Na ovogodišnjoj manifestaciji Šidsko kulturno ljeto, osim gostiju folklornog ansambla Pletenka iz Bitole, koji su se publici predstavili zajedno s Hrvatskim kulturnim društvom Šid, gost je bio predsjednik HKC-a Marko Marulić iz Bitole dr. Branko Maretić. Bila je to prilika da se u razgovoru s njim upoznamo sa životom Hrvata u Makedoniji, s njihovim kulturnim djelovanjima, suradnji s kulturno-umjetničkim društvima ostalih nacionalnih zajednica i suradnji s državnim institucijama.
Kako danas žive Hrvati u Makedoniji i gdje su oni zastupljeni u najvećem broju?
Kao Hrvati, mi se u Makedoniji veoma dobro osjećamo. Nismo ni na jednom polju ugroženi, ravnopravni smo građani, ali u svakom slučaju mogu reći da imamo naše dvije domovine: jednu gdje sada živimo i našu domicilnu domovinu Hrvatsku. Naši ljudi su se u Makedoniji uklopili u ambijent i kulturu. Od velikog značaja nam je druženje s ljudima u zemlji i u regiji, kako bi se ljudi između sebe bolje upoznali. Granice postoje, a mi ih probijamo zajedno s drugim ljudima dobre volje. Po službenom popisu, danas u Makedoniji živi 2.601 Hrvat, ali po našim neslužbenim podacima, ima nas mnogo više, oko 4-5 tisuća. To kažem jer smo u vrijeme konzularnih dana, pogotovo 2013. godine, kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, uočili da se mnogo veći broj Hrvata od onog broja po službenom popisu javljao za dokumente. Najveći broj Hrvata živi u Skoplju, Bitoli, Štipu, nešto u Kumanovu, Tetovu, Kavadarcima, Ohridu. Kod nas djeluje Zajednica Hrvata sa sjedištem u Skoplju, osnovana 1996. godine, koja ima svoje ogranke u Bitoli, Ohridu, Strugu i Štipu.
Kako su se Hrvati kroz povijest našli na prostorima Makedonije?
Hrvati su se u Makedoniju doseljavali između dva svjetska rata. Dolazili su uglavnom iz Dalmacije. Krenuli su „trbuhom za kruhom“ da bi se nastanili u Makedoniji gdje su se uglavnom bavili poljoprivredom i vinogradarstvom. I sâm sam porijeklom iz Splita. Ostao sam u Bitoli jer mi je supruga iz tog kraja, pa sam odlučio tu ostati, ali nastaviti njegovati kulturu i običaje kraja iz kojeg potječem. Danas su Hrvati u Makedoniji uglavnom svi visoko obrazovani i veći broj ih radi na rukovodećim mjestima. Posebno mladi, a neki od njih su i ravnatelji kazališta u Skoplju, inženjeri, novinari...
Je li kultura jedini način očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta u Makedoniji?
Smatram da je ipak kultura polje gdje se ljudi najbolje razumiju. Polje kulture je mjesto gdje padaju sve barijere. Naš cilj je upravo zbližavanje prijateljstva dva naroda. Jer jedino kroz kulturu mi možemo ispoljiti naše običaje, tradiciju, sačuvati kulturnu baštinu i naš identitet. Međutim, mi nastojimo djelovati i kroz sportske manifestacije, literarne sekcije i naši ljudi su često prisutni na takvim priredbama u ostalim gradovima, kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj. Također smo u stalnom kontaktu s našim veleposlanstvom, s Hrvatskom maticom iseljenika i na taj način održavamo veze. Na žalost, mi ne ispunjavamo uvjet za održavanje nastave na hrvatskom jeziku u školama, jer nas u odnosu na ostalo stanovništvo u Makedoniji ima tek 0,1 posto. Po odredbama Ustava u Makedoniji, mi ne možemo ući u grupu nacionalne manjine, nego samo u grupu ostali narodi. U Makedoniji najviše ima Makedonaca, a zatim slijede Albanci, Srbi, Turci i Romi, a Hrvati, iako u manjini, nastoje kroz kulturu očuvati svoj nacionalni identitet.
Kada ste kao udruga osnovani i koji su vam najvažniji uspjesi do sada?
Osnovani smo 1994. godine i okupljamo čitavu regiju, ne samo iz Bitole. Nas Hrvata u tom dijelu Makedonije ima oko 500 i glavna intencija nam je očuvanje kulture i učvršćivanje prijateljstva dva naroda. Zahvaljujući entuzijazmu naše udruge i moje malenkosti, uspjeli smo se povezati sa svim kulturnim institucijama Grada Bitola ali i cijele regije, a ujedno i sa svim vjerskim institucijama. Moj cilj je bio da svaki put u Hrvatsku dovedemo jedno makedonsko-hrvatsko društvo, bilo da je riječ o folkloru, kazalištu, književnosti. Cilj nam je da i Hrvati upoznaju makedonsku kulturu. Ove godine smo kod nas doveli KUD Đurđevac na našu tradicionalnu manifestaciju, a svake godine obilježavamo i Dan državnosti, Dan neovisnosti i obavezno svake godine održavamo godišnji koncert.
Ove godine imali ste priliku zajedno s folklornim ansamblom Pletenka gostovati u dva grada u Vojvodini, u Subotici gdje ste bili gosti HKC-a Bunjevačko kolo i u Šidu kod svojih prijatelja HKD Šid. Kakve ćete dojmove ponijeti doma i hoće li se suradnja nastaviti?
Prezadovoljni smo. Ljudi su topli i srdačni, široka ravničarska duša. Već sljedeće godine očekujemo gostovanje Šiđana kod nas na međunarodnoj folklornoj manifestaciji Ilindenski deni i siguran sam da će se suradnja nastaviti na obostrano zadovoljstvo.
Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)
