Svečanom svetom misom zahvalnicom u crkvi Presvetog srca Isusova u Donjem Tavankutu, u nedjelju, 18. srpnja 2021. godine, proslavljena je tavankutska Dužijanca. Ova misa ujedno je bila i oproštajna za dosadašnjeg župnika u Tavankutu prečasnog Franju Ivankovića, koji je dekretom subotičkog biskupa Slavka imenovan župnikom u Žedniku. Svećeničko zajedništvo za oltarom činili su, osim župnika domaćina, prošlogodišnji tavankutski mladomisnik Tomislav Vojnić Mijatov i predsjednik UBH-a Dužijanca mons. dr. Andrija Anišić. Nositelji Dužijance bili su veliki i mali bandaški par Nikola Skenderović i Matea Milojević i Josip Mamužić i Lucija Vukmanov Šimokov.

Oduševljeno propovijedajući vlč. Tomislav Vojnić Mijatov je među ostalim rekao da je u Dužijancu utkana sva briga za kruh svagdanji. No, Bog kao Dobri Pastir se uistinu brine za nas da nikada ne oskudijevamo te da uvijek imamo osiguran kruh. On je pojasnio da pročitani evanđeoski odlomak svjedoči o potrebi čovjeka da zastane i odmori se od napornog rada, kao što je i sam Bog imao potrebu odmora nakon stvaranja svijeta.
„Ne dajmo se zavesti radoholičarima, onim vječito tjeskobnim, užurbanima ljudima, kojima nikada dosta zemlje i dovoljno dana u godini, pri čemu zaboravljaju na Božji poziv da se povuku u osamu, u svoje obitelji, Božji dom, crkvu i otpočinu malo od napornog rada. Cjelokupna tradicija, baština i običaji bačkih Hrvata – Bunjevaca ne mogu se ni razumjeti ni objasniti bez katoličke vjere! Vjera, ljubav i domovina jesu za nas stupovi na koje se oslanja sav naš vjerski i nacionalni identitet. Prvo i najvažnije jest vjera i pouzdanje u Boga, koji nas je obdario rodnom zemljom, vrijednim i poštenim ratarskim rukama koje nastavljaju djelo stvaranja novoga kruha za život svijeta. Zatim ljubav prema narodnoj bunjevačkoj nošnji, milozvučnoj tamburi, folkloru i zajedništvu bez kojega bismo bili kulturno i društveno siromašni. I ljubav prema svojoj domovini Bačkoj, u kojoj smo više od tri stoljeća vjerni Bogu i Crkvi, pritom ne zaboravljajući na vlastite hercegovačke korijene koji su puno dublji od pšeničnih“, rekao je vlč. Vojnić Mijatov.
Na kraju propovijedi vlč. Tomislav je uputio nekoliko riječi župniku Franji Ivankoviću:
„Zahvaljujem Bogu što Vas je stavio na moj životni put i za Vašu nesebičnu podršku koju ste mi pružali sve do Kristova oltara. Vjerujem da svaki iskreni i dobronamjerni župljanin ove župe može posvjedočiti kako ste bili revan i predan Kristov svećenik na oltaru, graditelj i obnovitelj crkve, župne kuće, kapelice, ali najvažnije od svega Kristov suradnik u izgradnji duhovnosti žive Crkve, nerukotvorenog doma“.
Krunu od slame koja simbolizira 75 godina postojanja i rada HKPD-a Matija Gubec izradila je Jozefina Skenderović, a na oltar su je prinijeli mladi u bunjevačkoj nošnji.
Misno slavlje dostojno je uzveličao crkveni zbor uz orguljsku pratnju kantorice Elizabete Balažević. Cijela crkva je nakon pričesti zapjevala Tebe Boga hvalimo, a uslijedili su oproštajni govori. U ime župe, dosadašnjem župniku je zahvalila Bernadica Vojnić Mijatov:
„Hvala Vam i na tome što ste svojim radom često pomagali da ova sela procvjetaju, na svakom proštenju u Gornjem Tavankutu, na ustrajnoj organizaciji Dužijance u Mirgešu, na svakoj pomoći u školi, Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu, kad gosti posjećuju Donji Tavankut, a ne zaboravimo i najdraže nam, čikerijsko proštenje“.
Simbolični dar – kofer i sliku od slame predali su predstavnici župljana.
U ime Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec od dugogodišnjeg župnika se oprostio i predsjednik Društva Ladislav Suknović, koji je među ostalim rekao:
„Često smo potvrđivali da naše malo lokalno ‘sveto trojstvo’ – župa, škula i Gubec čine zajedništvo na kome sigurno počiva naša zajednica i razvija se u svoj punini za primjer drugima. Tavankut i Mirgeš će navijek biti vaš topli dom“.
U ime Društva mladi su Franji Ivankoviću uručili sliku od slame, a Ladislav Suknović predao Zbornik radova Seminara bunjevačkog stvaralaštva Čuvari tradicije.
Nakon zahvale Franje Ivankovića za 23 godine u Tavankutu, zaorila se hrvatska himna Lijepa naša domovino, a na kraju mise je župnik podijelio svečani blagoslov. Slavlje je završeno u večernjim satima bandašicinim kolom u dvorištu župe.
Prva Dužijanca u Tavankutu je održana 1928. godine i s prekidima se održavala do 1966. Veliki prekid nastaje do 1987. kada je obnovljeno slavljenje Dužijance, a od tada nije održana samo prošle godine zbog pandemije koronavirusa.

Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)