Kršćanski život u Srijemskoj Mitrovici vezuje se za same početke uspostave organizacije Crkve na širem europskom području. Stoljeća su prošla od tada, mnogobrojni povijesni događaji obilježili su prethodno razdoblje u ovom srijemskom gradu. Ratna događanja tijekom devedesetih godina rezultirala su odlaskom velikog broja Hrvata iz ovog grada. Najveće utočište Hrvata oduvijek je bila župa svetog Dimitrija, kako nekada tako i danas, a vrata župe otvorena su da, osim vjernika, prime i druge članove humanitarnih organizacija koje se bave karitativnim radom. O tome kako danas živi hrvatska zajednica u Srijemskoj Mitrovici, s kojim se problemima suočavaju i koji su to izazovi koje donosi novo vrijeme, razgovarali smo sa župnikom i dekanom Srijemske biskupije mons. Eduardom Španovićem.

I pored sve manjeg broja Hrvata, aktivnosti u župi su brojne. Kako biste oslikali današnji život hrvatske zajednice u Srijemskoj Mitrovici?

Bogata je i slavna povijest Srijemske Mitrovice i Srijemske biskupije. Malo koji grad i biskupija se može pohvaliti takvom i tolikom poviješću. Po predaji, kršćanstvo u stari Sirmij donose sveti Epenet i Andronik, učenici sv. Petra i sv. Pavla. Od početka imamo dobro organiziranu crkvenu zajednicu, na čelu s biskupom Irenejom, kome je odsječena glava na savskom mostu na veliki četvrtak 6. travnja 304. godine, a njegov đakon sv. Dimitrije podnio je mučeničku smrt na Uskrs, 9. travnja iste godine, te će kasnije Sirmij po njemu dobiti ime. Zato je Srijemska Mitrovica, kako stoji u njezinom grbu, Civitas sancti Demetreii. I moglo bi se puno i bilo bi lakše pisati i govoriti o starom Sirmiju nego o današnjem životu hrvatske zajednice u Srijemskoj Mitrovici, kako ste pitali. Teško se može razumjeti današnji život i položaj hrvatske zajednice u Srijemskoj Mitrovici, a da se ne pogleda u skoriju i daljnju povijest ove zajednice. Prije Drugog svjetskog rata Hrvata je bilo u velikom broju i imali su značajnu ulogu u Srijemskoj Mitrovici. Katolici (Hrvati, Nijemci i Mađari) čine većinu stanovništva u Srijemskoj Mitrovici, a danas jedva pet posto. Mnoga su kulturna, prosvjetna i druga hrvatska društva u Srijemskoj Mitrovici, njih preko dvadeset. Samo je četiri četveroglasna pjevačka hrvatska društva-zbora bilo, i to: Hrvatska nada, Tomislav, Hrvatska omladina i Cecilija. Nakon Drugog svjetskog rata Hrvati u Mitrovici, ali i u drugim srijemskim mjestima, doživljavaju pogrom i progon, mnoge muke i poniženja. Kolektivno su proglašeni krivima, mnogi su ubijeni, mnogi protjerani, a mnogi ušutkani i uplašeni s osjećajem krivnje i manje vrijednosti. I taman su se malo zaboravile te godine i muke, a došle su devedesete godine prošlog vijeka i ratovi na ovim prostorima. Iako rata na prostoru gdje živimo nije bilo, strahote rata Hrvati u Mitrovici i u drugim srijemskim župama itekako su osjetili i proživjeli. Zbog svega što nam se događalo mnogi su odselili i tako se zajednica opet u velikom broju smanjila i opet strahom i mukom uvećala.

Što je do sada učinjeno na očuvanju nacionalnog identiteta Hrvata u Srijemu?

Nakon 2000. godine dolazi novo vrijeme, nove prilike i novi izazovi. Godine 1997. organizira se Hrvatski kulturni centar Srijem, ali tadašnje vlasti nisu ga htjele registrirati, tako da će biti registriran tek 2001. godine. I prije i tada jedino »utočište« i mogućnost za bilo kakvo življenje hrvatskog identiteta bilo je u crkvi. Hrvatski dom je nakon Drugog svjetskog rata nasilno oduzet, a sva hrvatska društva nasilno ugašena. Tih godina u okviru župe osniva se i Mađarsko kulturno umjetničko društvo i Njemački kulturni centar koji do danas djeluju u prostorijama župe.

Spomenuli ste da je došlo novo vrijeme koje nosi sa sobom nove izazove. Koliko su danas župe u mogućnosti uhvatiti se u koštac sa svim izazovima koje nosi upravo to novo vrijeme?

Istina, došlo je novo vrijeme, ali su ostali neki stari problemi i poteškoće. Za mnoge nerješivi. Mnoge su obitelji seobom razdvojene i još su svježe uspomene i rane. I tako česti pogledi unatrag paraliziraju nas i pasiviziraju. Za mnoge je još „staro“ vrijeme i nije još trenutak da se nešto poduzima. I tako vrijeme prolazi. Za razumjeti je ljude koji imaju bolne uspomene i rane, ali je i vrijeme da se nešto učini za preostalu zajednicu.

Život za hrvatsku zajednicu u Srijemskoj Mitrovici bio je izuzetno težak 90-ih godina. Mnogi Hrvati su otišli tada iz svog mjesta. Kako biste danas ocijenili život Hrvata u Srijemskoj Mitrovici? Postoji li još uvijek strah od očitovanja svog nacionalnog identiteta kod pripadnika hrvatske zajednice?

Postoje rane i traume zbog proživljenog, ali mislim da strah ne postoji u onom obliku u kom je postojao devedesetih godina. Valja istaknuti da je velika većina Hrvata u Mitrovici uvijek živjela svoj katolički i hrvatski identitet, i onda kada su zbog svoje pripadnosti hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi proživljavali progone i svakovrsna ponižavanja.

Devedesetih godina otišao je i veliki broj mladih iz Srijemske Mitrovice. No, unatoč tome, vidimo da je danas veliki broj mladih prisutan i vrlo aktivan, kako u vjerskom životu u župi tako i u HKC-u Srijem. Kako biste to prokomentirali i čija je zasluga za to?

Ne samo mladih, nego i ostalih dobi odselio se devedesetih godina veliki broj Hrvata. I posljednjih godina opet su vidljivi odliv i seoba mladih. S tim što su sada drugi razlozi i drugo odredište. Danas se mladi sele zbog ekonomskih razloga i nezaposlenosti, i to u Njemačku i druge europske države, dok su se devedesetih godina selili zbog straha, progona, mobilizacije najvećim dijelom u Hrvatsku. Kažete da je velik broj mladih prisutan i aktivan u župi i HKC-u. Nisam siguran da je velik, ali treba istaknuti da je veliki postotak mladih koji su ostali povezan sa župom i crkvom, isto tako i s HKC-om. Također su i međusobno povezani i rado borave u prostorijama župe i Hrvatskog doma.

U Srijemskoj Mitrovici veliki broj djece pohađa nastavu vjeronauka kao i fakultativnu nastavu na hrvatskom jeziku. Je li po Vašem mišljenju njihov odziv dovoljan u odnosu na broj Hrvata koji žive na ovim prostorima?

Većina djece krštene u Katoličkoj Crkvi pohađa i katolički vjeronauk u školi i župnu katehezu u crkvi. Lijep broj i postotak djece pohađa i fakultativnu nastavu hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, koja se održava u svih pet osnovnih škola u Mitrovici. Koliko mi je poznato još samo u Sotu se održava nastava hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Bilo bi dobro istražiti i učiniti potrebno da se ista nastava organizira u drugim mjestima gdje za to ima mogućnosti.

Hrvatski kulturni centar Srijem – Hrvatski dom tijesno surađuje sa župom. Koliko je po Vašem mišljenju važno postojanje hrvatskih kulturnih udruga u Srijemu, kao i njihova bliska povezanost sa župom?

Na radost je i korist postojanje hrvatskih kulturnih i prosvjetnih društava. HKC Srijem i župa kvalitetno i lijepo surađuju. HKC je „rođen“ u prostorijama župe, a župa je uvijek bila na svome u Hrvatskom domu. Prije Drugog svjetskog rata često su župnici bili i predsjednici hrvatskih društava i Hrvatskog doma. Župnik dr. Franjo Rački je bio jedan od najzauzetijih da se napravi zgrada Hrvatskog doma.

Obnašate dužnost generalnog vikara Srijemske biskupije. Kako biste opisali situaciju u kojoj se nalaze župe u Srijemu?

Svakako je drugačija situacija u Zemunu i Novom Beogradu nego u Kukujevcima i Gibarcu. Nije ista situacija u gradovima i u selima. Svugdje su zajednice bitno brojem smanjene, kao što rekoh u nekim zajednicama su još vidljive rane i ožiljci. Većina naših ljudi žive jednostavnim, skromnim i strpljivim životom. Mladima je teško biti strpljiv, te neki odlaze „trbuhom za kruhom“.

Veći dio crkava u Srijemu je obnovljen, u nekim mjestima izgrađene su i nove. Danas nijedno mjesto u Srijemu gdje žive pripadnici hrvatske zajednicu nije bez svoje crkve, kao što je to bilo do prije nekoliko godina u Staroj Binguli.

Treba reći da su u većini župa crkve i drugi crkveni objekti obnovljeni kao i da su sagrađene tri nove crkve. Plod je to zauzetosti župnika i naših župljana i svakako velikodušnih darova i donacija.

I na kraju, koja bi bila Vaša poruka vjernicima. Kako bi se oni danas trebali nositi s novim vremenom i novim izazovima?

Svećenik nema druge poruke nego što je Kristova poruka. Krist od svojih učenika i sljedbenika traži da budu „svjetlost svijeta“ i „sol zemlje“. A znamo koja je uloga i funkcija svjetla i soli. Svjetlo da svijetli i razgoni tamu, a sol da daje okus. To je i zahtjev vremena i izazov. Često imamo svijest čak i frustraciju da smo mali i neznatni i da kao takvi za sebe i druge ne možemo ništa učiniti. A poznato je da malo svjetla i mala svjetiljka rasvijetli veliku dvoranu i veliki prostor i kako malo soli dadne okusa velikoj količini hrane. Jeste vrijeme za nama teško, i danas ima mnogo poteškoća, ali bilo bi pogrešno ne učiniti što je moguće za kvalitetu života i očuvanje vjerskog i nacionalnog identiteta. I naši pređi živjeli su u teškim i često u mnogo težim uvjetima. I toliko toga su u povijesti gubili i izgubili, ali nikada nisu izgubili pripadnost svojoj Katoličkoj Crkvi i svome hrvatskom narodu. Dobro su razumjeli Kristovu poruku „što ti vrijedi da cijeli svijet stekneš ako svoju dušu izgubiš“. Sačuvajmo svoju dušu, svoj vjerski i nacionalni identitet, uvažavajući i poštujući svaku različitost i sve narode i ljude s kojima živimo, unaprjeđujući i živeći susretljivost i međusobno obogaćivanje.

Izvor: Hrvatska riječ (Suzana Darabašić)