Davno su prošle godine, gotovo i stoljeće, kada bi zvona pravoslavnih crkava u Srijemskim Karlovcima najavljivala prolazak većih katoličkih procesija kroz to mjesto, i obrnuto. Bilo je to vrijeme idiličnog suživota, visokog međupoštovanja i zajedničke suradnje crkava na duhovnoj izgradnji manjinskog katoličkog i većinskog pravoslavnog življa toga brdovitog srijemskoga i fruškogorskog naselja na obali Dunava. Zvona rimokatoličke župne crkve Presveto Trojstvo i danas svakodnevno pozivaju na molitvu i bogoslužje, a ona iz kapele Gospe od Mira, s brdašca obližnje Švapske, tek na veće marijanske blagdane.
Među tim blagdanima, središnje je mjesto oduvijek zauzimala svetkovina Rođenja Blažene Djevice Marije – tzv. Mala Gospa čijoj zaštiti karlovački katolici povjeriše svoju svetinju – kapelu Marije Mira ili Gospe od Mira, podignutu na prostoru u čijoj neposrednoj blizini je 1699. godine potpisan glasoviti mirovni sporazum između austrijske i otomanske imperije, pa time i okončan Veliki bečki rat (1683. – 1699.). Želju da se na mjestu drvene vijećnice (tzv. konferencijske kuće) u kojoj je sklopljen mir izgradi bogomolja na slavu i zahvalu Bogu, iskazali su Osmanlije, a u djelo proveli petrovaradinski franjevci koji su novčane priloge za taj pothvat prikupljali „uz carsku zaštitu“. Najizdašniji milodari sakupljeni su među katolicima u Poljskoj, pa je Bogomolja Marije Mira postala, uz kasniju župnu crkvu Presvetoga Trojstva, poseban dragulj vjerskoga života karlovačkih katolika.
Tako je kraj rata, ovjekovječen mirovnim ugovorom, postao početkom života bogomolje koja će otada pa do početka 19. stoljeća nekoliko puta mijenjati svoj izgled i arhitekturu. Kapelom i grobljem oko nje, tijekom 18. stoljeća upravljati će petrovaradinski franjevci, a u potonjim stoljećima karlovački župnici, sve do danas. Njihovu epohu obilježit će procesije s kipom Bogorodice, vođene napose na dva Gospina blagdana – Pohođenje Marijino i Rođenje Blažene Djevice Marije.
Kamen temeljac posljednjeg u nizu sakralnih objekata koji su se smjenjivali na mjestu današnje Kapele bit će položen 1810. godine, a završetak „bez enterijera“ 1814. god. Konačno dovršenje unutrašnjega uređenja bit će izvedeno 1817. godine što će karlovački katolici ovjekovječiti postavljanjem spomen-ploče na ulaznom portalu Kapele, natpisom „Na spomen Mira 29. siečnja 1699. između kršćanskih saveznika i Turaka, podigli su ovu kapelu Karlovački katolici 1817.“. Dva stoljeća poslije, upravo ove 2017. godine, taj su spomen na „rođenje“ postojećeg elipsoidnog hrama kapele i rođendana Bogorodice Marije, svečano proslavili vjernici srijemskokarlovačke i susjednih župa petrovaradinskoga dekanata.
Misno slavlje
Prisutnost srijemskoga biskupa mons. Đure Gašparovića, kao predvoditelja ovoga jubilarnog slavlja sa slikom upadljivo većeg broja okupljenih svećenika i vjernika, dao je ovoj proslavi svečaniji obol od svih 
prijašnjih koje pamtimo. Već u uvodnim riječima liturgije biskup Gašparović podsjetio je okupljenu zajednicu na trostrukost slavlja koje se u ovome danu Gospina rođenja ogleda u proslavi Njezina rođendana, slavlju dvjestote obljetnice crkve - građevine i svete mise – Kristove žrtve Nebeskom Ocu za sve sabrane u zajedništvu. Vodeća tema u biskupovoj propovijedi bila je, svakako, Bogorodica Marija o čijem je rođendanu govorio kao početku ljudskoga spasenja, a o Njoj kao osobi koja je prva uspostavila vezu između Neba i zemlje. „Slaviti Mariju i njezin rođendan“, nastavio je biskup, „znači diviti se Njezinom životu i prihvaćati Njezine životne stavove i ulogu. Marija je bila i ostala naš uzor i danas. Ona je bila ona koja sluša i ona je i danas ona koja sluša.“ Govoreći nadalje o Mariji kao zagovornici ljudskih duša, istaknuo je da „kao što je Isus posrednik između Boga i ljudi – čovjeka, tako je i Marija posrednica svijeta i Krista... Marija je najkraći i najsigurniji put do Isusa Krista“.
Završnu riječ na kraju misnoga slavlja imao je i župni upravitelj, odnosno ravnatelj Kapele, prečasni Marko Loš koji je, pozdravljajući petero bivših upravitelja župa, prisutnih na ovome slavlju, zahvalio svim vjernicima na pomoći u organiziranju jubilarne proslave, te na dobrom primjeru zajedništva koje se prigodom ovakvih i sličnih događaja ogleda u njihovom okupljanju iz cijelog petrovaradinskog dekanata. Na koncu, ravnatelj Loš je sa zadovoljstvom primijetio kako je Srijemska biskupija blagoslovljena lijepim brojem marijanskih crkava koje je okružuju, počevši od Zemunske Gospe, pa sve do novosadske župe i crkve Imena Marijina.
Blagoslovom podijeljenim po rukama biskupa i himnom – popijevkom u čast Gospi od Mira koju su otpjevali pjevači srijemskokarlovačkoga zbora s pjevačima susjednih župa, završena je središnja svečanost nakon koje je za sve sudionike priređen domjenak u dvorištu pastoralnog centra.
Poruka mira
Unatoč nestajanju, ali i iznova hrabrom opstajanju malobrojnih obitelji karlovačkih katolika, kapela Gospe od Mira ostaje i nadalje njihov znameniti spomenik kulture na mjestu koje je svjedok mira i pomirenja suprostavljenih strana, krajnje odredište hodočasnika i turista iz zemlje i inozemstva. Svojim životom oni svjedoče da je ona i više od toga – spomenik Majci Božjoj, svetinja u kojoj se služi liturgija pomirenja – služba Božja pomoću koje se čovjek – kršćanin pomiruje s Bogom, braćom i ljudima.
Kapela Gospe od Mira i danas nosi poruku da se ratom ništa ne postiže, a mirom sve dobija. Mir se traži od Boga i od njega dobija. Blažena Majka Tereza, dobitnica Nobelove nagrade za mir, često je govorila da ne treba prosvjedovati PROTIV rata, već da se treba boriti ZA mir.
Pokoljenja koja su podigla ovu kapelu posvetili su je u čast Mariji – Bogorodici Mira, Onoj koja je rodila Krista prilikom čijega rođenja su, kako nam Biblija kazuje, i anđeli pjevali „Slava Bogu na visini, a na zemlji MIR ljudima – miljenicima njegovim“.
Mir prevazilazi državne, ali i religiozne granice. On spaja i ujedinjuje. On je trajan, jer čovjek za njim žudi neprestano. Kapela Gospe od Mira to upravo predstavlja i danas – poziv na mir.
Spomen ploča kralju Tomislavu
Karlovačka kapela Gospe od Mira poslužila je 1925. godine Hrvatima Srijemskih Karlovaca na čelu s tadašnjim župnikom Josipom Bertićem da na njezinom vanjskom zidu postave spomen-ploču u čast „Tomislavu – prvom kralju Hrvatskomu“, koja je vandalskim činom devedesetih godina prošloga stoljeća razbijena i otuđena, te dosad nije obnavljana, čak ni prigodom posljednje temeljne adaptacije objekta 2009. godine.
Izvor: Hrvatska riječ (Melher Kralj)
