Glavnu nagradu na XVI. Festivalu bunjevački pisama prema odluci stručnog žirija dobio je Petar Kuntić, autor stihova i glazbe za pjesmu Prostrana su polja vojvođanska, a koju je otpjevao Milan Horvat. Kuntić je dugogodišnji sudionik Festivala, do sada ima petnaestak izvedenih pjesama te nekoliko nagrada.

Vi ste dugogodišnji, možemo reći, uspješan sudionik Festivala. Koliko imate Festivala iza Vas?

Tako je, na Festivalu sudjelujem od četvrtog, jer za prva tri nisam znao. Propustio sam i deveti, jer nisam našao interpretatora, a na ostalima sam uvijek bio prisutan s pjesmom za koju sam napisao stihove i glazbu ili samo glazbu... Ponekad sam imao i dvije pjesme na Festivalu, a ukupno do sada imam petnaestak izvedenih. Pjesama imam puno koje bih želio predstaviti, ali problem su interpretatori koji ili nisu zainteresirani ili imaju svoje pjesme. Moram naglasiti i da mi je jako drago što Festival postoji, jer osim toga što imam gdje plasirati svoje pjesme, vidim da ga ljudi rado posjećuju te da je iznjedrio puno lijepih naših pjesama.

Ove godine ste osvojili glavnu nagradu stručnog žirija. Što za Vas znači ta nagrada? Je li bilo kakvih nagrada i prethodnih godina?

Jeste, dva puta sam dobio nagradu publike. Također su dva puta aranžeri i jednom je interpretator dobio nagradu na mojoj pjesmi, ali ovogodišnju nagradu računam kao prvu i jedinu. Uvijek je najdraže ono što je najmlađe, a tako je i meni s ovom pjesmom. Naravno da mi je najdraža i jer sam s njom prvi puta dobio glavnu nagradu na Festivalu. Zadovoljan sam što sam puno motiva uspio objediniti u jednu pjesmu i što je struka prepoznala njezinu kvalitetu. Kao da je ova pjesma živjela u meni cijeli život.

Možete li nam pojasniti motive u pobjedničkoj pjesmi Prostrana su polja vojvođanska? Što ste željeli ovom pjesmom reći?

Uvijek sam želio napisati jednu ovakvu pjesmu. Htio sam u pjesmi objediniti Vojvodinu, Bačku, Suboticu i moj salaš u kojem sam proveo djetinjstvo. Inspiraciju sam dobio u slikama iz svoga djetinjstva – ravnica i salaš glavni su motivi. Također sam htio ovom pjesmom odati i priznanje Subotici koja je „naša kolijevka gdje smo svi rođeni“. I kao što kaže tekst „dok miriše tunja s ormana“, nadam se da će na ovim prostorima biti i dalje Bunjevaca.

Imate li već nešto u planu za sljedeći Festival?

Naravno! Za sljedeći Festival će biti pjesma o crnoj Bunjevki. Ta pjesma mi je jako draga i za nju sam mislio da će mi donijeti pobjedu. Ovogodišnju nagradu nisam očekivao, tako da sam ne znam što će biti dogodine... Vidjet ćemo.

Osim Festivala, imate li negdje objavljenih svojih pjesama?

Imam objavljenih pjesama U Liri naivi, ali smatram da se bolje izražavam na ovaj način, kroz tekst i glazbu. Kad mi dođe nadahnuće za tekst, dođe mi nadahnuće i za glazbu. Pravi pjesnici, iako toga možda nisu ni svjesni, imaju melodije za sve svoje stihove...

Kada ste počeli pisati pjesme ?

Pjesme sam počeo pisati s osamnaest godina u gimnaziji, kad sam bio prvi put ozbiljno zaljubljen. Shvatio sam da mi je lakše na gitari otpjevati i odsvirati svoju pjesmu nego nečiju tuđu. Sve je krenulo s baladama i pop pjesmama koje su se u to vrijeme slušale. Oduvijek su mi uzori Arsen Dedić i Đorđe Balašević. Svidjelo mi se što je Dedić jednom davno rekao za Balaševića da je on pjesmar. Mislim da je to ispravan naziv i za mene. Ne smatram da sam neki skladatelj, prije bih rekao, kako je to Dedić formulirao za Balaševića, ja sam pjesmar! Skladatelji neka budu neki koji to vole da budu...

Gdje dobivate inspiraciju?

Svako nadahnuće dolazi od Boga. To nisam razumio u početku, a sada iz mene govori iskustvo koje sam stjecao godinama. Nadahnuće od Boga dobivam za sve, ne samo za pjesme, tako da ništa od ovoga nije moja zasluga, već Božja. Sve moje pjesme su Božji dar koji ne želim čuvati samo za sebe, nego ih podijeliti s drugim ljudima, što mi ovaj Festival i omogućuje. Na neki način me održava u stvaralačkom svijetu kada dobijem nagradu za neko svoje djelo ili kada me ljudi pohvale. Ako moja pjesma dirne samo jednu osobu, ja sam zadovoljan.

Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)