Građevinski radovi na objektu koji će okupljati djelovanje ključnih hrvatskih institucija, kao i hrvatske zajednice u Republici Srbiji uopće, bliže se svom kraju. Naime, u spomenutom prostoru u Subotici svoj će smještaj imati Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji i Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ, koji će u njemu, uz Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, obavljati većinu svojih redovitih aktivnosti. Naime, sa zgradom u kojoj se nalazi trenutno sjedište HNV-a i ZKVH-a, novi će objekt činiti povezanu funkcionalnu i radnu cjelinu. Također, kako je planski zamišljen, ovaj će prostor biti košnica, to jest središnje stjecište raznolikog kulturno-društvenog života hrvatske zajednice.
Opće je poznato kako još od drevnih vremena i kultura sve do danas vrijedi uzrečica nomen est omen – ime je znamen – koja opisuje poklapanje imena s dotičnom osobinom nositelja imena. Glede toga, vrijedi pridodati da u judeo-kršćanskom poimanju ime na osobit način govori o nečijoj naravi. Slična pravila važe, ne od danas, i u imenovanju društvenih institucija – ime, naime, opisuje smisao i svrhu postojanja te ukupnost sadržaja pojedine ustanove. Pri davanju imena odnosno naziva novim ustanovama nužno se vodi briga ne samo o semantičkom već i o povijesnom utemeljenju. Naziv i ime, drugim riječima, moraju imati vlastite razloge značenjske navezanosti na temeljno poslanje konkretne ustanove, ali i snažnu naslonjenost na povijesne nanose i zadanosti.
Imajući u vidu buduću namjenu objekta o kojem je riječ, kao i užlijebljenost sastavnica budućeg naziva u povijesnim i sadašnjim imenima institucija ovdašnje hrvatske zajednice te institucija Republike Hrvatske odnosno Republike Srbije, usvojen je sljedeći službeni naziv odnosno ime: Hrvatski dom – Matica, odnosno kraći oblik: ime Matica. Drugim riječima, objekt nosi naziv Hrvatski dom, a ime Matica, a u budućoj pisanoj komunikaciji i grafičkim rješenjima naziv i ime pišu se bez navodnika. S tim u svezi u nastavku slijedi obrazloženje naziva i imena ovog objekta.
Povijesno utemeljujući argumenti
Hrvati u Vojvodini, tj. Republici Srbiji, u procese društvene i nacionalne emancipacije uopće ulaze sredinom druge polovine XIX. stoljeća, osnivajući i organizirajući, među ostalim, i svoje društvene institucije. Većina njih, prema praksama koje su postojale u hrvatskom, ali i među narodima s kojima su živjeli – prije svega Mađarima i Srbima, u svojim nazivima imaju imena iz prostornosti (vezuju se uz stambene prostore, prostore za stanovanje ili prostore za određene namjene), koja se onda živo vežu uz društveni ili kulturni život hrvatske zajednice.
Isprva, u povijesnom smislu, pojavljuju se nazivi društvenih i kulturnih organizacija, ustanova i institucija koji u sebi sadrže pojam kasina – riječ je o talijanizmu u značenju prostorije koja primarno služi za društvene aktivnosti. U tom smislu, sjetimo se iz povijesti organiziranosti mjesnih Hrvata Lemeške kasine (iz 1874.) ili vjerojatno najglasovitije Pučke kasine iz Subotici (iz 1878.) ili Bunjevačke kasine u Čonoplji (iz 1920.).
U vremenskom smislu gotovo usporedo, slijedile su među ovdašnjim Hrvatima kulturne ustanove s imenicom čitaonica – prostorija u kojoj se čita: Pučka čitaonica u Bajmaku utemeljena je 1879., zatim Katolička čitaonica u župi sv. Jurja u Subotici 1905. ili Katolička čitaonica u župi sv. Roka u Subotici 1910.; Šokačka čitaonica počela je s radom u Monoštoru 1920., istoga naziva u Sonti 1926., a Šokačka, to jest Hrvatska u Baču 1922. Posljednje spomenute u svojem su radu veći naglasak stavljale na širenje prosvjete među hrvatskim pukom, dok su okupljanja oko kasina imala za cilj i uključivanje ovdašnjih Hrvata u društveni život i borbu za narodnosni napredak i nacionalnu ravnopravnost.
Snaženjem djelovanja Hrvatske seljačke stranke i njezinim utjecajem, 30-ih godina XX. st. u Bačkoj i Srijemu raste svijest među prvacima ovdašnjeg hrvatskog puka, kako laičkog tako i unutar klera, o potrebi osiguravanja prikladnih prostora za društveni, politički, kulturni i prosvjetni rad lokalnih hrvatskih zajednica u mjestima u kojima pretežito ili u većem broju žive Hrvati. Svi oni gotovo istom imaju u svojemu nazivu pridjev hrvatski i imenicu dom: Subotica – Hrvatski prosvjetni dom, otvoren 1930. (današnje prostorije OKUD-a Mladost, Harambašićeva br. 4); Đurđin – Hrvatski seljački prosvjetni dom, otvoren 1936.; Sombor – Hrvatski dom, kupljen 1937.; Tavankut – Hrvatski seljački prosvitni dom, otvoren 1939.; Monoštor i Bereg – započeli inicijative, no, realizaciju spriječio II. svjetski rat. I mjesne hrvatske zajednice u Srijemu također su imale svoje Hrvatske domove: Ruma (1914.); Srijemska Mitrovica (gradnja dovršena 1928.), Novi Slankamen (kupljen 1938.).
Hrvatski domovi bili su žarišta društvenog života, koji je uključivao političko djelovanje i kulturni rad, i često je u njima bilo smješteno i po nekoliko hrvatskih udruga (u subotičkom Hrvatskom prosvjetnom domu pred II. svjetski rat bilo je smješteno 10-ak hrvatskih udruga, ustanova, kulturnih ili sportskih saveza). Važno je napomenuti kako su svi oni bili kupljeni ili izgrađeni novčanim prilozima i/ili dragovoljnim radom samih Hrvata, o čemu kao materijalni dokazi svjedoče spomen-ploče, primjerice u Hrvatskom domu u Somboru. Također, ističemo kako su većinu spomenutih domova, osim somborskog i slankamenskog, nove „narodne“ vlasti oduzele hrvatskim organizacijama i ustanovama, koji su istima također bili ukinuti, i do danas nisu vraćeni.
S druge strane, naziv Matica dolazi više iz preporodnih gibanja među slavenskim narodima u XIX. st. te se isto registrira u Hrvata – Matica ilirska, kasnije Matica hrvatska; u Srba – Matica srpska, a pridaje se najvažnijim nacionalnim institucijama koje djeluju na narodnosnom području – od kulture, koja je uključivala i informiranje, preko neformalnih oblika prosvjete puka do društvenog djelovanja u širem smislu, koje je znalo imati i političke konotacije. Među Hrvatima u Vojvodini, tj. Republici Srbiji, prva se s ovim imenom spominje Matica subotička, osnovana 1934. godine od strane biskupa Lajče Budanovića s ciljem stvaranja krovne kulturno-prosvjetne ustanove koja će objediniti raspršene i atomizirane aktivnosti u tim područjima društvenog života među Hrvatima u Subotici i okolici. Njezine brojne uspjehe (osnutak zavičajne knjižnice, velika povijesna građa za ustroj arhiva te bogata muzejska građa za planirani Muzej Hrvata) radikalno je zaustavio II. svjetski rat – mađarski su okupatori odmah po dolasku u Subotici, sredinom 1941. godine, dio građe zapalili, dio pobacali u smeće, a dio otuđili, tako da ona nije sačuvana.
U smislu povijesnog utemeljenja imena Matica u našim prostorima, vrijedi spomenuti inicijativu 200-tinjak intelektualaca bačkih Hrvata za osnivanje pododbora Matice hrvatske u Subotici koncem 60-ih godina XX. st., kao posljedicu općih gibanja u okviru Hrvatskog proljeća, što je bilo osujećeno od komunističkih vlasti. Istina, ona se pretočila u osnutak Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Bunjevačko kolo 1970., s cijelim nizom kulturnih programa koji su ostali živjeti sve do danas, među kojima su najpoznatije priredbe Veliko prelo i Dužijanca, a od nemanifestativnih oblika kulturnih praksi istaknut ćemo nakladu knjiga i periodičnih publikacija, kako unutar laičkih tako i među strukturama klera te afirmaciju dramskog i kazališnog stvaralaštva (nakladnički niz edicije Osvit, objava kapitalnih djela u Nakladnom zavodu Matice hrvatske u Zagrebu, zatim ponovno pokretanje Subotičke danice, komedije i drame Matije Poljakovića i Petka Vojnića Purčara s dominacijom hrvatskih glumačkih prvaka u Narodnom pozorištu u Subotici – Geza Kopunović, Katarina Bačlija, Josip Bajić, Ivica Jakočević i dr.). Na taj su način ideje „matičara“ – narodni prosperitet te očuvanje i razvoj kulture i stvaralaštva među Hrvatima – ostali do danas trajna inspiracija, a ime Matica i dalje je u živoj uporabi.
Semantički argumenti
Pridjev Hrvatski na jasan i nedvosmislen način imenuje vlasništvo u etničkom, to jest nacionalnom smislu – čije je nešto, tj. kome u narodnosnom kontekstu pripada ovaj novoizgrađeni građevinski objekt. Etnifikacijska oznaka hrvatski sukladna je, dakle, sastavnici pripadnosti djelovanja institucija koje će ondje biti smještene, kroz sumu ukupnih društvenih, političkih, kulturnih, informativno-nakladničkih i inih aktivnosti neposredno ili posredno vezanih za hrvatsku zajednicu.
Imenica dom – u svom semantičkom opsegu uključuje i nadilazi pojam kuća (građevni životni prostor, puko obitavalište) te ujedno označava i cjelovitiju prijemčivost ambijenta evocirajući pozitivne, ljudske konotacije vezane uz boravak u tom i takvom prostoru (topli dom, očev ili majčin dom…). Još je šire značenje pojma dom kao prijemčivog i privlačnog prostora, koji nudi sadržaje daleko bogatije od kuće. Kao takav se onda često koristi i u nazivima ustanovama (Dom zdravlja, Planinarski dom, Studentski dom, Dom za stare, Dom kulture…).
Imenica Matica svoje značenje vuče od vrste radišnog insekta koji vodi i drži na okupu zajednicu – riječ je o zajednici pčela (veoma korisnog insekta koji, osim što oprašuje cvati biljaka omogućujući time rađanje ploda, posvećeno proizvodi i dobro u vidu meda) na čijem čelu se nalazi matica. Ženskog je roda te stvarno i simbolički predstavlja majku koja okuplja, čuva, brine, drži, vodi, upravlja… Riječju, istinski uzor s brojnim pridjevima.
Zaključno, naziv i ime objekta – Hrvatski dom – Matica, koji će objediniti djelovanje ključnih institucija hrvatske zajednice u Republici Srbiji – Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, NIU Hrvatska riječ i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata – te biti otvoren za sve pripadnike hrvatske zajednice na posve jasan način, čini se, kazuje i poručuje njegov temeljni smisao i namjenu. Ujedno, leksički je užlijebljen u nazive srodnih institucija hrvatskog i srpskog naroda (jednako u povijesti kao i u sadašnjosti), kao i u povijesne institucije i inicijative ovdašnjih Hrvata. Na koncu, ali ne manje važno, ovaj naziv i ovakvo ime u svom semantičkom opsegu obuhvaća poruku ustrajnosti, marljivosti, otvorenosti, suradnje i okupljanja.
Naziv i ime objekta na adresi Preradovićeva 11 i 13 u Subotici inicirao je u vidu prijedloga s obrazloženjem Tomislav Žigmanov 3. ožujka 2023. godine, a isti su na sastanku triju institucija održanom 5. svibnja 2023. godine podržali vršiteljica dužnosti ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković, ravnatelj Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ Ladislav Suknović te predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasna Vojnić. Naziv je podržan i od članova Odbora za kulturu HNV-a na sjednici održanoj 26. svibnja. Na IV. sjednici Izvršnog odbora HNV-a, održanoj 31. svibnja, usvojen je Prijedlog odluke o nazivu objekta na adresi Preradovićeva br. 11 i 13. Na XXI. sjednici Vijeća HNV-a, održanoj 1. lipnja 2023. godine, 29 vijećnika jednoglasno je donijelo Odluku o nazivu objekta na adresi Preradovićeva br. 11. i 13 čime je usvojen naziv Hrvatski dom – Matica.
Izvor: https://hnv.org.rs
