Program večeri Divanim šokački, koji je održan 19. studenog 2015. godine u Domu kulture, otvorili su mlađi članovi Bodroga koji su kao i stariji članovi, ali i oni najmlađi pokazali koliko vole šokačku rič i nošnju. Orila se ikavica, šarenila šokačka nošnja, a igrom, pjesmom i glumom domaćini su dočarali djelić monoštorske tradicije, koju i ovom manifestacijom čuvaju od zaborava.
„Stisla“ zima, poslovi na njivi završeni, dani sve kraći, a duge večeri i noći prekraćuju se prelima i divanima. Tek što je pao mrak, ukućani nisu stigli počistiti ni snig, koji pada četri cila dana, kad kod Drckovih evo gostiju na divan. Da se malo posjedi, kaže koja, zapjeva, našali, da se prekrati zimska večer. Tu su stariji, cure i dica, a momci zna se: u kavani u bećarenju. Goste dočekuju domaćini Eva i Petar Pašić. Muški se odmah laćaju posla – krunjenja kukuruza, jer valja i pomoći domaćinima kad su već na divanu. Žene se uz živahan razgovor i pjesmu dohvatile igli i vunice. Djeca ko djeca: zaigrana u svom svijetu, sve dok stariji ne procijene da je za njih već dovoljno kasno i da je vrijeme za spavanje. I tek što se utišala dječja galama, kad evo ti bučnih momaka iz bećarenja. Donijeli malo svježine spolja, ali zažarili obraze curama, koje su cijelu večer čekale baš njih. A i stariji kao da su ih jedva dočekali, prepuštaju im krunjenje kukuruza i sjedaju za stol za kartanje. Momci ko momci: malo gledaju u kukuruze, a sve više i češće pogledavaju u cure, a one se sašaptavaju i kikoću, vidi se prijaju im ovi momački pogledi. I kreće tu pjesma, a kroz pjesmu, kao u šali i poneka izjava ljubavi, a sve uz budnu pažnju majki, koje, iako zabavljene divanom i pletivom, ne ispuštaju cure iz vida. I tako teče noć, pucketa vatra, pucaju i koke (kokice), spremili domaćini i još ponešto za svoje goste. A u neko doba digli se gosti, treba krenit kući, po mraku, kroz snig. Žalostive cure, jer sad je baš najlipše, ali ne prigovaraju starijima, a i znaju: biće još divana i novih susreta s vragolastim bećarima. Tako je to bilo nekada u Monoštoru, a djelić tog negdašnjeg vremena na pozornicu su uz redateljsku palicu Marije Šeremešić donijeli članovi KUD-a Hrvata Bodrog na ovogodišnjoj manifestaciji Divanim šokački. Tako su nastavili praksu da na ovoj manifestaciji prikažu dio negdašnjeg monoštorskog života.
U programu su sudjelovali i pjesnici koji su čitali svoje pjesme pisane na ikavici: Josip Dumendžić Meštar iz Bođana, Kata i Antun Kovač i Marica Mikrut iz Sombora i Željko Šeremešić iz Monoštora. Osim KUD-a Hrvata Bodrog, koje je predstavilo sve svoje skupine od one najmlađe dječje, pa do one po stažu najmlađe Bodroških bećara u programu je sudjelovala i Muška pjevačka skupina Baje iz mjesta Antunovac – Ivanovac u Republici Hrvatskoj.
„Moje zadovoljstvo je prije svega u tome što na ovakvim manifestacijama susrećem mlade ljude i djecu, koji imaju pozitivan pogled na budućnost, a to je ono što je u ovim vremenima svima potrebno. Zahvaljujem svima koji brinu o ovoj manifestaciji, čak i kroz vrijeme koje je bilo teže negoli ovo danas. Prema mojem skromnom promišljanju ova manifestacija koja je posvećena očuvanju tradicijskog govora Hrvata Šokaca u Monoštoru ima značajan utjecaj na postojanje hrvatskog naroda ovdje u Srbiji. Pjesme i stihovi važan su dio hrvatskog identiteta i samopoštovanja. To je kod svih naroda tako, pa svakako je onda to i sastavnica hrvatskog bića, bez obzira gdje Hrvati živjeli i gdje bili. Kao generalni konzul nastojat ću promovirati mogućnosti kulturnih dešavanja, jer je upravo kultura ono što može pridonijeti stvaranju novih i boljih društvenih odnosa i vrijednosti, uključujući i međusobno razumijevanje“, kazao je generalni konzul konzulata Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša.
„Ovdje žive ljudi kojima je stalo da njihov jezik, tradicija, običaji, kulturna baština sačuvaju. Dobro je biti u Monoštoru s tako dobrim ljudima kojima je do toga stalo. Da nisam iz Tavankuta, volio bih biti Monoštorac. Gradite svijet oko sebe, složno, čuvajući sve dobro što imate ovdje, a to je puno, kako bi oni najmlađi koji su i večeras s nama, imali razloga biti ponosni na ono što jesu – Šokci i Hrvati“, kazao je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.
Izvor: Hrvatska riječ (Zlata Vasiljević)
