Prenosimo intervju s Katarinom Čeliković, menadžericom kulturnih aktivnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, objavljen u tjedniku Hrvatska riječ br. 665 od 15. siječnja 2016. godine.
Što je obilježilo kulturnu scenu Hrvata u Srbiji u 2015.?
Kraj stare i početak nove godine povod su za „podvlačenje crte“, odnosno sumiranje događaja u proteklih 365 dana. U tom kontekstu, o događanjima vezanim za kulturu Hrvata u Srbiji u 2015. razgovarali smo s Katarinom Čeliković, menadžericom kulturnih aktivnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Kakva je općenito bila 2015. kada je riječ o kulturi Hrvata u Srbiji?
Brojem i kvalitetom manifestacija (priredbi) godina je bila na tragu prethodne; održane su sve planirane važnije manifestacije na pristojnoj razini, uz svakako nešto manje financijskih sredstava. Ne možemo biti zadovoljni politikom financiranja, jer ima gradova u kojima se ignoriraju financijske potrebe za osnovno djelovanje te se ponegdje stvaraju i pravni uvjeti kako hrvatskim udrugama ne bi bila usmjerena sredstva za rad. Možda su rijetki pozitivni primjeri pokrajinskih tajništava koja imaju sluha za manjinske potrebe, dok su ostala sredstva ili premalena ili prekasno stižu. Iako je došlo i do određenog zamora u udrugama, što je zasigurno posljedica i financijske situacije, raduje činjenica da je primijećena i revitalizacija rada onih udruga čije je djelovanje bilo ili smanjeno ili skoro nevidljivo. Vidljiv je kontinuiran rad mjesnih udruga, ponegdje uz smanjenje članstva, no ima primjera uključivanja mladih i preuzimanja odgovornosti, što budi nadu u bolju iduću godinu.
Analizom kulturne scene Hrvata u Vojvodini, odnosno Republici Srbiji, dolazimo do nekoliko važnih činjenica. Tijekom 2015. godine održano je oko 300 manifestacija (priredaba, događaja) čiji su nositelji hrvatske institucije, udruge i pojedinci. Među njima je pedesetak stalnih manifestacija koje se redovito održavaju, od onih godišnjih lokalnog karaktera do nekoliko pokrajinskih. Znanstveni segment odvija se u okviru rada Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, od znanstvenih radnji (objavljenih u Godišnjaku Zavoda) do znanstvenih kolokvija, predavanja i aktualnog terenskog istraživanja baštine šokačkih Hrvata. Tiskano je više od dvadeset knjiga, koje svojim izgledom i samom opremom pokazuju kvalitativni pomak. Zanimljivo je da je povećan i broj predstavljanja knjiga, više ih je od četrdeset, uključujući i ona u inozemstvu. U okviru obilježavanja Godine hrvatskih velikana priređeno je desetak različitih programa u organizaciji ZKVH-a i mjesnih udruga kulture čime se gradi djelatna i sustavna kultura sjećanja. Zabilježeno je četiri kazališne premijere, a premijerno je prikazan i jedan film.
Udruge i pojedinci bili su dionici programa i gostovanja više od šezdeset puta u Republici Hrvatskoj, dok je kulturna produkcija iz Hrvatske u nas prezentirana kroz veliki broj programa, kojima su domaćini, među ostalim, bile i hrvatske udruge kulture i profesionalne institucije.
Koje su udruge i pojedinci ostvarili najznačajnija postignuća u 2015.?
Institucija „nagrade“ dobila je svoj više nego pristojan prostor unutar hrvatske zajednice. U ovom trenutku imamo ukupno nagrada i priznanja nekoliko „darovadaca“: Hrvatsko nacionalno vijeće (priznanje Ban Josip Jelačić za društveni rad u hrvatskoj zajednici, priznanje Dr. Josip Andrić za doprinos hrvatskoj kulturi i priznanje Pajo Kujundžić za doprinos obrazovanju na hrvatskom jeziku), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (Emerik Pavić za knjigu godine, trijenalne nagrade za najbolju knjigu poezije Antun Gustav Matoš, proze Iso Velikanović i u području znanosti i publicistike Tomo Vereš), Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović (nekada Antušova nagrada, sada nagrada Društva hrvatskoj udruzi, pojedincu i brojnoj obitelji) te Hrvatska čitaonica (nagrada za životno djelo na području književnosti Balint Vujkov Dida).
Smijemo se pohvaliti i kao zajednica čiji su pojedinci dobitnici značajnih nagrada i priznanja izvan hrvatske zajednice, što moramo češće u javnosti potencirati i tako davati potporu onima koji se trude predstaviti svoje talente. Izdvojimo ih nekoliko. Petko Vojnić Purčar iz Novog Sada dobio je povelju Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti koju dodjeljuje Društvo književnika Hrvatske i Udruga građana Duhovno hrašće iz Drenovaca. Književnica Ljiljana Crnić iz Beograda i glazbenik Ivan Piuković iz Subotice dobitnici su nagrade Zlatna značka za 2015. godinu, koju dodjeljuje Kulturno-prosvjetna zajednica Srbije i Ministarstvo vanjskih poslova za doprinos razvijanju kulturnih djelatnosti. Tamburaški orkestar HGU Festival bunjevački pisama je na 38. Međunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe održanom u Osijeku u juniorskoj konkurenciji osvojio Zlatnu plaketu Tambura Paje Kolarića, a dirigentici ovog orkestra prof. Miri Temunović pripalo je priznanje Zlatna palica za najboljeg dirigenta. Tamburaški orkestar HKPD-a Tomislav iz Golubinaca je osvojio prvo mjesto i zlatnu plaketu na II. Međunarodnom festivalu velikih tamburaških orkestara održanom u Rumi. Tomislav Žigmanov dobio je Veliki dukat Zajednice amaterskih kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije.
Subotička kreatorica Marija Šabić dobitnica je nagrade za najbolju žensku kolekciju na Serbia Fashion Week-u. Glumac Slaven Španović, podrijetlom iz Srijemske Mitrovice, dobio je nagradu Judita na ovogodišnjem Splitskom ljetu za ulogu Billyja u predstavi Plemena, a dugometražni igrani film Most na kraju svijeta redatelja Branka Ištvančića dobio je Posebnu nagradu žirija 8. Međunarodnog filmskog festivala East & West, održanog u Orenburgu, u Rusiji. Nekoliko je recitatora na hrvatskom jeziku osvojilo zlatne plakete na pokrajinskom natjecaju, a Donna Karan sudjelovala je i na republičkom natjecanju. Pjesnikinja Josipa Dević osvojila je prvo mjesto na natječaju za izbor himne Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru.
Više je naših udruga kulture prošlo u više rangove natjecanja. I na kraju, projekt UBH Dužijanca iz Subotice Muzej Dužijance – identiteta vojvođanskih Hrvata je dobio 140.000 kuna što je značajna financijska potpora Zaklade Adris, najveće korporativna zaklade u ovom dijelu Europe. Nakon tavankutskog „iskoraka“, odnosno uspješnog povezivanja kulture i turizma, ovo je prvi sličan projekt koji će u budućnosti čuvati našu kulturnu baštinu. Kada sve ovo vidimo, smijemo ustvrditi kako samo narod koji poštuje svoje pojedince, udruge i raduje se njihovim uspjesima može računati na budućnost.
Koji biste događaj ili događaje izdvojili kao najznačajnije i zašto?
Izdvojila bih trodnevnu manifestaciju Dani Ivana Antunovića u povodu 200. obljetnice rođenja ovoga značajnoga preporoditelja, koju je zajedničkim snagama priredilo šest kulturnih, znanstvenih i visokoobrazovnih ustanova iz triju država, Srbije, Mađarske i Hrvatske: Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha, te Filozofski fakultet iz Osijeka, Filozofski fakultet iz Zagreba i Katolički bogoslovni fakultet iz Đakova. Ovo je primjer kako se zajedničkim radom mogu uspješno organizirati velika i programski kompleksna kulturna događanja.
Što biste u smislu unapređenja scene savjetovali da se promijeni u 2016.?
Možda ne možemo puno očekivati u pozitivnom pomaku u financiranju s obzirom na sveukupnu situaciju u društvu, ali možemo u kvalitativnom smislu. Sastavljanjem kalendara kulturnih događaja, ZKVH je pokušao spriječiti preklapanje glavnih godišnjih manifestacija. Redoviti radni susret krajem 2015. godine pokazao je da su udruge shvatile važnost planiranja svojih aktivnosti, ali smo došli i do zaključka kako samo zajedničkim nastupima, kako to pokazuju manifestacije Srijemci Srijemu i Šokci i baština, možemo raditi na kvaliteti i na našoj većoj vidljivosti u javnosti, ponajprije u našem narodu, a potom i pred drugima. Stoga je važno raditi na ukrupnjavanju scene, strukovnom povezivanju i čvršćoj organizaciji, kako bismo mogli započeti s održavanjem republičkih smotri, primjerice folklora, tamburaške glazbe, dramskih skupina i sl.
Recept za uspjeh je zajedničko djelovanje, napose zajednice kao što je naša koja ima pedesetak udruga s nezavidnim statusom (nedostatak kadra, prostora, financija i dr.) i potrebu za jačanjem svojeg kulturnog identiteta.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
