Željezo se kuje dok je vruće. Držim se i ja te izreke, pa Monoštorcima i onim malim i onim velikim ne dam ni da čestito predahnu od trodnevnog puta do Osojnika i nazad, već ih propitujem o dojmovima s tog gostovanja. A priče se i kod onih malih i kod onih velikih samo nižu. Bilo da je riječ o dogodovštinama s puta, priči o samom nastupu ili druženjima poslije nastupa. Jedni drugima upadaju u riječ, podsjećaju na još kakvu zgodu. I nema tu razlike. Svi su jedna združena ekipa, a raspon godina od četiri pa do 50 i nešto.

Linđo na šokači način

U ovom razgovoru prednost dajem onima najmlađima. Uostalom, oni su i bili glavni sudionici programa u Osojniku, a i na zakazani razgovor došli su prvi. Toliko su poranili da su čekajući nas ostale napravili jedan krug po selu, pa opet stigli prije svih nas. A kako u ovaj novinski tekst ne bi stale priče i dojmovi svih 13 Bodrogovih mališana koji su putovali u okolicu Dubrovnika, izbor je „pao“ na njih troje, kažu najrazgovorljivijih: Milicu Šarković, Marka Brdara i Melitu Terzić. Imaju već iskustva s novinarskim pitanjima, a već smo se i sretali i razgovarali nekoliko puta, pa bez puno zadrške prepričavaju svoje gostovanje. Najglasniji među njima je Marko Brdar:
„Na gostovanje u Osojniku sam se posebno pripremao i za nastup sam naučio na harmonici svirati pjesmu Vesela je Šokadija. Bilo mi je lijepo i volio bih ponovno otići u Dubrovnik. Na festivalu mislim da je bilo devet dječjih skupina i mi smo od svih njih bili najmlađi.“
Ono što je prešutio je da se iz Dubrovnika vratio s novim nadimkom – „Šef orkestra“ – jer se od svog instrumenta nije odvajao ni na putovanju nazad u Monoštor.
„Sada sam prvi puta išla negdje bez mame. Spremili smo se za nastup, tu su bile Sonja i Anita da nam pomognu, tako da je meni bilo lijepo“, sabira u dojmove Melita.
„Malo je bilo naporno putovanje, ali u biti sve nam je bilo lijepo. Nastupali smo u našoj šokačkoj nošnji, pa sam ja imala košulju, madžaricu, suknju, podsuknju, pregač, čarape, šule i malo zrnja. Nisam imala tremu pred nastup. Zašto bih imala? Nije nam to bilo prvi puta“, kaže Milica.
„Šef orkestra“ ne može ošutjeti, a da ne kaže još nešto:
„Baš smo se lijepo tamo družili. Poslije nastupa svi smo bili skupa. Mi smo njih učili našu igru Ja posija repu, a oni nas linđo. Našao sam tamo jednog druga koji kao i ja svira harmoniku“, kaže Marko.
Bilo je osim nastupa tu vremena i za turistički obilazak starog grada i dubrovačkih zidina, kupanja u bazenu, ali i brčkanja u moru.

Potvrda suradnje

To su dječji pogledi na gostovanje u Osojniku, a za potpunu priču potrebno je još malo konkretnih podataka o samom gostovanju i suradnji Monoštoraca i njihovih prijatelja iz dubrovačkog kraja.
„Dječja skupina KUD-a Hrvata Bodrog gostovala je na Malom festivalu folklora i baštine Osojnik 2019. godine. Osojnik je jedno malo mjesto, udaljeno desetak minuta vožnje od Dubrovnika. Ovo je bilo naše drugo sudjelovanje na tom festivalu. Prvi puta, prije nekoliko godina, bile su to cure od 12 do 16 godina. Ovoga puta išli smo s jednom zaista mladom ekipom. Najmlađi član je imao četiri, a najstariji osam-devet godina. Kako se Bodrog bavi njegovanjem, očuvanjem i promocijom naše hrvatske baštine mi smo na festivalu izveli dječje igre iz sela, s tim što smo nastup počeli pjesmom Vesela je Šokadija“, kaže dopredsjednica Bodroga Anita Đipanov-Marijanović, koja je bila onaj odrasli dio ekipe kome je prije svega zadaća bila brinuti o onom drugom dijelu ovog, može se reći, jedinstvenog i uigranog tima.
„Kako su se oni snašli na tom putovanju? Ja bih rekla da je pravo pitanje kako smo se mi snašli s njima. Iskreno, ovo je bilo ispitivanje i naših organizacijskih sposobnosti u situaciji kada najmlađi član sastava ima samo četiri godine i kada je za dio djece to bilo prvo putovanje bez roditelja. Zato smo za svaku sigurnost sa sobom poveli još četiri mame, i to onih najmlađih članova“, kaže Anita Đipanov-Marijanović.
„Što da kažem, solidno su se ponašali na putu, dobro su odradili nastup, bez obzira što neki nisu mogli putovati zbog drugih obveza. Po nošnji su svakako bili najposebniji. Toliko su se poslije nastupa uživili u linđo da sada traže da to učimo na probama“, kaže kroz osmijeh Sonja Periškić-Pejak, voditeljica dječje skupine, koja u dušu zna Bodrogove mališane.
A ova priča iz Osojnika ne bi se ni desila da prije nekoliko godina u Monoštoru na terenskom istraživanju studenata etnologije Filozofskog fakulteta iz Zagreba nije bio Matko Đevoić.
Vidio je tada i nastup Bodrogovih mališana i obećao da će naći načina da ih odvede u Dubrovnik, odnosno Osojnik.
„To se tada i desilo i on je našao tko će financirati naš odlazak tamo, a prije svega pomogli su Zdravka Bušić, tada europarlamentarka, i Marko Burin iz Perua. Tako je počela naša suradnja. Gostovali smo 2014. godine, zatim smo mi njima bili domaćini 2016. i evo sada ponovno mi u Osojniku. Opet je tu bila Zdravka Bušić s kojom smo se susreli prilikom prijema kod premijera Andreja Plenkovića. Samo putovanje financirali smo iz natječaja Središnjeg državnog ureda. U Osojnik smo otišli u goste, a tamo smo bili kao kod svoje kuće. Potpisali smo povelju o prijateljstvu i nadam se da to otvara put jednoj dugoročnoj suradnji“, kaže predsjednik Bodroga Željko Šeremešić.
Mališani su trenutačno na tjednom odmoru, a već za nekoliko dana počinju nove probe. Spremaju se za Marijanski pučki festival u Monoštoru, na kome će prvi puta nastupati.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević)