„Ne živi čovjek samo o kruhu, već su mu potrebne i kultura, umjetnost, lijepa riječ i skladna melodija da mu oplemene život – zato smo večeras ovdje“, bile su pozdravne riječi vlč. Mirka Štefkovića na književnoj večeri organiziranoj u sklopu manifestacije Dužijanca 2016. Književna večer u organizaciji Katoličkog društva Ivan Antunović upriličena je 11. kolovoza u svečanoj dvorani HKC-a Bunjevačko kolo. Večer je bila posvećena obilježavanju 15. obljetnice smrti prof. Bele Gabrića, a o njemu je govorio mons. dr. Andrija Anišić. Na književnoj večeri je bila riječ i o hrvatskom skladatelju i dirigentu Milanu Asiću, u povodu 30. obljetnice njegove smrti, o kome je govorio dirigent Miroslav Stantić.
Mudrost i ustrajnost
Bela Gabrić je bio istaknuti bački hrvatski kulturni djelatnik i pisac iz Vojvodine. Veliki doprinos hrvatskoj kulturi je dao kao sakupljač hrvatskih bunjevačkih narodnih pjesama i običaja, čemu je posvetio cijeli svoj život. Za njega kažu da je nesebično cijeloga sebe i svoj rad unosio u napredak društva i razvitak zajednice u kojoj je živio.
„U povijest ulazite među najsvjetlije likove naše povijesti i živjet ćete u njoj dok bude svijeta i našega hrvatskoga naroda“, citirao je govornik mons. Anišić mr. vlč. Lazara Ivana Krmpotića koji je ove riječi izrekao na svečanosti povodom dodjele papinskog odlikovanja profesoru Gabriću. Istom prigodom govorio je i sam Gabrić:
„U ovaj svečani čas svim pripadnicima naših mladih naraštaja, svim našim duhovnim, kulturnim i političkim radnicima želim mudrost i ustrajnost da nastave rad na povijesnom putu koji su počeli izgrađivati brojni naši velikani tijekom godina. Hvala na papinom odlikovanju i s radošću ističem da je ovom čašću počašćen i naš narod u Bačkoj“, citirao ga je mons. Anišić.
„Volio bih da ovo sjećanje na profesora Gabrića živi i dalje, ali i da ove poruke koje nam je uputio 1991. godine odjeknu danas ponovno u našim srcima da ne samo poštujemo ono što je on živio i radio, nego da nastavimo i poslušamo njegove upute i savjete da bi naša Subotička biskupija i naš hrvatski narod doista mogao opstati i napredovati“, riječi su s kojima je mons. Anišić zaključio svoje izlaganje puno emocija prema prof. Gabriću.
U znak sjećanja, ljubavi i poštovanja prema Beli Gabriću ove godine su bandaš i bandašica položili vijenac i na njegov grob.
Suradnja Asića i Gabrića
O Milanu Asiću, hrvatskom skladatelju, glazbeniku i dirigentu govorio je dirigent Miroslav Stantić. Asić spada u grupu hrvatskih glazbenika koji su svoju glazbenu naobrazbu stjecali u Hrvatskoj, a umjetničku i kulturnu djelatnost ostvarili izvan nje. Bio je čelnim čovjekom glazbenog odjela subotičkog HNK (koje je kasnije preimenovano u Narodno pozorište), potom je bio u Opernom ansamblu i na koncu šef-ravnatelj Subotičke filharmonije. Sa suprugom, solo sopranisticom Jelkom Asić, činio je istaknuti dvojac subotičke Opere. Skladao je ozbiljnu glazbu, pisao je i uglazbljivao komade za kazalište (koračnice, tanga, valcere, pjesme), zabavne melodije te zborne i solo pjesme koje su imale nadahnuće u vojvođanskoj tematici, uskrsne motete i napjeve.
„U povijesti grada Subotice ostat će zapamćen po osnivanju Opere, rada sa Subotičkom filharmonijom, organizatorskom dirigentskom radu, suradnji s Katedralnim zborom Albe Vidaković. Njegova sveobuhvatna djelatnost u Subotici trajala je gotovo 40 godina. Hrvatskoj svjetovnoj glazbi darovao je pregršt komada za scensko izvođenje i kazalište dok je crkvenoj glazbi podario tek mali opus koji je vrijedan pažnje“, govorio je Stantić.
Gotovo nepoznatu suradnju Asića i Gabrića Miroslav je pronašao zapisanu u arhivu subotičke katedrale gdje piše da je Asić 1971. godine skladao prvu bunjevačku kantatu Zemljo krša, zemljo ravni, a izbor tekstova povjerio je profesoru Gabriću. Isto tako, 1982., kada je nastala skladba Blagoslovljena ova zemlja moja, prva kitica je pjesnika Ante Jakšića, a ostale 4 napisao je profesor Gabrić. Na taj način su za skladbu koja je sad već postala sinonim za Dužijancu, Blagoslovljena ova zemlja moja, dali doprinos i Asić i profesor Gabrić, jedan glazbom, a drugi riječima.
Nagrađeni
Predsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović Stjepan Beretić priopćio je ovogodišnje nagrade koje se dodjeljuju zaslužnom pojedincu, obitelji i udruzi koje se na osobit način zalažu za promicanje kršćanskih vrednota. Nagradu za zaslužnog pojedinca dobila je posthumno Tonka Šimić, rođ. Pelajić iz Plavne. Obitelj Paje i Angele Dulić sa šestero djece iz Đurđina dobila je nagradu za brojnu obitelj, a hrvatska redakcija Radio Marije nagrađena je udruga. U ime nagrađenih iz Radio Marije govorio je predsjednik udruge Marija koja stoji iza projekta Radio Marija u Srbiji Dražen Marić:
„Osnovna svrha postojanja Radio Marije jeste da se kršćanski glas čuje u svakome domu. Velika zahvala udruzi Ivan Antunović koja je prepoznala ne samo naš religijski i duhovni značaj, nego i širi, društveni, kulturoloski, zašto ne i povijesni, etički i svaki drugi značaj.“
Jozefina Skenderović, predsjednica žirija kojega su činili i Senka Davčik te Dejan Kovač za natjecanje u aranžiranju izloga na kraju ove književne večeri proglasila je nagrađene. Prvu nagradu dobio je aranžman Zahvala Bogu za Dužijancu Marije Bošnjak iz Male Bosne u butiku Veruška. Druga nagrada pripala je aranžmanu Vodonoša Tanje Dulić iz Subotice u butiku Mondo, a treća nagrada dodijeljena je Ljubici Mandić iz Subotice s aranžmanom Majka nam je šila i šlingovala u butiku Simpo.
Katoličko društvo Ivan Antunović sad ima i novi logo u čijem je središtu biskupska mitra i naliv-pero, istaknula je voditeljica večeri Klara Dulić. Mješoviti zbor Collegium musicum catholicum pod ravnjanjem Miroslava Stantića izveo je dvije Asićeve skladbe koje povezujemo s Dužijancom, a stihove Tonke Šimić govorili su Ana Piuković i Davorin Horvacki. Priređivanje književne večeri pomogli su Grad Subotica i hrvatski Caritas.
Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)
