Koronavirus žestoko pogađa ekonomiju. Stoga sve više ljudi ostaje bez posla ili strahuje od otkaza. Pandemija je promijenila gospodarstvo i način rada svuda u svijetu, a brojne tvrtke i poduzetnici u Srbiji opstali su samo zbog dotacija države koje su ih obvezale da ne prekidaju rad i da zadrže radnike do siječnja.

Zbog mjera koje su uvedene radi sprječavanja širenja koronavirusa ugrožen je turistički i ugostiteljski sektor, brojni poduzetnici koji se bave raznim uslužnim djelatnostima, samostalni umjetnici, kao i ljudi koji su radili u takozvanoj sivoj zoni.
Glazbenici koji žive od svirki na raznim proslavama, veseljima ili od svirki u klubovima i kavanama također su ostali bez zarade. Tako je i svirka tambura utihnula u ovo vrijeme koronavirusa. Bio je to povod za razgovor s nekim članovima tamburaških orkestara, koji se tim poslom bave profesionalno.

Prisilan „san" za svirce

„Sada nema angažmana za svirke, tu smo di smo. Sviranjem se bavim profesionalno, a neki članovi našeg sastava uz glazbu se bave i drugim poslovima", kaže Ivan Džinić koji svira bas, on radije kaže begeš, u tamburaškom sastavu Panonika iz Sombora. 
„Čekamo da pandemija koronavirusa postane prošlost i da počnemo ponovno svirati, nastupati. Imamo probe, ali nema živih svirki, ničega što se tiče tamburaškog posla, a te svirke su najvažnije za tamburaše. Skoro oko devedeset posto naših svirki je bilo u Hrvatskoj, svirali smo osam godina u restoranu Vinarija Josić u Zmajevcu, u Baranji. Bile su to vikend svirke, uz neke druge svirke u Hrvatskoj i Vojvodini, već što dogovorimo, kako to rade svi tamburaši. Toga više nema, restoran ne radi od početka prosinca, a i prije toga rad restorana je skraćivan, gostiju je bilo sve manje", kaže Džinić i dodaje kako u Panoniki o nosaču zvuka i autorskim pjesmama još uvijek ne razmišljaju, napose u ovo krizno vrijeme pandemije, jer uz ozbiljni rad u to treba uložiti i velika financijska sredstva.
„Mi smo kavanski svirači i nadamo se što bržem povratku tom poslu i tempu svirki kao što je to bilo ranije. Članovi smo Organizacije glazbeno-estradnih izvođača iz Osijeka, ali u ovoj situaciji ta organizacija nam ne može pomoći. Ovo sada je prisilni san za svirce, a valjda će kraće trajati nego onaj u popularnoj bajci o Trnoružici, samo što ovo nije bajka", našalio se na kraju razgovora Džinić.

Bez zarade

A što u vrijeme pandemije koronavirusa rade članovi subotičkog ansambla Hajo, koji je jedan od rijetkih orkestara koji se tamburaškom glazbom bavi profesionalno?
O tome smo razgovarali s Tomislavom Vukovim, jednim od osnivača ovog sastava u kojemu svira  harmoniku i glavni je vokal, pored čega se bavi pisanjem tekstova, glazbe i aranžiranjem.
„Trenutno članovi ansambla, nažalost, ne rade ništa na glazbenom planu, jer je takva situacija. Čim se malo smiri pandemija, mi počinjemo s probama i barem da uvježbavamo neki program. Nastupa nema, svi festivali su ili otkazani ili su online, isto je i s proslavama; sve je otkazano i moram priznati da smo u jednoj nezgodnoj situaciji, jer ne možemo zarađivati", kaže Vukov i naglašava kako su glazbenici prvi zakoračili nad ekonomski ponor.
„Zabranjena su veća okupljanja, zatvoreni su restorani i uopće otkazani koncerti, nastupi, tv snimanja. Sve se svelo na online nastupe, ali od toga se ne može živjeti. Iskreno, nadam se da ovo neće dugo potrajati i da ćemo moći nastaviti naš rad, kako svirački tako i autorski."
Vukov kaže da sastav Hajo priprema i treći autorski album, nakon objavljenih Evo, opet šorom vranci jure i Tu su moji dobri ljudi, tu su moje uspomene.
„Skidamo neke pjesme, a polako spremamo i materijal i za treći autorski album i tu smo na polovici. Bavim se pisanjem tekstova, glazbe, završavam jedan instrumental, ali moram priznati da najviše pišem za naš bend, a manje za druge, iako imam ponuda za neku suradnju, no o tom-potom."
Vukov kaže kako nije član nijednog udruženja glazbenika, te nema pravo na pomoć koju isplaćuje država. „Trenutno nisam član, ali ljudi koji jesu članovi udruženja imaju pravo dobiti pomoć od države u vidu određenih novčanih sredstava koje je država opredijelila za to. Dobijam naknade za moj autorski rad, tantijeme i nešto malo za izvođačka prava. Nažalost, ima naših kolega koji su primorani raditi neke druge poslove, jer trenutno nema sviranja, ali ja sam optimist i nadam se da ipak i taj kreativni rad kojim se mi bavimo mora biti vraćen na vrijeme koje je bilo prije korone."

Promjena iz korijena

Miroslav Letović glazbom se bavi već 28 godina, svira tamburu od desete godine. Svirao je u manjim i većim taburaškim orkestrima, nastupao na koncertima i festivalima, u orkestrima u pratnji folklornih skupina. Usporedo s tim počeo je svirati u malim tamburaškim sastavima razne proslave. Od 2014. godine član je sastava Rujna zora iz Subotice, a od 2010. godine svira i u tamburaškom orkestru koji prati Zvonka Bogdana. Bavi se i pisanjem glazbe, aranžmana i studijskim radom. 
„Članovi sastava Rujna zora u ovo vrijeme pandemije posvetili su se radu na sebi i vježbanju da bi ostali u sviračkoj formi; radimo na širenju repertoara, pravljenju planova...  Vrijeme blagdana i praznika provodili smo s obiteljima, budući da godinama unazad to nismo uspijevali zbog sviranja. Trenutna situacija je veoma utjecala na glazbenike i njihove živote. Nema nastupa na raznim proslavama, koncertima i drugim događajima. Svatko se snalazi na način na koji to najbolje umije, imamo veliku podršku obitelji", kaže Letović o ovim vremenima kada su i tambure utihnule i ističe kako bi volio da su tamburaši jedini koji su zakoračili nad ekonomski ponor.
„Nažalost, imamo cijelo društvo u ovoj teškoj situaciji pandemije koronavirusa, tamburaši su samo jedno od zanimanja koje je direktno pogođeno ovom situacijom. Jako bi bilo lijepo da je sve ovo jedan ružan san i da će sve ovo nestati kad se ‘probudimo’. Ali, kada se ‘probudimo’, prizor baš i neće biti lijep. Ovome se ne vidi kraj, bit će još valova, pikova, sojeva virusa... Mislim da će ovo iz korijena izmijeniti živote glazbenika i muzike u kojoj smo uživali na način koji smo do sada poznavali. Izvođenje glazbe se premjestilo na internet i prije ove epidemije, a još u većoj mjeri početkom ovog stanja. Online nastupi nisu loši, jer ste u kontaktu s publikom, ali ne mogu zamijeniti treptaj žice, osjećaj kada vam zvuk instrumenta pomiluje uho kao blagi povjetarac. Ako ovo stanje potraje, mnogi profesionalni glazbenici bit će prinuđeni da potraže drugi posao. Glazbom će se uvijek moći baviti iz hobija ili kao dodatnim poslom, jer je glazba neopisiva radost, ljubav i od nje se ne odustaje tako lako. Prava inspiracija se jednostavno desi ili ne, nije povezana sa situacijom koja nas je zadesila", kaže Miroslav Letović.   

Izvor: Hrvatska riječ (Zvonko Sarić)