Bunjevačko „divojačko ruvo" od bijelog veza za svečane prilike, „ruvo" od crne svile, „ruvo" od lionske svile, svečana nošnja za udanu ženu, šokačke nošnje koje su se nosile u korizmi, šokačka nošnja u kojoj se navješćuje, šokačko „ruvo" za poslove po kući - sve su ovo vidjeli posjetitelji „Divojačkog vašara", koji je 8. listopada 2012. godine održan u Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu „Vladimir Nazor".

Prikazane nošnje bunjevačkih i šokačkih Hrvata iz prve su polovice prošloga stoljeća, a neke su stare i 150 godina. Brižno su ih čuvale generacije, a na „Divojačkom vašaru" s ponosom su ih, kako to znaju Hrvatice - Bunjevke i Šokice, ponijele neke nove cure i žene.

Klub ljubitelja biljaka „Za sreću veću", koji djeluje kao jedna od sekcija HKUD-a „Vladimir Nazor", obnovio je „Divojački vašar" prije nekoliko godina, kao podsjećanje na nekadašnji običaj da se oko Svetog Franje održavaju igranke na kojima su se mladi upoznavali, a stariji družili.

„'Divojački vašar' bio je nekada odraz tadašnjeg načina života. Nije bilo ovih suvremenih sredstava komunikacije. Tijekom tjedna išlo se na tržnicu, nedjeljom na misu, a poslije šetnje korzom kući. Ono što je moglo zbližiti mlade bile su igranke. Oko Svetog Franje tako su se priređivali divojački vašari na kojima se znalo da će se djevojke najljepše obući, i to obično u novo 'ruvo'. Momci su se također ponavljali. Tu su bili i mladi i stari, a to je bilo vrijeme kada su se stariji slušali i poštovali. Nadam se da će ovaj obnovljeni 'Divojački vašar' prerasti u tradiciju", kaže Klara Karas Šolaja, predsjednica sekcije Klub ljubitelja biljaka „Za sreću veću".

Ove je godine „Divojački vašar" upotpunjen i revijom bunjevačkih i šokačkih nošnji i izborom najljepših nošnji.

„Vajska, Plavna, Sonta, Bački Monoštor, Bereg, Sombor, Lemeš, salaši iz okolice Sombora pokazali su s koliko su pažnje i ljubavi sačuvali stare nošnje. Nošnje su stare, originalne, uglavnom iz škrinja naših majki, a samo po neka je iz kulturno-umjetničkih društava. Da na ovom 'Divojačkom vašaru' organiziramo reviju nošnji ponukala me je prijateljica Marija Maširević, koja brižno i s ponosom čuva nošnje njene pokojne majke", kaže Klara Karas Šolaja.

U reviji nošnji i natjecanju sudjelovalo je 39 djevojaka i žena. Sve one s ponosom su ponijele stare nošnje i „ruva", koja su u obiteljima Hrvata Bunjevaca i Šokaca s ponosom i ljubavlju čuvana desetljećima. Prošetale su kroz veliku dvoranu Hrvatskog doma s dostojanstvom i ponosnim držanjem. Defilirala su pokraj posjetitelja u punoj dvorani „ruva" od svile, brokata, veza, svečana „ruva", „ruva" za svaki dan, za udane žene, za svece. Koje su najljepša, odlučivala je publika koja je glasovala za najljepšu bunjevačku i šokačku nošnju. Za najljepšu šokačku nošnju izabrana je nošnja obitelji Đipanov iz Bačkog Monoštora, a nju je s ponosom na „Divojačkom vašaru" nosila Anita Đipanov.

„Nošnja koju sam večeras nosila stara je više od 150 godina. Ova 'krila' pripadaju najstarijem obliku tkanja u Bačkom Monoštoru, čak i prije 'šljokani krila' i popletanih krila zlatom i srmom. Vidi se pet vezova koji autentično opisuju monoštorske običaje, monoštorski kraj, tradiciju. Nošnja se nosila u adventu i u korizmi. Uz to se nose zelene 'čorape' i papuče. Žaketić koji je od gore imamo samo mi u Monoštoru i Šokci u Beregu", kaže Anita.

Drugo mjesto u kategoriji šokačke nošnje pripalo je Ljiljani Horvat iz Berega, a treće Marti Gorjanac, također iz Berega.

Po mišljenju posjetitelja, najljepšu bunjevačku nošnju imala je Marija Maširević iz Sombora. Njoj je pripalo i specijalno priznanje za najveći broj nošnji prikazanih na reviji.

„Nošnja koju sam večeras nosila pripadala je mojoj baki Mariji Đurković i šivena je 1932. godine. To je nošnja od lionske svile na 'plišove grana sa čupkom' na gornjem dijelu i rukavima s čipkom. Do sada je nisam nosila, a evo, birajući za večeras nošnju koju ću obući, odlučila sam se za nju. Cipele koje nosim su iz 1938. godine. Obvezan detalj na glavi je 'džega' sa zlatnim vezom. Drago mi je zbog ove nagrada koju sam dobila. Donijela sam nekoliko fotografija na kojima je moja majka Estera u 'ruvima' koja su večeras nošena na reviji. Na ovoj reviji bilo je sedam 'ruva', koja je sačuvala moja majka Estera. To su 'ruva' od lionske svile iz 1932. godine na 'plišove grana sa čupkom' na gornjem dijelu i rukavima s čipkom, lionska svila teget boje na 'plišove grane', zatim crna lionska svila, brokat, prešani samt terakota boje sa srebrnim nitima, 'ruvo' od crnog svilenog samta iz Francuske i 'ruvo' od satena boje duhana na narančaste i krem karanfile", priča Marija Maširević.

Drugo mjesto u kategoriji bunjevačke nošnje osvojila je Jelena Pravdić iz Lemeša, a treća nagrada pripala je Ani Vujević Ileš iz Lemeša.

Vlasnice najljepših nošnji nagrađene su umjetničkim slikama. Nagrade im je uručio predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor" Mata Matarić.

Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević