U Beregu je 1. ožujka 2018. godine u 87. godini života preminuo Marko Gorjanac, negdašnji bereški kantor. Rođen je u Beregu, gdje je živio cijeli život. Gorjanac je izučio sviranje orgulja na poticaj Franje Beilera, dugogodišnjeg orguljaša crkve Presvetog Trojstva u Somboru, i bio je uveden u redovitu službu kantora i orguljaša u bereškoj župnoj crkvi sv. Mihovila 1970. godine, da bi tu svoju službu završio nakon punih 35 godina, 2005. godine.
Osim službe orguljaša i zborovođe na tadašnje dvije nedjeljne mise u Beregu, te na blagdanskim misama, Gorjanac je sa skupinom članova Pastoralnoga vijeća pripremao pjevanje Muke Gospodnje u Velikom tjednu, te priskakao u pomoću svim župnim liturgijskim proslavama tijekom ova tri i pol desetljeća. Svoju službu vršio je iznimno revnosno, prilagođavajući je nevelikom pjevačkom zboru i vjernicima, ali i potrebama tadašnjih župnika za vrijeme čijih službi je djelovao, te tako njegovao stare bereške crkvene napjeve. Sudjelovao je redovito u susretima kantora i zborovođa Subotičke biskupije. Nakon umirovljenja bio je aktivnim članom mješovite pjevačke skupine HKUD Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega, s kojom je pučke napjeve, posebice marijanske, promovirao na smotrama i natjecanjima pučkih zborova. Marko Gorjanac bio je sinonim za blagorječivost i njegovanje vještine čuvanja ljepote pjevanja i muziciranja, iza čega su stajale obvezne dugotrajne probe i samoprijegornost. Njegov vječiti neodoljivi šokački osmjeh pratio je i ispratio mnogobrojne generacije bereških vjernika, a njegov samozatajni život za crkvu, župu i obitelj može biti uzor današnjim naraštajima vjernika i njihovim prezbiterima. Gorjanac je ostavio za sobom osmero unučadi i desetoro praunučadi.
Izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)
