Nosač zvuka HGU Festival bunjevački pisama: Bunjevački svatovi

Objavljeno: 21.01.2022. Pregleda: 3

Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama na koncu protekle godine privela je kraju još jedan etnomuzikološki projekt. Snimljen je nosač zvuka na kome se nalaze zaboravljene pjesme i melodije iz bunjevačkih svatova.
Po riječima dopredsjednika HGU Festival bunjevački pisama i profesora tambure u Muzičkoj školi Subotica Vojislava Temunovića ovaj projekt proistekao je iz rada na Seminaru bunjevačkog stvaralaštva u Tavankutu i objave Zbornika radova Čuvari tradicije. CD je produkt zajedničkog rada i istraživanja bunjevačkog narodnog stvaralaštva profesorice etnomuzikologije u Muzičkoj školi u Subotici Tamare Štricki-Seg i Vojislava Temunovića.

Sve pjesme su notirane

Na CD-u se nalazi zbirka instrumentala, pjesama i bunjevačkih kola. Tu je neizostavni Vilin ples-marš poznatiji pod nazivom Svatovski doček, zatim pjesme koje se danas praktično ne mogu više čuti u svatovima: Izvedi, brate, seju pod ruku; Ja cura, ti divojka (Momačko kolo), Majkino ruvo svlači, Odbi se biser grana, Lagani bećarac (Svatovac) i Zora zori, dan se bili. Vokalni solisti na ovom nosaču zvuka su Tamara Štricki-Seg i Josip Francišković. Uz spomenute pjesme tu su i kola i instrumentali: Divojačko kolo, Mali tavankutski marš (zapisao Stipan Prćić Baća po sviranju Stipana Benčika Modrog), Malo bunjevačko kolo, Rokoko, Slamarsko kolo, Rićići, Keleruj i Svatovski marš za ispraćaj.

„Danas je sve manje običajnih bunjevačkih svatova i sve je manje tih muzičkih melodija. Neke od njih su već zaboravljene, a druge su na dobrom putu do zaborava. Mlađi tamburaški sastavi veliku većinu ovih pjesama nisu nikada svirali, ali kako bi i znali kada toga danas nema. Zadržao se još Svatovski doček i eventualno po koje kolo, iako dobro znamo da su kola nekada bila neizostavni dio igre, plesa i zabave u svim našim svatovima“, priča Temunović i dodaje: „U razgovoru sa Stipanom Prćićem Baćom sam dobio podatak da se nekada Mali tavankutski marš redovito svirao u svatovima. Danas se više ni marš za ispraćaj ne svira, a ja sam za njega saznao kada smo svirali za koreografiju Bunjevački svatovi. Slobodno mogu reći da je ta melodija sačuvana zahvaljujući Stipanu Prćiću Baći, koji je u to vrijeme bio jedini pismeni tavankutski tamburaš, te je puno toga zahvaljujući njemu sačuvano.“
Temunović je pojasnio i da je pjesma Odbi se biser grana snimljena po načinu sviranja Milana Pridraškog, odnosno on je zapisao i svira onako kako je njegov dida Tomica Miljački ,violinist, svirao. Također, pjesme koje je otpjevala Tamara Štricki-Seg su za ovu priliku i zapisane, i to po izvođenju Marijane Mitrović (nekada Ivković). Sve skladbe, pa i one za koje nisu bili notni zapisi, su sada notirane i čuvaju se i u elektroničkoj formi.

Izmijenjeni običaji

Još 1986. godine Hrvatska radiotelevizija je snimala projekt Bunjevački svatovi. O tome je posvjedočila i prof. Štricki Seg:
„Rekonstrukciju cijelog svadbenog ceremonijala načinio je koreograf Stevan Tonković Pipuš, koji je veoma detaljno obradio ovu temu, a snimka se može pogledati na YouTubeu. Kroz vrijeme se dosta dijelova svadbenog ceremonijala izmijenilo i uglavnom danas od mladenaca ovisi koji će se običaji primijeniti u njihovoj svadbi. Svadbe su danas drukčije, počevši od brojnosti gostiju, običaja, pa sve do muzičkog i plesnog repertoara. Ono što je posebice lijepo jest da se mladenci bunjevačke grane još uvijek češće odlučuju za tamburašku muzičku pratnju, te tako ima više mogućnosti da se zapjevaju i zasviraju melodije koje su se kadgod izvodile u bunjevačkim svatovima“, kaže Štricki-Seg.
O svatovskim običajima Hrvata-Bunjevaca s ovih prostora Štricki-Seg je pisala i rad tijekom studija etnomuzikologije.
„U okviru ovoga rada obuhvatila sam običaje koji su nekada predstavljali dio predsvadbenih običaja: rakija, piće, rukovanje i svadbeni ceremonijal, kao i neke od običaja koji su bili u narodnoj praksi neposredno nakon svadbe – na rakiju, brijanje kuma, snaša iđe prat noge kumu i starom svatu, slanje kolača preteljima, dolazak pođana. U ovomu radu su obuhvaćene i pjesme koje sam uspjela pronaći u literaturi kod Ive Prćića (1939.), Ante Sekulića (1989.) i Lazara Malagurskog (1997.) kao što su Majkino ruvo svlači; Izvedi, brate, seju pod ruku; Odbi se biser grana; Svatovac; Zora zori, dan se bili; Evo srcu mome radosti. Neke od ovih pjesama sadržane su i na kompakt disku Bunjevački svatovi“, priča sugovornica.

Nekada i sada

Kroz razgovor s Temunovićem dotakli smo se i nekadašnjeg i sadašnjeg načina sviranja.
„Postoje audio snimke, koje su snimane 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća i kvaliteta je loša, pa ne možemo ulaziti previše u detalje. Ono što smo se trudili, a što mislim da nama danas fali u odnosu na prijašnje godine, jest smirenost u sviranju. Mirnoća i staloženost koja je bila karakteristika tog vremena. Ljudi tada nisu žurili, nisu živjeli današnjim ubrzanim tempom, pa ni iz svatova nisu žurili. To je bio društveni događaj tog vremena. Ljudi su se pripremali za svatove, išli su u svatove družiti se i zabavljati. Svatovi su znali trajati i više od 24 sata“, priča Temunović i dodaje: „Osobno sam malo svirao takvih dugačkih svatova, ali bilo je svega, pa bih rekao i da je to danas nezamislivo. Nažalost, prihvaćamo sve novo, drugačije i tuđe, a naše se zaboravlja. Običaji iz svatova su u 90 posto nestali. Nekad je bilo nezamislivo da svatove ne sviraju tamburaši s harmonikom ili violinom. Sada je to neka druga priča, tamburaši sve rjeđe sviraju u svatovima. Svojevremeno je ispraćaj, što opisuje i pjesma Zora zori, dan se bili bio u zoru ili dopodne, a nekad i poslijepodne. Svi su gosti stajali u redu (osim ako je netko imao smrtni slučaj taj se nije pratio) i čekali na ispraćaj. Netko se pratio s dvije pisme, neko s deset... Sve što je bilo obuhvaćeno svatovskim običajima je imao smisla, svoj početak i kraj. Danas toga nema i neće se ni vratiti, ljudi su komforniji... Jednostavno došlo je novo vrijeme“.
Kroz razgovor smo saznali i da je nekada vladalo nepisano pravilo da su svatove svirali takozvani bili svirci, a u mijanama Romi.

Pisani tragovi

Po riječima Tamare Štricki-Seg danas se još mogu pronaći tragovi nekadašnjih dijelova kada je u pitanju muzički dio svatova. To podrazumijeva pojedine pjesme i kola, a uz to zadržani su termini koji se tiču naziva likova u svatovima kao što su: snaša, đuvegija, kumovi, stari svat, gledači, diver, enge...
„Što se literature tiče, još ne postoji studija u kojoj su sabrane sve osobenosti svadbenog ceremonijala Hrvata Bunjevaca, a koja obuhvaća etnološki, etnomuzikološki i etnokoreološki dio svadbe. Upravo nastanak ovog CD-a može nas potaknuti na to da razmišljamo u pravcu stvaranja jednog ovakvog izdanja. U dosadašnjoj literaturi o svadbi su najviše pisali Ive Prćić, Kata Prćić, Ante Sekulić, Stanka Kujundžić, a melodije s tekstovima pjesama su zapisane u knjizi Lazara Malagurskog“, priča Štricki-Seg i pojašanjava: „Glazba je oduvijek pratila čovjeka kroz njegov život, od rođenja do smrti. Najznačajniji ceremonijal za koji se vezuje najviše glazbenih primjera je upravo svadba. Pjesme koje su zabilježene kao svadbene, a posjeduju obredni karakter su malobrojne. To su Majkino ruvo svlači, koja se pjevala pri presvlačenju snaše i stavljanju vela na njenu glavu; Izvedi, brate, seju pod ruku u trenutku kada brat izvodi snašu iz njene kuće. Odbi se biser grana se pjeva u momentu kada se cura oprašta od svojih roditelja i odlazi na vjenčanje, kao i Svatovac, koji je ipak veselijeg karaktera i poziva na veselje. Nema sumnje da su se bećarci nizali jedan za drugim, u dvije varijante: sporiji i brži, a kao pjesma za ispraćaj kod Malagurskog je navedena pjesma Zora zori, dan se bili“.
Na snimljenom nosaču zvuka svirao je komorni sastav HGU Festival bunjevački pisama: prim I. – prof. Milan Pridraški i Matija Ivković Ivandekić; prim II. – Lucija Ivković Ivandekić, basprim I. – Matija Temunović, basprim II. – Magdalena Temunović, e-basprim Mira Temunović, čelo – Marko Kujundžić, kontra – Miroslav Letović i bas – Nemanja Temunović.
Tamara Štricki-Seg je za ovaj projekt rekla kako je već dulje vrijeme imala želju snimiti s tamburašima sve pjesme koje je do sada pronašla i istražila, te ovaj projekt vidi kao početak realizacije svoje želje.
„Svi sudionici su ovome projektu pristupili s velikom posvećenošću i već samo uvježbavanje i rad na muzičkom materijalu su mi činili posebno zadovoljstvo“, kazala je.

CD Bunjevački svatovi – zaboravljene pisme i melodije se po cijeni od 350 dinara, plus ptt trošak može poručiti putem mail adrese hgu.fbp@gmail.com

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)

Vijesti

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2022
    Najave i kalendar
  • Promocija knjige prim. dr. Marka Sentea - Naši liječnici
  • Završna priredba XV. Etnokampa Hrvatske čitaonice
  • XIV. Saziv likovne kolonije Ivan Gundić - Ćiso Dalmata
  • Proštenje na Bunariću
  • Mikini dani
Pogledajte sve