Kada su prije 12 godina osmišljeni Trojni susreti bili su susret triju naroda iz triju država i to na tromeđi. Želja je bila pokazati folklornu tradiciju na tom prostoru, ali prije svega ponovno približiti narode koje su rat i 90-te razdvojili. Novi ljudi s novim idejama koji su se uključivali u ovu manifestaciju pomogli su da ona poslije nekoliko godina dobije neke nove sadržaje koji, također kao i predstavljanje folklornog nasljeđa, za cilj imaju pokazati bogatstvo različitih naroda koji žive na tim prostorima. Tako je prošle godine priređena revija nošnji, a ove, 2016. godine, svojevrsni gastronomski festival, koji je održan 6. kolovoza.

Različitost naroda koji žive na ovom prostoru Srbije, Mađarske i Hrvatske znači i bogatstvo tradicijske kuhinje. Tako se u Aljmašu spremaju švapski uštipci, u Bačalmašu bunjevački paprikaš, u srcu bačke lički kupus i specifičan hercegovački sir. „Prvi put ove godine Bezdan predstavljamo kroz gastronomiju naroda koji žive u ovom mjestu, s obzirom na to da je Bezdan višenacionalna sredina u kojoj živi petnaestak nacija. Predstavili smo bačku kuhinju, hercegovačku, švapsku, ličku, mađarsku, bosansku, šumadijsku, šokačku i bunjevačku. A da bi to predstavljanje bilo što upečatljivije svi sudionici ovog festivala, osim tradicijskih jela, predstavljaju i svoju nošnju. Osim jela naroda koji žive u Bezdanu, ovdje su i gastronomske delicije naših gostiju iz Mađarske i Hrvatske. Trojni susreti se održavaju 12. puta i trudimo se nekim novim sadržajima obogatiti ovu manifestaciju i nešto novo i zanimljivo pripremit ćemo i za naredne susrete“, kaže predsjednica Turističkog društva Vikend iz Bezdana Biljana Pudar.

A sve to bogatstvo okusa moglo se i kušati, pa su posjetitelji mogli osjetiti okus ljute šumadijske mućkalice, pikantnog hercegovačkog sira, šokačke gibanice s orasima i makom. Osim gastronomijom, Bezdanci su ovaj prostor omeđen trima državama povezali i zajedničkom ekološkom pričom. I to s razlogom, jer su ovoj regiji zajednička tri rezervata prirode – Kopački rit u Hrvatskoj, Gemenc u Mađarskoj i Gornje Podunavlje u Srbiji. Simbolički, ta veza predstavljena je mostom prijateljstva iznad improviziranog toka Dunava, što je također još jedna zajednička odrednica na ovoj tromeđi.

Ali vratimo se mi onom gastronomskom dijelu. Bio je to pravi užitak, prvo za vidjeti, a onda i za probati. Krenuli smo od štanda Berežana. Marta Gorjanac nabraja što su sve za ovu prigodu pripremile vrijedne članice HKPD-a Silvije Strahimir Krnjević . „Sprimili smo pakaraje, pogačice, gibanicu, lepinjice, uštipke i salenjake. Pakaraje se prave od brašna, masti, jaja, šećera. Može sa pekmezom, ali smo za ovu prigodu napravili sa jajcima i šećerem. To je naš bereški desert. Gibanica je sa makem i orasima i ona se često i danas pravi nediljom i za velike svetke. Znu naše žene da prve te starinske kolače“, priča Marta.

Nedaleko od ovih bereških delicija bogata i raznovrsna jela iz zapadne Hercegovine. Ne spremaju se u Bezdanu baš često, ali kada se potomci Hercegovaca koji su prije šezdesetak godina došli u Bezdan zažele nekog jela iz svog zavičaja, uvijek ima netko tko ga zna spremiti. „Ove godine na Trojnim susretima predstavljamo stara jela, a prva asocijacija bila su mi jela koja je spremala moja baka. Neka od tih jela su bijela pura sa lučnicom, raštika na dva načina i privrta. Bijela pura sa lučnicom slična je palenti koja se ovdje sprema. Krumpir se dobro izradi s brašnom, a preljev je umak od masla, češnjaka i kiselog mlijeka. Privta je nešto poput palačinke, samo se smeša za pripremu napravi gušćom. Raštika se može pripremati na dva načina. Ili da se list od raštike koristi za uvijanje smese poput sarme ili se može pripremati sa krumpirom i suhim mesom“, kaže Dijana Markota.

Jelena Blagojević-Pudar nam pokazuje sir torotan. Specifična je to vrsta hercegovačkog sira, jakog mirisa i okusa, koji se pravi od kravljeg mlijeka. Jeo se najčešće uz uštipke i kombinira se uz vina, a najpoznatija vina s tog područja su žilavka i blatina.

Stižemo i do para srednjih godina u bunjevačkoj nošnji, piše iz Bačalmaša su, a pred njima pileći paprikaš s kupusom. Pokušavamo doznati nešto više o tom jelu, pa i Hrvatima koji žive tamo, ali razgovor teško ide, jer jezik svojih djedova već odavno ne govore.

I da ne bude da se na Trojnim susretima samo kuhala ukusna hrana. Igralo se tu i plesalo i opet šarenilo i raznovrsnost nošnji i plesova. Hrvate s ovih prostora kroz pjesmu, igru, pa i glazbu predstavili su HKPD Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega i HKUD Vladimir Nazor iz Sombora.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
Fotografije: www.soinfo.org