Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Jelačić Petrovaradin predstavilo je 20. studenoga 2015. godine u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu svoj prvijenac – povijesnu monografiju „Ban Jelačić od Petrovaradina do Beča“ koja je objavljena uoči proslave praznika hrvatske zajednice u Vojvodini – spomendana rođenja bana Josipa Jelačića.
Program predstavljanja knjige započeo je obraćanjem predsjednika HKPD-a Jelačić Petra Pifata i njegovim podsjećanjem na dvojicu banova koji su ušli u povijest Petrovaradina. Uspoređujući pjesnički opisanog varadinskog bana Dojčin Petra i hrvatskoga bana Josipa Jelačića o čijoj veličini svjedoči njegov život, kult i djela, Pifat je naglasio kako su današnji Petrovaradinci kao potomci Jelačićevih sugrađana, ovom knjigom htjeli otrgnuti od zaborava sve ono što su o banu dosad sabrali, ali i ono što i dan danas njeguju u okvirima društva Jelačić.
O samoj knjizi najprije je govorila urednica i koautorica iste, Ivana Andrić Penava, predstavljajući konceptualni sadržaj publikacije podijeljen na nekoliko poglavlja i uz naglašavanje imena svih osoba koje su radile u njezinom stvaranju. Istaknula je, također, kako je cilj izdavanja knjige bio da nadomjesti prazninu koja o Jelačiću postoji u dosad objavljenim publikacijama, a odnosi se na otkrivanje pojedinosti iz banova života u Petrovaradinu u kojemu se oduvijek njeguje uspomena na njega. Dodala je i to da su autori bili motivirani željom da lik i djelo bana Josipa Jelačića još dugo živi.
Dominik Deman kao koautor značajnijeg odjeljka, poglavlja koje opisuje život bana Jelačića od kolijevke do groba, dotaknuo se u svome izlaganju najvažnijih događaja iz banova djetinjstva, školovanja, uspjeha na bojnom polju i poslijeratnih godina, tumačeći sve iz kuta Jelačićevih neraskidivih veza sa Srijemom i Petrovaradinom kao zavičajem.
O knjizi je, također, govorio i Davor Martinčić, dobri poznavatelj povijesnih prilika u Petrovaradinu i osnivač povijesno-istraživačke sekcije pri društvu Jelačić kojoj pripadaju i svi autori ove publikacije. Na dosta zanimljiv način, jednostavnim je pristupom analizirao pojedine ratne poteze Josipa Jelačića, dajući logične zaključke i mišljenja.
Predstavljanje knjige zaokružio je svojim izlaganjem i Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, iznoseći kritički sud o knjizi. Najprije je pohvalio HKPD Jelačić kako je jedno od rijetkih kulturnih društava u Vojvodini koje su na temelju rada svojih članova iznjedrili knjigu kao kulturno dobro. U tom kontekstu, rekao je kako Jelačić „treba biti ponosan što ima snage, što ima kvalitetne članove koji u kulturi djeluju ne samo na prostoru glazbe i tradicijske kulture, nego i kada je u pitanju znanost, te mogu dati zapažene rezultate.“
Žigmanov je, također, naglasio kako je presudna važnosti ovoga djela i u tome što pokazuje umješnost autora da jednu tako veliku osobnost kakva je bio Jelačić, činjenično sažmu i stave u kontekst mjesne povijesti, uz evociranje sadržaja sjećanja koji su se odvijali kroz različite institucije i manifestacije.
Žigmanov je još dodao da „ono što posebno plijeni jest život Josipa Jelačića u Petrovaradinu poslije smrti. To je ono što je dosada nedostajalo u povijesti mjesnoga hrvatstva. U tom kontekstu ova knjiga treba biti poticaj svima nama koji dolazimo iz prostora kulture da se trsimo, kreativno stvaralački odnosimo naspram našega nasljeđa, da istražujemo, da stavljamo u kontekste ono što se istraži i da onima koji dolaze iza nas ostavljamo djela.“
Istaknuvši kako će ova knjiga moći biti izazov za nove istraživače, pa i stranica za neko drugo djelo, Žigmanov je rekao da ova knjiga upozorava i na sljedeće: „Svatko tko piše, mora ozbiljno porazmisliti hoće li svoju olovku okačiti na klin i prestati pisati, jer ono što je u ovoj knjizi publicirano je toliko visokog standarda da je postiglo toliku razinu da na sve druge koje pišemo treba staviti dilemu: moramo pisati vrijedno i dobro, a ako to nismo u mogućnosti, onda se bolje pera ostaviti.“
Zanimanje za knjigu pokazalo je te večeri više od sedamdeset sugrađana uz koje su nazočili i Velimir Pleša, generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici, Mato Groznica, podtajnik Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice, Zlatko Načev, član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zaduženog za kulturu, Sergej Tamaš, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Rusina i Miroslav Keveždi iz Centra za interkulturnu komunikaciju.
Izvor: HKPD Jelačić (Petar Pifat)
