O izmjenama manjinskog zakonodavstva se već dulje vrijeme govori na skupovima posvećenim manjinskim pravima i manjinskim institucijama. Međutim, u široj javnosti interes za ovu temu je sasvim minoran, kao i za druge teme vezane uz položaj ili život pripadnika nacionalnih manjina u Srbiji. O tome dokle se stiglo s izmjenama i dopunama dvaju zakona koji reguliraju položaj nacionalnih manjina, o financiranju manjinskih projekata, kao i o proteklim izborima za tjednik Hrvatska riječ govorio je predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. sc. Slaven Bačić.

U tijeku je rad na izmjenama i dopunama dvaju zakona od značaja za definiranje položaja nacionalnih manjina. Jedan je Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, a drugi Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina. Zašto su potrebna ova dva zakona za reguliranje ovog područja?

Prvi zakon definira osnove sustava prava nacionalnih manjina, među ostalim i manjinsku samoupravu kroz manjinska vijeć, te su na temelju njega nacionalne manjine ubrzo izabrale i svoja manjinska vijeća, a onda je nešto kasnije i manjinska samouprava postala ustavna kategorija. Drugi zakon regulira nadležnosti i izbor tih manjinskih vijeća, kao tijela samouprave nacionalnih manjina.

Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina donesen je još u Saveznoj Republici Jugoslaviji 2002. godine. Već dulje vrijeme se govori o potrebi da se donese novi Zakon. Zašto se toliko dugo čekalo?

Tim je zakonom načinjen za ono vrijeme radikalni otklon od dotadašnje miloševićevske kvazimanjinske politike i uspostavljeni su novi standardi, među ostalim temeljeni i na Okvirnoj konvenciji o zaštiti nacionalnih manjina, kojoj su tadašnje savezne vlasti pristupile. O reviziji manjinskoga zakonodavstva već se više godina pričalo i pisalo, osobito kada imamo u vidu da je prvi zakon danas star već 15 godina, a društveni su uvjeti u međuvremenu postali posve drukčiji. S jedne strane, pojavila se ideja o potpunom noveliranju manjinske legislative tako što bi se donio novi jedinstveni zakon čak i na razini ustavnoga zakona (kao u Hrvatskoj). Međutim, vlasti su se odlučile za drugi koncept, a to su izmjene i dopune postojećih zakona, pa su te aktivnosti ušle i u Akcijski plan za pregovaračko poglavlje 23, kao i Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Vlasti su, dakle, ovom poslu pristupile kao nešto što treba ispuniti kao uvjet za članstvo u Europskoj uniji, a ne zbog strateških opredjeljenja o manjinskoj politici.

Koje su ključne predložene izmjene u ovome Zakonu? Ima li HNV svoje prijedloge?

Većina promjena su zapravo kozmetičke naravi – usklađivanje s činjenicama da više ne postoji SRJ, kao i da je u međuvremenu ratificirana Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima 2005, doneseni novi Ustav 2006., Zakon o nacionalnim vijećima 2009. godine, kao i odluka Ustavnog suda iz 2014. o proglašavanju neustavnim pojedinih odredaba Zakona o nacionalnim vijećima. Međutim, postoje i doista neke novine. Kao značajniju istaknuo bih da se kao rezultat navedenih akcijskih planova uvodi mogućnost uvođenja upisivanja nacionalne pripadnosti u službene evidencije i zbirke osobnih podataka, budući da su vlasti te mogućnosti još od 1990-ih godina praktično ukinule, a bez toga je nemoguće procjenjivati zastupljenost manjina u javnome sektoru, što je jedan od osnovnih europskih prigovora vlastima spram manjinskih prava. HNV je i preko hrvatskih medija, pa tako i preko Hrvatske riječi u prosincu prošle godine pozvao na sudjelovanje u javnoj raspravi o nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, a poziv za prijedloge i sugestije izravno smo uputili i svim vijećnicima. Ne znam je li se netko izravno obraćao Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave, u čijoj je ovo nadležnosti, ali uredu HNV-a nije nitko. Kao predsjednik HNV-a podnio sam Ministarstvu nekoliko prijedloga, od kojih su najznačajniji da se pravo na zastupljenost manjina u predstavničkim tijelima izričito regulira kao posebno manjinsko pravo sukladno novim međunarodnopravnim standardima te da se pravo isticanja simbola nacionalnih manjina ne ograničava samo na 4 dana godišnje, tj. dana praznika manjina, već da ovi simboli mogu na zgradama nacionalnih vijeća i ustanova čiji su osnivači stajati tijekom cijele godine, uz državne simbole.

U ovome Zakonu navodi se kako se osniva Savezni fond za poticanje društvenog, ekonomskog, kulturnog i općeg razvoja nacionalnih manjina koji će sudjelovati u financiranju aktivnosti i projekata iz proračunskih sredstava vezanih za poboljšanje položaja i razvijanje kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina. Je li ikada taj Fond osnovan i funkcionirao prema Zakonu?

Prema nacrtu izmjena i dopuna predloženo je da se ovaj fond nazove Proračunskim fondom za nacionalne manjine. Vlada je prije godinu dana donijela Uredbu o postupku raspodjele sredstava iz Proračunskog fonda za nacionalne manjine, ukupno predviđena sredstva su tek 1,8 milijuna dinara, međutim, fond nije operacionaliziran, tj. natječaj za njihovu raspodjelu nikada nije raspisan.

I u Hrvatskoj i u Mađarskoj država redovito financira značajnim sredstvima kulturne udruge manjina. Može li se usporediti položaj udruga kulture u Srbiji s udrugama u nama susjednim državama? Ima li nekih pokazatelja da će se sredstva za financiranje kulture uvećati i da će Fond za manjine početi funkcionirati?

Posve su drukčiji koncepti financiranja udruga kulture u Srbiji u odnosu na one u Hrvatskoj i Mađarskoj: u Srbiji su iznosi znatno manji, praktički je utjecaj manjinskih predstavnika na raspodjelu sredstava ograničen, a činjenica da Budžetski fond za nacionalne manjine iznosi oko 15.000 eura za sve manjine i multikulturalne projekte, dovoljno govori za sebe o ozbiljnosti sustava financiranja manjinskih projekata.

U hrvatskoj zajednici se često stvara vrlo negativno ozračje na neki način zbog toga što država financira samo Hrvatsko nacionalno vijeće, Pokrajina Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatsku riječ dok udruge vrlo teško mogu doći do sredstava za rad. Ima li nekih naznaka da će se ovakva situacija promijeniti i da će se u budućnosti i u proračunu Srbije, kao i u proračunima drugih zemalja izdvajati određeni iznos (postotak) za potrebe aktivnosti i projekata udruga nacionalnih manjina?

Glede Hrvatskog nacionalnog vijeća, ono polovicu sredstava koje dobiva koristi za podržavanje različitih projekata iz obrazovanja, informiranja i kulture, pri čemu za udruge kulture ukupno 2 milijuna dinara, što je preko 10 posto proračuna, a usto podržava i organiziranje manifestacija Srijemci Srijemu i Šokci i baština. Zavod također podupire različite projekte, a svoju informativnu misiju ima Hrvatska riječ. U najmanju su ruku politički nepismene ideje da se praktično djelovanje hrvatskih institucija smatra suvišnim i da se one svedu na transfer sredstava različitim hrvatskim udrugama. Pri tome se postojeći sustav raspodjele sredstava po natječajima koje raspisuju resorna ministarstva na republičkoj i tajništva na pokrajinskoj i lokalnoj razini pokazao kao nedjelotvoran, ne samo zbog često simboličnih iznosa, već i arbitrarnih odluka vlasti i nedostatka partnerskih dijaloga s predstavnicima manjina. Pomoć Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, napose na natječaju kojega raspisuje Veleposlanstvo, također je od pomoći za hrvatsku zajednicu, a iznos namijenjen Hrvatima u Srbiji za ovu godinu je uvećan.

Što se mijenja u Zakonu o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, i koji su prijedlozi za izmjene i dopune od strane HNV-a? Očekujete li poboljšanja u pogledu reguliranja izbora, funkcioniranja, ovlasti, financiranja nacionalno-manjinskih vijeća?

Rad na izmjenama i dopunama ovog zakona tek je na samome početku.

Koliko ste Vi osobno zadovoljni funkcioniranjem HNV-a, u ovome sazivu koji je sada u drugoj polovici funkcioniranja?

Drago mi je da se u susretima s državnim i međunarodnim dužnosnicima HNV prepoznaje kao jedno od najbolje organiziranih manjinskih vijeća. Posebno sam ponosan da su naši predstavnici u Radnoj skupini za izradu nacrta Akcijskog plana za nacionalne manjine bili najaktivniji uz predstavnike mađarskoga vijeća, a pratimo i provedbu akcijskih planova i dostavljamo alternativna izvješća (shadow reports). Još smo prije 6 godina ustrojili sustavan i transparentan način organiziranja rada i uopće djelovanja, koji smo nastavili nadograđivati do danas. No, to ne znači da nema prostora za poboljšanja, dapače, ali smo limitirani, s jedne strane, materijalnim sredstvima, a s druge strane, općim političkim okružjem prema nacionalnim manjinama, osobito hrvatskoj, i poštivanju manjinskih prava.

Razumije li se u javnosti (široj i manjinskoj) prava uloga, ovlasti i mogućnosti djelovanja nacionalno-manjinskih vijeća?

Doista je problem razumijevanja uloge manjinskih vijeća od strane pripadnika samih manjinskih zajednica, i to se odnosi na gotovo sva vijeća. Preko svojih službenih internetskih i facebook stranica te Hrvatske riječi pokušavamo praktično pokazati što su nadležnosti HNV-a, koje su striktno definirane Zakonom o nacionalnim vijećima i odnose se na kulturu, informiranje, obrazovanje i službenu uporabu jezika. Međutim, teško je javnost, a osobito manjinsku, upoznati s ovlastima manjinskih vijeća, kada je njihovo djelovanje posve nevidljivo u medijima na srpskom jeziku, a s druge strane ona su u najvećem broju slučajeva zatomljena i podcjenjivana u sustavu javne uprave (primjerice, traženje mišljenja u neprimjereno kratkim rokovima, što obesmišljuje manjinsku samoupravu), dok su u velikom broju slučajeva, zbog simboličnih ovlasti, svedena na „fikus“ koji se onda pokazuje svijetu kao osobito dostignuće u području manjinskih prava. U svakom slučaju, ostavimo li po strani nadležnosti koje se odnose na naše unutarnje samoorganiziranje (donošenje statuta, izbora unutarnjih tijela, proračuna, dodjeljivanje priznanja, osnivačka prava nad manjinskim ustanovama i sl.), većina ostalih nadležnosti su simboličke, svode se na davanje neobvezujućih mišljenja i prijedloga prema državnim tijelima, bez mogućnosti donošenja obvezujućih upravnih akata u odnosu s državnim tijelima. No, valja imati na umu da vijeća imaju i izvjesnu političku važnost, jer su legitimni i demokratski izabrani reprezenti svake manjine, kako prema domicilnoj, tako i prema državi matičnog naroda.

Kako komentirate proteklu kampanju (osobito iz kuta pripadnika nacionalne manjine). Jesu li se kandidati po Vama u dovoljnoj mjeri i na pravi način obraćali pripadnicima manjina i isticali svoju buduću ulogu (ako budu izabrani) u pogledu zaštite ljudskih prava i sloboda, među njima i prava nacionalnih manjina?

Nisam zamijetio da su manjine i manjinska prava bili iole ozbiljniji predmet predizborne kampanje.

Kako komentirate rezultate izbora za predsjednika Srbije?

U postojećim okolnostima, rezultat je posve očekivan.

Izvor: Hrvatska riječ (Jasminka Dulić)