Crkva Gospe Tekijske – svjedokinja pobjede Križa nad Polumjesecom u čuvenoj bitci kod Petrovaradina 1716. godine, sjala je 4. i 5. kolovoza 2016. godine na središnjem jubilarnom slavlju kojem je prisustvovalo tisuće hodočasnika iz cijele regije. Ono što ovu svetinju čini posebnim jeste da u njega oduvijek dolaze vjernici iz različitih krajeva, molitelji iz različitih naroda koji govore različitim jezicima, hodočasnici zapadnog, ali i istočnog obreda.
U širem smislu riječi, proslava je imala trogodišnji hod, ispunjen različitim duhovnim, kulturnim i umjetničkim sadržajima kojima se zajednica pripremala za središnju manifestaciju. Vrijedne spomena su, napose, trogodišnje duhovne obnove održavane svakoga mjeseca od Uskrsa do listopada, te Međunarodni interdisciplinarni znanstveni simpozij o svetištu koji je organiziran u svibnju ove godine. Osobitu molitvenu potporu za blagoslov budućnosti svetišta dale su časne sestre iz samostana karmelićanki u Đakovačkoj Breznici, a iznad svih, nedavno preminuli ravnatelj svetišta vlč. Stjepan Barišić, koji je predano i s dubokom vjerom vodio ovo svetište u susret Jubileju.
Središnja proslava 4. kolovoza imala je trodnevni program koji je započeo dan prije, u srijedu 3. kolovoza, otvaranjem stalne muzejske postavke u svetištu, vezane uz njegov postanak, razvoj i život. Izložbu je svečano otvorio i blagoslovio srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović.
Dan središnje proslave, u četvrtak, 4. kolovoza, započeo je jutarnjim pristizanjem trgovaca nabožnim predmetima, slatkišima i drugim proizvodima. Popularno nazvan „vašar“ neizostavni je dio duha tekijske proslave još iz prošloga stoljeća. Prvi pristigli gosti bili su pripadnici romske populacije kod kojih se Glas o uslišanjima pomoću zagovora Gospe Tekijske napose pročuo poslije Drugoga svjetskoga rata, pa oni otada svake godine na svetkovinu Snježne Gospe dolaze u svetište u velikom broju. Strahopoštovanje koje pokazuju prema Gospi Tekijskoj ispred njene čudotvorne slike i kipa Lurdske Gospe, zadivljujuće su neobični i ritualni.
Tijekom dana pristižu nepregledne procesije iz Srijema, Bačke i Banata, Beogradske i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Za sve pristigle, na raspolaganju su ispovjedaonice pod vedrim nebom, širom otvorena i cvijećem okićena Vrata milosrđa tekijske crkve, pejzaž pozadi crkve s postajama Križnog puta, čudotvorni tekijski izvor i mnogo toga drugog.
Na klupama postavljenim ispred vanjskog oltara na kojemu će biti služena centralna sveta misa, od 16 sati već sjedaju hodočasnici kako bi uživali u izvrsnom duhovno-glazbenom programu grupe Rim iz Zagreba i Vokalno-instrumentalnog sastava Tekije, koji su izvedbom tradicionalnih i suvremenih marijanskih popijevaka animirali i pripremali vjernike za glavnu ceremoniju.
Zvonjavom crkvenih zvona u 19 sati najavljen je početak svete mise koju predvodi apostolski nuncij u Srbiji, mons. Luciano Suriani. U zajedništvu s nadbiskupom metropolitom đakovačko-osječkim mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem, požeškim biskupom mons. Antunom Škvorčevićem, beogradskim nadbiskupom metropolitom mons. Stanislavom Hočevarom, apostolskim egzarhom za vjernike bizantskog obreda u Srbiji Đurom Džudžarom, zamjenikom generalnog tajnika HBK mons. Fabijanom Svalinom, te brojnim svećenicima Srijemske, Beogradske, Subotičke i Đakovačko-osječke nadbiskupije, svetoj misi su prisustvovale i redovnice iz samostana Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu i Srijemskoj Mitrovici, sestre milosrdnice Svetog Vinka Paulskog i sestre iz samostana Školskih sestara Trećeg reda svetog Franje iz Zemuna.
Slavlju su prisustvovala i izaslanstva Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Ministarstva pravde – uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama, Autonomne Pokrajine Vojvodine i Grada Novog Sada.
Na početku misnog slavlja pozdravnu riječ uputio je biskup domaćin, mons. Đuro Gašparović, ističući kako crkva Gospe Tekijske ovim slavljem obilježava puna tri stoljeća svoga postojanja:
„Ova crkva, koja i danas živi kao svjedok minulih vremena, ali i vjere i nade, zavjetna je crkva Biskupijskog svetišta Gospe Tekijske. To je u duhovnom smislu povlašteno mjesto za hodočasnike molitelje, o čemu svjedoče brojni zavjetni darovi, zahvalnice i uslišane molitve. Zato je ovo slavlje još jedan od velikih događaja u ovoj jubilarnoj godini: kako Izvanrednoj godini milosrđa tako i Biskupijskog svetišta“, rekao je biskup Gašparović, pozdravljajući nuncija Surianija, kao i sve ostale prisutne biskupe, generalne vikare, dekane, redovnike i redovnice, episkopa bačkog Irineja i ostale predstavnike Srpske pravoslavne Crkve i njihove vjernike, svećenike i vjernike rimokatoličkog i istočnog grkokatoličkog obreda, ravnatelja Svetišta te sve suradnike Pripremnog povjerenstva za ova slavlja.
Odlomak evanđelja po Ivanu naviješten je na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, te prema istočnome liturgijskom načinu, nakon čega je nuncij Suriani uputio prigodnu homiliju, izražavajući svoju radost što ove večeri u zajedništvu svih okupljenih sudjeluje u ovoj velikoj proslavi. Osvrnuo se na naviješten ulomak evanđelja koji govori u čudu u Kani Galilejskoj, rekavši kako je tim čudom Isus objavio svoju slavu, tj. svoju dublju stvarnost, svoj mesijanski identitet, identitet Sina Božjega, budeći tako u svojim učenicima početnu vjeru.
„Sva pažnja u tekstu usmjerena je prema Isusu, velikom protagonistu. Njegova nazočnost, kao pozvanoga na svečanost ženidbe, pokazuje da ‘utjelovljeni’ Sin Božji dijeli ljudsko iskustvo u svim njegovim trenucima, patnjama, ali također i radostima. Prepoznaje vrijednost ljudske ljubavi i ženidbe, štoviše, ‘posvećuje ženidbu’, nudeći se zaručnicima za suputnika. No, tekst govori puno više i daje nam razumjeti da Isus u Kani započinje zaručničko slavlje Novog saveza, donoseći nešto novo i bolje. U kojem smislu? Voda iz posuda biva pretvorena u vino – simbol prijelaza iz vlasti Zakona u novu stvarnost koju je donio Isus. Vino je, potom, bolje i ima ga u izobilju. Dakle, Isus koji je pravi Zaručnik svadbenog slavlja nudi nova i obilata mesijanska dobra, a to su: evanđelje, euharistija, Duh Sveti, koji dijeli tolike različite darove i službe“, rekao je nuncij Suriani.
Podsjetio je kako u ovom odlomku odlučujuću ulogu ipak ima Marija. Izričito od Isusa ne traži ništa, nego mu se povjerava, pravi svojevrsni pomak u vjeri – ne obraća se Isusu kao majka, već intervenira kao vjernica.
„Marija personificira pravi i novi Božji narod u trenutku u kojem ga Gospodin veže uza se u Novom savezu. Predstavlja i zastupa Crkvu, zaručnicu Kristovu. Ona je prva učenica, model poslušnosti Riječi za cijelu Crkvu“, rekao je nuncij, ističući kako se svake nedjelje, kada se okupljamo na euharistiji, slavi „svadba2 kao u Kani Galilejskoj – Isus je prisutan, a ne može nedostajati niti njegova Majka. Isus je zaručnik koji slavi slavlje svoga svadbenog susreta sa svojom zaručnicom, kršćanskom zajednicom kojoj svi pripadamo, i svaki put joj daruje (daruje nama) novo vino u izobilju: svoju objavu, tj. evanđelje, njegov Savez, njegovu svadbenu ljubav koja je Duh Sveti, njegov mir.
„Što činiti da takvo slavlje nikad ne završi ili, ako bi bilo ugroženo, ponovno dobije na snazi? Toj tajni uči nas Marija. Ona intervenira dvostruko. Najprije govori Isusu: ‘Vina nemaju’. Kad u kojoj obitelji ili zajednici nastane problem, prva stvar koju treba učiniti jest povjeriti to Isusu, a ne misliti kako se osvetiti, još više otežavajući situaciju. Dakle, pozvani smo ponašati se kao kršćani. Marija potom – to je njezina druga intervencija – potiče sluge, odnosno nas: ‘Što god vam rekne, učinite’, tj. slušajte Isusove riječi i živite ih zajedno. ‘Zajedno’ znači s drugim kršćanima, i ako pripadaju različitim vjeroispovijestima“, poticao je nuncij, pozivajući okupljene da pokušaju živjeti to veliko majčinsko upozorenje koje Marija upućuje Crkvi svih vremena.
Nakon popričesne molitve upravitelj Svetišta vlč. Ivan Rajković uveo je prisutne u nadolazeći blagoslov svijeća i pobožnih predmeta, a potom je predsjedatelj slavlja okadio zavjetnu sliku Gospe Snježne, te blagoslovljenom vodom poškropio okupljeni narod i svijeće. Uz pjevanje Marijina Veliča, svi biskupi, svećenici i narod s upaljenim svijećama pošli su u velikoj zavjetnoj procesiji stazom Križnog puta na prostoru Svetišta. Tijekom procesije u sabranosti se molilo, razmatralo i pjevalo.
Nakon što je zavjetna slika nakon procesije ponovno postavljena pred oltar, biskup Gašparović, u zajedništvu svih vjernika, predmolio je molitvu posvete Srijemske biskupije Blaženoj Djevici Mariji, povjerivši Biskupiju i sav puk njezinoj majčinskoj zaštiti i ljubavi, posvećujući joj sve obitelji, mlade, djecu, mladiće i djevojke, rad i napore seljaka i radnika, brige nezaposlenih, služenje liječnika i bolničara.
„Prati svojom ljubavlju zauzetost i služenje svih ljudi, blagoslovi sve koji se u bilo kojem pozivu žrtvuju za istinsko dobro ljudi ove zemlje: da nakon ratova i stradanja nastane bolji svijet, svijet pravednosti i istine, ljubavi i slobode, svijet istinskoga i trajnoga mira i blagoslovljenoga dijaloga i suradnje među svim učenicima Tvoga Sina“, molio je biskup s vjernicima. U Srce BDM biskup i vjernici stavili su boli svojih bolesnika i patnika, agoniju svih umirućih, moleći je da pridigne sve klonule i očajne, te posreduje milost rasvjetljenja za one koji su izgubili vjeru i nadu. Mariji su povjerili sve svećenike i redovnike, moleći za nova zvanja te darove Duha Svetoga, kako bi služili Crkvi i narodu svim zanosom i ustrajnošću. Na kraju misnog slavlja nuncij Suriani je u ime Svetoga Oca podijelio blagoslov s potpunim oprostom.
Međunarodni karakter svetišta nije bio vidljiv samo u zajedništvu centralnog misnog slavlja uvečer uoči svetkovine Gospe Snježne, nego i na sam dan, 5. kolovoza, kada su nakon ranojutarnje pobožnosti Križnog puta služene svete mise na njemačkom i mađarskom jeziku. Na svetoj misi za Nijemce koju je služio velečasni Jakob Pfeifer sudjelovali su i vitezovi – članovi reda Sv. Georgije, odjeveni u ceremonijalna odijela i sa zastavom Habsburške Monarhije. Misu na mađarskom jeziku predvodio je subotički biskup, mons. Ivan Pénzes, uz asistenciju nekoliko svećenika. Središnju svetu misu istoga dana predvodio je srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, uz koncelebraciju svećenika Srijemske i susjednih biskupija u Republici Srbiji.
U propovijedi je između ostalog istaknuo smisao hodočašća i dolaska vjernika u ovo svetište, govoreći: „Ovdje smo da zahvalimo Isusovoj i našoj Majci za njezin tristogodišnji zagovor i pomoć i da joj se preporučimo i molimo za budućnost.“
U duhu svetišta, biskup Gašparović nazvao ju je „zajedničkom Majkom“, te pozvao sve da prihvate njezin poziv „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5), koji je ujedno i geslo ovoga velikog jubileja.
Izvor: Hrvatska riječ (Petar Pifat)
Fotografije: Aleksandar Miškov
