HKPD Matija Gubec iz Rume tradicionalno svake godine početkom jeseni u prostorijama svoje udruge održava igranku u povodu završetka berbe grožđa. Datum nije striktno određen i zavisi od toga kada se završi berba. Ove godine berba je, zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama, završena nešto ranije, pa su se u skladu s tim Brežani, članovi ove udruge, okupili 22. rujna 2018. godine u prostorijama svog Društva kako bi na simboličan način, uz muziku i ples, označili završetak berbe grožđa, nekada značajnog događaja u njihovoj povijesti.

Simbolična berba

Uz igranku, osmislili su članovi ove udruge jedan lijep običaj, koji svake godine prakticiraju u svom dvorištu kako bi vjerodostojno prikazali važnost ovog događaja.
„Održavanjem tradicionalnih igranki u našem Društvu obilježavaju se važni događaji koji su nekada u povijesti imali važnu ulogu u životu ovdašnjih Hrvata. Povodi su različiti: završetak žetve, berbe grožđa, ali i drugih naših lijepih običaja. Danas, nažalost, berbe grožđa imaju samo simboličan značaj jer se samo manji broj Rumljana bavi vinogradarstvom. U Rumi je ostalo tek nekoliko vinograda, dok ga je nekada gotovo svaka kuća imala. Mnogi Brežani su ih obrađivali i proizvodili vino. Unatoč činjenici da je danas vinogradara sve manje, naše Društvo održavanjem ove igranke čuva tu dugu i lijepu tradiciju. A održavamo je na jedan specifičan način. Dvorište naše udruge se za tu prigodu ukrasi vinovom lozom na koju se okači grožđe, kifle i perece i tako mi napravimo svoj vinograd. Posjetitelji izađu u dvorište i beru grožđe uz pratnju tamburaša kako bi na taj način poželjeli bogatu i plodnu godinu i u veselju završili ovogodišnju berbu grožđa“, kaže tajnik udruge Nikola Jurca.

Sve je manje vina

Vinovu lozu sada su na padinama Fruške gore zamijenili zasadi ratarskih i voćnih kultura, ili su parcele pretvorene u građevinske zone. Ostala su samo lijepa sjećanja na dane kada je vinogradarstvo bilo u većoj mjeri zastupljeno u ovom dijelu Srijema.
„Prije Drugog svjetskog rata, na osnovu priča mog djeda i oca, ljudi su uglavnom živjeli od vinogradarstva i proizvodnje vina. Moja obitelj je porijeklom iz Iriga i oni su bili vinogradari. Posjedovali su podrum u kojem nikada nije bilo manje od 30.000 litara vina. Poslije Drugog svjetskog rata formirani su brojni kombinati. Cijena vina je pala i pojavilo se pivo, pa se vino manje proizvodilo i konzumiralo. Danas vino ponovno dobija na cijeni, ali u Srijemu je to u nešto manjoj mjeri izraženo, pa tako ni Ruma danas nema nijednog komercijalnog proizvođača vina. A za onoga koji bi ga danas želio proizvoditi nije dovoljno biti samo stručno obučen nego treba u taj posao unijeti i ljubav. Naši preci su prilikom naseljavanja ovih krajeva dobijali ‘krčevinu’ i kuće i parcele za vinograd, tako da u to vrijeme nije postojala nijedna kuća gdje se nije proizvodilo vino. To se jednostavno podrazumijevalo. Danas toga više nema, ali ostali su običaji i sjećanja na ta lijepa vremena“, kaže predsjednik udruge iz Rume Pavle Škrobot.

Jedan od rijetkih vinogradara

Jedan od rijetkih koji se danas bavi vinogradarstvom u Rumi je Miroslav Galar:
„Moji preci su se također bavili vinogradarstvom. Bili su čuveni po tom zanimanju u Rumi na Brijegu. Vino su proizvodili kako za sebe, tako i u komercijalne svrhe. Igrom slučaja naslijedio sam jedan vinograd i počeo sam se baviti vinogradarstvom. Vinograd je bio dosta zapušten tako da sam ga najprije morao raskrčiti kako bih ga osposobio i pripremio za dalji rad. Poslije tri godine prvi put smo brali taj vinograd. Otočio sam vino koje sam donio na igranku da ga probaju moji prijatelji iz udruge. Nadam se da će dojmovi biti dobri, a pravi okus znat ćemo kada vino malo odstoji. Nadam se dobroj kvaliteti, s obzirom na to da je ova godina bila dobra za grožđe“, kaže Galar.
I kako to inače bude na berbama grožđa, večer je protekla uz degustaciju vina (u većoj mjeri proizvedenog od prošlogodišnjeg roda) i uz muziku i ples, kako bi se na pravi način obilježio završetak radova u vinogradu. Ali i u spomen na neka ljepša vremena kada je vinograda u Rumi bilo daleko više.

Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)