Jedno od osnovnih obilježja Šokaca i siguran znak njihovog raspoznavanja jest ikavica, šokački divan, koji od mjesta do mjesta ima svoje specifičnosti, a opet zajedničku nit, pjevljivu i nostalgičnu. Značaj očuvanja ikavice prepoznala su šokačka sela, kako u Hrvatskoj, tako i u Vojvodini, te se povodom toga organiziraju različite manifestacije koje promiču i veličaju ovaj govor. Monoštorski Šokci „divanu šokački“ kod kuće u obitelji, na ulici, pa i na službenim događajima. Posebice čuvaju ovo blago očitovano u pjesmi i prozi.
Kulturno-umjetničko društvo Hrvata „Bodrog“ iz Bačkog Monoštora organiziralo je 17. studenoga 2012. godine večer šokačkog divana. Tom su prigodom recitirane pjesme priznatih pjesnika, kao i pjesnika amatera, koji dočaravaju svakidašnje radosti i jade, te unutarnje nemire, kroz šokačku rič. U programu su sudjelovali članovi KUDH-a, od djece pa do seniora, Ženska pjevačka skupina „Kraljice Bodroga“, te gosti iz Vajske, Sonte, Bačkog Brega i Sombora.
Manifestaciju je otvorila Anita Đipanov recitirajući pjesmu Željka Šeremešića „Da divanim“, nakon koje je prisutne pozdravio i sam autor i predsjednik KUDH-a „Bodrog“, izrazivši radost što se čuva monoštorski divan. Dječja skupina KUDH-a „Bodrog“ pjesmama „Nisam dugo pivala kroz selo“ i „Ajte druge da igramo“, kao i recitirajući pjesme pisane ikavicom, pokazala je kako i najmlađi njeguju ovaj dijalekt.
Gosti iz HKPUD-a „Silvije Strahimir Kranjčević“ iz Bačkog Brega Sara Horvat i Vlatko Krizmanić, KPZH-a „Šokadija“ iz Sonte Ivan Andrašić, te HKUPD-a „Dukat“ iz Vajske Josip Dumendžić Meštar recitirali su pjesme na svojemu dijalektu, predstavivši tako i malo drugačiju ikavicu od monoštorske. O nazivima starih tradicionalnih jela u Monoštoru govorila je Marija Šeremešić iz Udruge „Urbani Šokci“, namaknuvši tako osmijehe na brojna lica u publici. Duhovitim skečom Željka Šeremešića „Ljubav je račun“, koji je sam izveo, ukazano je na komične situacije iz svakidašnjeg života, aplicirane na jednu malu monoštorsku obitelj.
Glazbeni dio programa pokrile su „Kraljice Bodroga“ već svojim poznatim numerama, a još u nekoliko navrata čitane su pjesme ili ulomci pjesama, autora Anite Đipanov, Željka Šeremešića, Antuna Kovača, Ivana Pašića, Adama Bešlina Nove, Stipe Bešlina...
U dvorani Doma kulture okupio se veliki broj mještana, kao i gostiju, među kojima su bili i predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU „Hrvatska riječ“, lokalne samouprave, te različitih udruga. Ambijent je bio više nego ugodan, a tome su značajno pridonijele kulise koje je oslikao Stipan Kovač – Malanka.
Tekst i fotografije: Zdenka Mitić
