Zavičajno društvo Ličana „Sinac" iz Zagreba gostovalo je 19. studenoga u Tavankutu, gdje se po prvi puta u ovome mjestu, ali i općenito u Vojvodini, predstavilo svojom izvedbom ličkih pjesama i plesova. Članovi ZD-a „Sinac" odazvali su se pozivu Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec" iz Tavankuta s namjerom prikaza na koji način čuvaju baštinu i ljubav prema Sincu, Gackoj, Lici i Hrvatskoj - zapravo ljubav prema svomu narodu kroz očuvanje sinčernske čakavice, kojom vješto izvode pjesme uz tamburašku pratnju.
U mjesnoj školi u Tavankutu gosti su izveli čakavske pjesme, ličke narodne plesove, potom igrokaz na starohrvatskoj čakavici, kojim je na duhovit način prikazano kako je nekada izgledao jedan „sajmeni dan" u ličkom mjestu Otočac, te posebno za ovu prigodu i dvije pjesme za domaćine - „Hej, salaši na sjeveru Bačke" i „Tavankute, moje selo malo".
Zavičajno društvo „Sinac"najstarije je društvo Ličana u Zagrebu, osnovano 1979. godine. Osnovali su ga Sinčerani, otišavši iz svoga zavičaja „trbuhom za kruhom" u Zagreb, navodi predsjednik društva Ivan Bogdanić:
„Iz naše postojbine ljudi su se raselili po cijelome svijetu, a stjecajem okolnosti iz Sinca ih je najviše došlo upravo u Zagreb. Tako smo osnovali ovo društvo, u sklopu kojega smo od samoga početka djelovali na očuvanju kulturnih vrijednosti našega kraja, jer je Sinac bio važna kulturna točka naše ličke postojbine. U našem društvu imamo i Bunjevaca, čiji su preci ostali u Lici i koji, kao i ovdašnji Bunjevci, govore ikavicom."
Društvo njeguje izvorni tradicijski izričaj ličkog folklora, s posebnim osvrtom na tradicijsku baštinu mjesta Sinac, koje se smjestilo na izvorima rijeke Gacke u Lici. Zavičajno društvo također nastoji pomagati kulturnim institucijama područja iz kojega potječu, te poticati osnivanje novih kulturno-umjetničkih društava na području Like, kako bi sačuvali kulturno naslijeđe svoga zavičaja od zaborava.
Članovi ZD-a „Sinac", osim na kulturnom, žele svomu kraju pomoći i na gospodarskom planu. Naime, iza bogatog i plodnog razdoblja za gospodarstvo i kulturu, u Sincu su kroz povijest uslijedili dani smanjenih gospodarskih mogućnosti, a time i iseljavanja stanovništva i osiromašivanja kulturnih dobara, ističe Ivan Bogdanić:
„Želimo da Lika malo zaživi, s obzirom da je tonula sve donedavno. Odlaskom Ličana u svijet, zapuštene su velike površine obradivog poljoprivrednog zemljišta i tako su danas veliki resursi tamo ostali neiskorišteni. Stoga nastojimo financijski pomoći pojedincima i institucijama u našem kraju, kako u području kulture, tako i što se tiče gospodarstva, kako se mladi ne bi više iseljavali iz Like."
Društvo svojim pjesmama i izričajem daje velik doprinos u glazbenom i plesnom obogaćivanju ličkog melosa, koji predstavlja gostujući na brojnim smotrama folklora diljem Hrvatske, a njihove nastupe imala je priliku vidjeti i publika u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, te Mađarskoj.
U društvu djeluje folklorno-dramska sekcija, pjevački zbor i tamburaška sekcija pod vodstvom Anamarije Bogdanić Vlašić, a trenutačno je 40-ak aktivnih članova, među kojima se, osim Ličana, nalaze i Slavonci i Zagorci koji žele sudjelovati u očuvanju ličke kulturne baštine. Članovi su različite dobi - od školaraca do umirovljenika što, kako ističu u društvu, daje posebnu draž, jer stariji se vraćaju u mladost i novim naraštajima prenose ljubav i znanje, a mladi uče, unose živost i jednakim žarom vole zavičaj svojih djedova i očeva.
Gosti iz Zagreba također su sudjelovali na svetoj misi u župnoj crkvi u Tavankutu, održanoj sljedećeg dana za sve pokojne članove HKPD-a „Matija Gubec". Tamburaškom izvedbom duhovnih pjesama i narodnom nošnjom ličkoga kraja, Sinčerani su uljepšali misno slavlje, a potom su, zajedno s domaćinima, posjetili vječna počivališta pokojnih Gupčevih članova koji su za života dali značajan doprinos očuvanju kulturnog identiteta bačkih, bunjevačkih Hrvata.
Tekst: Marija Matković
Fotografije: HKPD „Matija Gubec"
