dana Matoševih dana održan je u Gradskoj knjižnici Vinkovci gdje su predstavljene tri nove knjige posvećene Matošu, njegovom životu i pjesničkom opusu. Predsjednik slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranka DHK-a Mirko Ćurić je ovom prigodom istaknuo kako se unatoč poteškoćama i relativno maloj financijskoj potpori manifestacija odvija u dvije države i pet gradova s nikada bogatijim programom, te kako stalna književna produkcija dokazuje Matoševu aktualnost i važnost. Predstavljene su tri knjige: Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu (DHK Osijek/ZKVH 2020.), Dubravka Oraić-Tolić: Pjesme i epigrami, Matoševo pjesništvo (Matica hrvatska, Zagreb 2021.) i Tomislav Zagoda: Gustl, ilustrirana biografija Antuna Gustava Matoša (Opus Gradna, Zagreb 2021.).
Dr. sc. Vlasta Markasović i autorica, akademkinja Dubravka Oraić-Tolić (koja je sudjelovala preko zooma) predstavile su knjigu Pjesme i epigrami, Matoševo pjesništvo. O zbirci pjesničkih posveta Matošu Moderato dolcissimo govorili su dr. sc. Goran Rem i Božica Brkan iz DHK-a, dok je o slikovnici Gustl, ilustrirana biografija Antuna Gustava Matoša, u kojoj se kroz sliku i riječ opisuje Matošev život, govorio sam autor.
Matoš i Beograd
Beogradski Matoševi dani održani su u subotu, 12. lipnja 2021. godine, u prostoru Zaklade Antun Gustav Matoš. Ovo je bila prva manifestacija Zaklade od njezina osnutka. Zaklada nosi ime poznatog književnika budući da je on jedan dio svoga života proveo u glavnom gradu Srbije. Naime, kao austrijski vojni bjegunac, Matoš je prvi puta otišao u Beograd 1894., gdje je boravio do 1898. godine. Svirao je violončelo u tamošnjim orkestrima i radio kao novinar. U Beograd se vratio 1904., budući da kao neamnestiran dezerter nije mogao u Hrvatsku. U svojoj „drugoj otadžbini" ostaje do konačnoga povratka u Zagreb 1908. godine.
O životu Matoša, s posebnim osvrtom na beogradsko razdoblje, govorio je dramaturg Nebojša Prokić, ocijenivši kako je AGM pridonio hrvatsko-srpskim književnim, ali i drugim odnosima.
„On je jedan od onih čija je pojava još za života izrasla do simbola, bilo da je riječ o simbolu osobne slobode, boemskog života, slobode mišljenja i stvaranja, ili simbolu domovinske ljubavi i hrvatstva. Hvalili su ga i kudili i s jedne i s druge strane, jednima je bio srbofil drugima srbofob, a ono što nitko ne može opovrgnuti zasigurno je Matoševa pripadnost kroatističkoj liniji u hrvatskoj književnosti. On pripada liniji koja vuče korijene još od vremena Paula Rittera Vitezovića, koja se kasnije u političkom smislu oblikovala u vidu stranke prava pod vodstvom Ante Starčevića, oca domovine, čiji je Matoš bio iskreni i vjerni sljedbenik i poštovalac".
Kako je dodao, Matoš je u Beogradu proveo i lijepe i teške trenutke.
„Problema je imao zbog svoje političke orijentacije, ali njegova ustrajnost i nepokolebljivost glede vlastitih, književnih i političkih uvjerenja bili su vjerni izraz njegove nepotkupljive i nepokolebljive ličnosti zbog koje nikada nije htio žrtvovati svoje ideale. Njegov nemirni i buntovni duh ljepote se nije odricao, ni po cijenu materijalnog blagostanja, ni po cijenu prijateljstva."
Po Prokićevim riječima, Beograd Matoša pamti kao važnog sugrađanina.
„Kako i kojim riječima je bjelinu toga grada opisao veliki hrvatski pjesnik ostalo je neukroćeno. Pobratim beogradski i danas voli i neustrašivo i neumorno napada Zagreb i Beograd, Srbe i Hrvate, a naročito glupost u svim oblicima", zaključio je Prokić.
Prilog dekonstrukciji stereotipa
Tomislav Žigmanov govorio je o značaju Matoša za Hrvate u Srbiji, ukazavši kako zajednica njeguje sjećanje na književnika, između ostalog, i zbog toga jer je za sebe govorio kako je „Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem". Naime, Matošev djed s očeve strane Grgur bio je bunjevački Hrvat iz Kaćmara u Mađarskoj. Grgur je jedno vrijeme živio u Plavni, gdje je rođen Matošev otac August, koji je u tom bačkom mjestu jedno vrijeme radio kao učitelj.
„Osobe poput Matoša pokazuju da smo mi, koji smo na istočnom rubu hrvatskog kulturnog prostora, nezaobilazni dio sveukupne hrvatske kulture. Mi nismo odsječena izvanjskost, i zbog toga afirmacija takvih osobnosti na području kulture jest važna za nas Hrvate u Srbiji. Slično je i s Isom Velikanovićem, koji je rođen u Šidu, a čije ime nosi središnja nagrada za prevoditeljstvo u Hrvatskoj. Na ovaj način dekonstruiramo dominantan stereotip o vojvođanskim Hrvatima kao razdraganoj braći koja se vesele uz bećarce, tambure i špricere. Također, gradeći svoje perspektive ovdje, dio kulturnih politika Hrvata u Srbiji je i da ističemo ono što je, poput Matoša, povezivalo i obogaćivalo hrvatsko-srpske odnose, a kojih je bilo daleko više nego onih negativnih", kazao je Žigmanov.
Mladi pjesnik Darko Baštovanović predstavio je knjigu Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu. U knjizi su zastupljene pjesme 21 hrvatskog pjesnika, od kojih su dvojica iz Srbije (Baštovanović i Žigmanov). Baštovanović je naveo kako nas ova iznimno vrijedna knjiga na zanimljiv intertekstualni način povezuje s velikim pjesnikom.
„Svi zastupljeni autori očitovali su se kao Matoševi poklonici po pitanju različitih sastavnica. Pristup je pluralan, od soneta do pjesama u slobodnoj formi. Matošev opus je iznimno visokih estetskih vrijednosti, a ovo je potvrda da je njegova poezija živa i značajna i danas", rekao je Baštovanović.
Događaj u Beogradu uveličali su kazivanjem Matoševih pjesama Anđelko Beroš, Luna Pilić i Nika Matušić, dok su u glazbenom dijelu nastupili: duo Zona Graciozo te Iva Sokač (klavir) i Ana Sokač (violina).
U ime domaćina, goste je na početku pozdravila predsjednica Fondacije Katica Naglić, a potporu daljnjem radu Fondacije u svojim kraćim obraćanjima iskazali su opunomoćeni ministar Veleposlanstva Hrvatske u Srbiji Stjepan Glas, nadbiskup Beogradske nadbiskupije Stanislav Hočevar, ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov i predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Lazar Cvijin.
Na sam Matošev rođendan, 13. lipnja, održana su dva programa: u župnoj crkvi sv. Jakova u Plavni služena je misa za Antuna Gustava Matoša, a na zagrebačkom Mirogoju je izaslanstvo Društva hrvatskih književnika u kojem su bili Božica Brkan i Đuro Vidmarović, položilo vijenac i poklonilo se uspomeni velikog Matoša.
Svetoj misi u Plavni, koju je predvodio župnik Josip Štefković, prisustvovali su stručna suradnica ZKVH-a Katarina Čeliković i član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za kulturu Vojislav Temunović. Nakon svete mise Čeliković je prisutnima rekla kako mogu biti ponosni što je u ovoj istoj crkvi dvadeset godina bio kantor i svirao orgulje djed Antuna Gustava Matoša Grgo, a u njihovu „ubavu" mjestu njegov je otac bio učitelj pa je onda i on prolazio kroz njihovo mjesto.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
