Pravljenje domaće tarane na tradicijski način naziv je nove radionice u sklopu manifestacije Dužijanca, koja je održana u dvorištu župe sv. Josipa Radnika u Đurđinu u utorak, 27. lipnja 2017. Radionicu je organizirala Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca kako bi se pripravila domaća tarana za Takmičenje risara, ali i predstavio onima koji ne znaju cijeli proces pravljenja ove tradicionalne hrane bunjevačkih Hrvata. U radionici je sudjelovalo petnestak žena i muškarac iz Subotice, Tavankuta, Male Bosne i Đurđina.

Autentično i domaće

„Prvi put organiziramo radionicu pravljenja domaće tarane da bi se na Takmičenju risara koje će biti održano 8. srpnja, također ovdje u Đurđinu, moglo svim natjecateljima u kuhanju tarane dati ovu, domaću taranu. Osim tarane, natjecatelji će za njezino kuhanje dobiti i domaću kobasicu koja je zimus napravljena na risarskom disnotoru za ovu prigodu“, kaže direktor UBH Dužijanca Marinko Piuković.

On je istaknuo i da se ide k tomu da sve što se bude nudilo za jelo na Takmičenju risara bude autentično i domaće:

„Već imamo risarski disnotor na kojemu pripravljamo meso za Takmičenje risara, upravo smo započeli i radionice pravljenja risarske tarane, a mogli bi u budućnosti ispeći i risarsku rakiju ili nešto drugo s nazivom 'risarski'“, navodi Piuković.

Direktor UBH Dužijanca najavio je da neće ovo biti jedina radionica za Takmičenje risara te da već postoji plan kako obogatiti program Dužijance za sljedeću godinu s obzirom na to da će se tad slaviti 50 godina od prvog Takmičenja risara i prve gradske Dužijance. Istaknuo je da im je prije svega cilj povećati broj natjecatelja za ovu manifestaciju, u prvom redu mladih, tako što će biti organizirane radionice za obuku mladih risara i risaruša.

Organizatorica radionice iz UBH Dužijanca Marija Kujundžić ističe da se kroz ovu radionicu mogu obučiti i oni koji nikada nisu pravili taranu, jer je prikazan kompletan proces pravljenja – od sastojaka do sušenja. Ona kaže i da je zadovoljna odazivom žena te da za ovo i risarski ručak (doručak) nije problem naći zainteresirane, dok se to isto ne može reći i za risare koji kose žito.

Brašno i jaja

Sudionici radionice imali su na raspolaganju za pravljenje tarane 16 kg brašna i 60 jaja. Podijelili su se u nekoliko skupina i pravili ju onako kako znaju. Miješali su oštro i meko brašno i u prosjeku na 3 kg brašna dodavali 12 jaja pomiješanih s vodom. Kako nam je rekla Marija Matković iz Đurđina, važno je postupno dodavati jaja u brašno u vidu špricanja da se ne bi stvorili grumeni. Nakon zakuhavanja uslijedilo je prosijavanje tijesta kroz rešeto, tarenje kroz protok i sušenje. Iako je proces pravljenja bio brzo završen, kuharice ističu da je potrebno još dan-dva da se napravljena tarana osuši.

Da se ovo tijesto može koristiti na više načina istaknula je Klara Kujundžić iz Male Bosne koja taranu stavlja i u čorbu, paprikaš, sarmu te punjenu papriku.

Jedini muškarac na radionici bio je Šime Stanković iz Tavankuta koji nam je otkrio kako se kuha, kako kaže, kadgodašnja tarana.

„Osim tarane, u posudu se stave isjeckana mrkva, peršin, krumpir te kobasica, ako je ima, i kuhana rajčica, a zaprška se pravi od crnog luka, crvene paprike i masti“, kaže Stanković.

Iako voli kuhati taranu, on se na Takmičenju risara nikad ne natječe u njenom kuhanju, jer mu je draže biti risar. Osim toga, on svake godine i peče kruh – somun za risarski ručak.

Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)