U pripremi za priču o doajenu subotičke filatelije i jednom od najraznovrsnijih kolekcionara Subotice zamolio sam Ljudevita Vujković Lamića da pokuša tematski sažeti sve što je sakupljao tijekom proteklih desetljeća. Marljiv i pedantan, dočekao me je s isprintanim papirom na kome je bilo naredano čak 26 različitih sakupljačkih odrednica. Naravno, kako sam uvijek i ističe, na prvom mjestu je filatelija, a potom slijedi impresivni niz starih knjiga, periodike, novina, razglednica sve do tematiziranih pisanih svjedočanstava o Dužijanci, Prelu i naravno subotičkom sportskom ponosu – NK Bački. Dan je bio lijep i sunčan, sjeli smo na njegovu zastakljenu zimsku terasu i započeli priču o pasiji kojoj je posvetio gotovo cijeli svoj život.
Marke po avliji
Još kao dječarac Ljudevit, poznatiji pod nadimkom Moco (kojeg je naslijedio od svoga oca Ljudevita starijeg), zavolio je marke koje je njegov otac, također strastveni filatelist, godinama sakupljao. Volio ih je gledati i igrati se s njima, a poput pravog kolekcionara morao ih je jednom i pokazati svom susjedu Imreu Bartosu, a kako je puhao jak vjetar uskoro je maraka bilo svuda po avliji. Naš sugovornik se iskreno nasmijao i priznao kako je za ovaj pothvat bio i „adekvatno pedagoški nagrađen" od ljutitog oca.
„Filateliju sam zarana zavolio i ostao, do današnjih dana, omađijan svijetom poštanskih i svih ostalih prigodnih maraka. U duhu ove svoje najveće pasije s ponosom čuvam brojne pisane tragove njenog egzistiranja na ovim prostorima. Primjerice, tu je kompletan bilten Saveza filatelista Vojvodine, kompleti izdanja lista Filatelist (Beograd) od četrdesetih do devedesetih godina prošloga stoljeća, izdanja Filatelističkog glasnika koji su od 1946. godine izdavani u Subotici, kao i jedna od pet sačuvanih maraka tiskanih 11. listopada 1944. godine u spomen na oslobođenje Subotice"
Povijest grada
Kao što smo već u uvodu ove zanimljive priče o kolekcionarstvu naveli, zbirka Ljudevita Vujković Lamića nema šta nema. Ali, i pored te šarolikosti ipak mora biti nečega što mu je srcu bliže.
„Pored maraka, nekako su mi najbliže razglednice Subotice i sve o mome rodnom gradu. Već zarana sam se zainteresirao za povijest najvećeg grada na sjeveru Bačke i nakon toliko godina posvećenosti slobodan sam reći kako sebe smatram dobrim poznavateljem njegove prošlosti. Naravno, ne u toj mjeri poput profesionalnih gradskih povjesničara, ali svojim entuzijazmom i predanošću nastojim svakim novim danom upotpunjivati svoje znanje."
A upravo sve protekla desetljeća marljivog prikupljanja stvorila vrijednu povijesno-arhivsku građu u kojoj se nalaze i pojedini zbilja važni raritetni materijali.
„Imam 42 dokumenta o Kulturno-prosvjetnoj zajednici, osnovanoj 1936. godine od strane vlč. Blaška Rajića, potom ratne materijele TANK-a, originalni svezak s popisom 247 članova Seljačke sloge iz HSS-a (Stari Žednik) i još dosta toga. Takve stvari bi trebalo opisati i pretvoriti u stručni tekstualni zapis, ali ja nisam povjesničar. Ja sam samo zaljubljenik u kolekcionarstvo i čovjek koji je uvijek voljan pomoći u bilo kojem znanstvenom, istraživačkom ili stvaralačkom pothvatu."
Sport
Ljudevit Vujković Lamić stariji rodonačelnik je subotičke atletike i osvajač brojnih vrijednih odličja na atletskim natjecanjima i njegov sin, Ljudevit mlađi, je danas ponositi čuvar obiteljske kolekcije.
„U kolekciji su svi očevi trofeji i diplome, a kako sam se i osobno bavio sportom kao atletski sudac, imam sačuvane i sve svoje diplome i plakete. Sport je oduvijek bio neraskidivi dio naše obitelji, još od vremena kada je moj otac počeo igrati nogomet u NK Bačka, a poslije se trajno prebacio na atletiku i zauvijek ostao u njoj. Iz tog vremena i datira povezanost moje obitelji s najstarijim nogometnim klubom u državi, a sačuvana arhivska građa iz brojnih desetljeća njegovog postojanja skromni je doprinos čuvanju od zaborava. U kolekciji imam mnogo toga sačuvanog, a kako Kolozsi piše: 'ostatak građe nalazi se u kolekciji Ljudevita Vujković Lamića'. Zbilja imam puno toga sačuvanoga, naravno ne kompletno, ali pojedini materijali su zbilja povijesno vrijedni."
Mirovina
Dosta je godina sakupio Moco i za svojim pasom, ali mu osamdeset i koja ne predstavlja teret da i dalje neumorno radi na obogaćivanju svoje kolekcionarske riznice.
„Financije su uvijek bile problem, a otkada sam u mirovini pogotovo. Novaca nikad dosta, a kolekcionarskih želja i previše. Zato ponekad i izbjegavam otići na kolekcionarske susrete, jer dođem u situaciju da bih želio nešto kupiti a jednostavno ne mogu. Kolekcionarstvo, naravno ono pravo i egzotično, je skup sport, jer ono što košta 10 ili 15 eura može sebi priuštiti gotovo svatko. Ali za vrijednije stvari se mora mnogo dublje posegnuti u džep. A umirovljenički džep nije baš, nažalost, previše dubok, jer prije svega treba namiriti režijske i nužne životne troškove."
Na koncu, posve logično, nametnulo se pitanje. Dokle se mislite baviti kolekcionarstvom?
„Sakupljat ću i prikupljati građu dokle god mogu i zdravlje me bude služilo. A kad više ne budem mogao, gro moga materijala će otići u Povijesni arhiv grada Subotice. Jer, konačno, tamo mu je i povijesno mjesto."
Izvor: Hrvatska riječ (D. P.)
