Djeca kada odrastu, ne smiju zaboraviti da su bila djeca i upravo je to uloga književnosti za djecu, da ih na to upozori, kaže poznati hrvatski književnik Luko Paljetak. On se jučer u čitaonici Gradske knjižnice družio s djecom koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku.
Luko Paljetak ove je godine član prosudbenog povjerenstva Festivala kazališta za djecu i dobitnik je Nagrade za životno djelo „Mali princ" za izniman doprinos razvitku kulture i scenske umjetnosti za djecu.
Većina književnika koji su pisali za djecu počeli su to činiti onda kada je njihovo djetinjstvo polako počelo bježati i odlaziti u neku vrstu zaborava, u nekakvu ropotarnicu svijesti, kaže Luko Paljetak.
„Mislim da je književnost za djecu vrlo potrebna i korisna kao sredstvo da djecu upozori da i kada odrastu ne smiju zaboraviti da su bila djeca. U tom njihovom naizgled prezrenom svijetu neznanja, malih i nekvalitetnih spoznaja, postoje klice vrlo dubokih znanja i spoznaja za budući život, gotovo sve do njegova kraja."
Govoreći o nagradi, Luko Paljetak kaže kako nam Mali princ govori da za sve što pripitomimo na ovom planetu mi smo i odgovorni. Puno toga smo uspjeli pripitomiti, ali jedino ne čovjeka.
«Ova nagrada ne samo da to pokušava biti nego i jest način da mi odrasli, a to je također pouka Malog princa, pokušamo sići na razinu djeteta. Djeca, osim ako nisu opako manipulirana kao recimo u Africi gdje nose kalašnjikove, nisu ona koja ratuju, osim u svojim malim dječjim igrama koje nikada ne završavaju opako. Mislim da je to razina na kojoj funkcionira prijateljstvo. Ono funkcionira na vrlo jednostavan način: ili te ja volim ili me ti ne voliš.»
Svi oni koji rade za djecu i vole tu djecu, bez obzira čija su i ne gledaju im boju kože ili što drugo. Jedini način da nas djeca zavole jest da ih ne razlikujemo, mišljenja je Luko Paljetak.
Možda ćete se danas zapitati što kazalište može u konkurenciji s multimedijom, Internetom, televizijom ili filmom. Ne treba zaboraviti da ono što svi ovi mediji ne mogu pružiti djeci jest živi kontakt, doživljaj koji se više nikada ne može ponoviti, kaže dubrovački književnik.
Ono što se više nikada u životu ne može ponoviti, osim kazališnog događaja, jest ljubav. Prvi poljubac se ne ponavlja, prvi doživljaj u teatru se ne ponavlja. Tako teatar ima sretnu mogućnost biti gotovo ravan prvom poljupcu, poručuje među ostalim i autor teksta pjesme „U svakom slučaju te volim" Luko Paljetak.
Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Hrvatska riječ