Motivi izvedeni iz različitih ljudskih potreba predstavljaju osnovnu pokretačku inicijativu za potencijalnog posjetitelja određene manifestacije i to ovisno od njihove kulturne potrebe i interesiranja. Turistički motivi se pojavljuju pod utjecajem potreba i vanjskih faktora (utjecaja) koji čine turistička putovanja.

Foto: facebook stranica Dužijanca

U turizmologiji postoje brojne teorije o ovoj vrsti klasifikacije. Polazeći od turističkih motiva, turizam se može podijeliti na sljedeće vidove:
– etnički turizam (motiv za upoznavanje običaja drugih naroda),
– kulturni turizam (motiv za upoznavanje kulturnog naslijeđa),
– historijski turizam (motiv za upoznavanje historijskog naslijeđa),
– ekološki turizam (motiv za „čistom“ prirodom),
– rekreativni turizam (motiv za odmor i rekreaciju).
Svaki od ovih vidova turizma, danih preko motiva potencijalnih turista, najbolje se prepoznaje preko turističkih manifestacija.

Pet grupa motivacija

Važnu ulogu u odluci da se prisustvuje i posjeti neka manifestacija ima motivacija. Bitni elementi motivacije su doživljaj, uzbuđenje, novina, zabava i druženje. Psiholozi i teoretičari turizma kao motive uzimaju u obzir različite potrebe čovjeka, odnosno posjetitelja. Stupanj do kojeg su potrebe posjetitelja ispunjene je jednako važan u stvaranju sveukupnog zadovoljstva kao i ocjenjivanju same kvalitete manifestacije. Razlikuju se pet grupa motivacija koje su povezane s odgovarajućim turističkim vrijednostima i vrstama manifestacija:
1. Fizička, koja obuhvaća potrebe za odmorom, ozdravljenjem i bavljenjem sportom. Ova motivacija odnosi se na banjski (lječilišni) i sportski turizam, kao i na prisustvo sportskim i sportsko-zabavnim manifestacijama.
2. Psihička, koja obuhvaća potrebe za razonodom, želje za doživljajima i izlazak iz svakodnevice. Ove potrebe pripadaju tzv. turizmu doživljaja i klupskom turizmu. Zadovoljavaju se prisustvovanjem zabavnim, privrednim, vjerskim i sportskim manifestacijama.
3. Interpersonalna, koja je uvjetovana potrebom za druženjem, udaljavanjem (privremenim isključivanjem) od stega rutine civilizacije i urbanizacije povratkom prirodi, posjetom rodbini i prijateljima. Ove potrebe zadovoljavaju se preko klupskog, doživljajnog i camping turizma, a također i posjetom raznim zabavnim, privrednim (zanatskim i vašarskim) i etnografskim manifestacijama.
4. Kulturna, označena potrebama za upoznavanjem drugih predjela i zemalja, naroda, njihovih običaja i jezika, interesiranjem za umjetnost i religiozna putovanja. Ove potrebe zadovoljavaju se sudjelovanjem u obrazovnom i vjerskom turizmu i preko prisustva/posjeta raznim etnografskim, umjetničkim, vjerskim i privrednim manifestacijama.
5. Statusna i prestižna izdvojena je potrebom za obrazovanjem, priznavanjem i uvažavanjem, a najbolje se zadovoljavaju preko kongresnog i doživljajnog turizma, odnosno sudjelovanjem na znanstveno-stručnim i privrednim manifestacijama.

Motivacijske grupe i potrebe

Pojedini teoretičari ukazuju na četiri modela opće motivacijske dimenzije koje posjetitelji manifestacija najčešće prepoznaju, a to su potrebe za uživanjem, zabavom, osjećanjem novog kao i uzbuđenja i uživanja u samom programu manifestacije.
Najčešće korištena klasifikacija motiva predložena je na kongresu WTO (World Tourist Organization; STO – Svjetska turistička organizacija) još 1978. godine i obuhvaća sljedeće motivacijske grupe i potrebe:
– socijalne – koje se izdvajaju potrebama za imitiranjem, posebnošću, da se bude prihvaćen, za odgovornošću, za samoostvarenjem, naklonosti prema kulturi, kontaktima s različitim civilizacijama, razumijevanjem svijeta i događaja u njemu, da se osobno vidi i dodirne ono što prikazuju i prezentiraju informacije, određenom masovnom estetikom i promjenom okoline;
– obiteljske – izdvojene potrebama da se pronađe određeni stil obiteljskog života, okupi ili napusti obitelj;
– osobne – izdvojene potrebama za ponovnim uspostavljanjem kontakata s prirodom, da se pobjegne od pritisaka, saznanjem, upoznavanjem, aspiracijama ka samorealizaciji (samodokazivanju) posredstvom kulture, kontaktima s drugim civilizacijama preko umjetničkih aktivnosti, dopadanje drugima, življenje iznad mogućnosti, za aktivnošću u smislu neobaveznih i edukativnih aktivnosti, bježanjem od svakodnevice kompleksnim i kompletnim aktivnostima (od hobija do razvoja primijenjenih umjetnosti ili zanata), za potpunim odmorom (prema stanju i raspoloženju individue).

Sadržaji programa

Sljedeća klasifikacija, iako djeluje kao striktna, jer se odnosi na sam sadržaj programa manifestacije, u turizmološkoj literaturi nalazimo veliki broj načina i vođenja podjele odnosno klasifikacije, kako domaćih tako i stranih autora. Najinteresantnije bi bilo sljedeće:
1. Kulturne svečanosti (festivali, karnevali, religiozni događaji i parade)
2. Umjetnost/zabava (koncerti, razne predstave i izložbe, ceremonije dodjela nagrada)
3. Biznis/trgovina (izložbe i sajmovi, potrošačke i trgovačke izložbe, izlaganja, sastanci i konferencije, javni događaji)
4. Sportska natjecanja (profesionalna i amaterska)
5. Obrazovni i znanstveni događaji (seminari, kongresi, interpretativni događaji)
6. Rekreativni događaji (igre i sportovi za zabavu, zabavni događaji)
7. Politički državni događaji (inauguracije, investiture, VIP posjeti, mitinzi)
8. Privatni događaji (osobne proslave: godišnjice, obiteljski odmori i objedi; socijalni događaji: zabave i skupovi)
Zanimljiva je i podjela manifestacija u tri kategorije.
U prvoj grupi su događaji gdje su primarne aktivnosti općenito usmjerene ka primjeni zabave i rekreacije u cilju komercijalne dobiti i sadrže sljedeće komponente aktivnosti:
– Mega (veliki broj posjetitelja, veoma velika popularnost i pokrivenost događaja medijima, ekonomski značaj);
– Veliki (veliki broj posjetitelja, značajna prisutnost medija, ekonomski značaj);
– Signature (događaji koji su povezani s određenom lokacijom);
– Hallmark (događaji koji se poistovjećuju s dušom i etosom mjesta, regije ili države održavanja i predstavljaju žig destinacije, poput npr. teniskog turnira Wimbledon);
– Specijalni događaji (samo jedanput ili povremeno).
U drugu grupu spadaju festivali, gdje su primarne aktivnosti koncentrirane na označavanje specijalnih prilika i proslave značajnih događaja, a kao komponente sadrže zabavu lokalne zajednice, servis (uslužne djelatnosti) lokalne zajednice, multikulturne, vjerske i sezonske (žetva, berba i sl.) proslave.
U trećoj grupi su aktivnosti čiji je primarni cilj izdvajanje i prenošenje informacija, razmjena ideja i/ili prikaz novih proizvoda i usluga, općenito za komercijalnu dobit, kao što su konvencije, kongresi, konferencije, sastanci, poticajni skupovi, simpoziji, razni forumi, izložbe i sajmovi.

Izvor: Hrvatska riječ (Atila Dunđerski)